LAŽNO „ SVJEDOČANSTVO“ O KEVINOJ JAMI PDF Ispis E-mail

 

Na portalu Dnevno hr nedavno je objavljen članak pod naslovom STRAŠNI PARTIZANSKI ZLOČINI NA KOZJAKU O KOJIMA SE MORALO PREDUGO - ŠUTJETI

U nastavku donosimo reagiranje Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Kaštela u povodu tog članka.

Sada već pokojna Filka Ratković Stude iz Kaštel Novog prije svoje smrti napisala je pamflet o „nevinim“ žrtvama partizanskog zločina koje su završile u Kevinoj jami u svijetlu stradanje njezinog oca Vlade Stude. Gospođa Ratković smišljeno je čekala trenutak kada će njen sin Siniša objaviti pamflet o žrtvama, kada su već svi sudionici tih događaja koje ona navodi pomrli i ne mogu se braniti od laži koje je izmislila gospođa Ratković-Stude.

Ona svoj pamflet počinje događajima iz 1943. Godine, odnosno padom fašizma 09.09. te godine. Međutim svoj put prema Kevinoj jami „Pape“ gospođe Ratković ucrtao je sredinom travnja 1941. godine ,kada su tih dana fašističke horde iz pravca Trogira umarširale u Kaštela i kada je on „Pape“ sa grupicom istomišljenika u Kaštel Novom na staroj Kaštelanskoj cesti dočekao ih s buketima cvijeća i pozdravom skandirajući : „ Buono arivate nostri! (Dobro došli naši!)“

I tako su za cijelo vrijeme njihove vladavine talijani za Vladu Stude bili „nostri“ (naši),što mu je omogućilo i dalje nesmetanu i unosnu trgovinu vinom, uglavnom s Italijom,a zašto su oni od njega tražili izvjesnu protuuslugu… Osim toga i jedna njegova kćer se udala za oficira talijanske fašističke vojske.

Nakon uspostave fašističke vlasti u Kaštelima 1941.g. zavladao je strašan teror. Partizanski aktivisti su digli u zrak teretni vlak Zagreb- Split južno od Sadinama, a iznad crkve Gospe od Stomorija. Poslije toga uslijedila je nezapamćena odmazda. Talijanski su fašisti uz asistenciju domaćih doušnika-denuncijanata pohapsili sedam djevojaka i mladića, mahom skojevaca i objesili ih na telegrafske stupove duž Kaštelanske ceste ,kao opomenu. Među stanovništvom je zavladao strah. Uveden je policijski sat (coprifuogo). U školi se nije smjelo govoriti hrvatskim jezikom. Obavezno se učila i pjevala fašistička himna-Giovinezza. Talijanski učitelji i učiteljice mahom su dolazili iz Zadra i povremeno su s učenicima u nužnoj potrebi govorili slabim iskrivljenim hrvatskim jezikom. Mnogi od njih u školu su dolazili u fašističkim uniformama, da bi demonstrirali duh i silu fašizma.

Da ne govorimo o masovnom zatvaranju kaštelana od zatvora Svetog Roka u Splitu do logora na Molatu i drugim po Italiji , batinanju i ricinusovom ulju itd…

Fašista Codemo „Piccolo maestro“(Mali učitelj-tako prozvan zbog niskog rasta), inače upravitelj osnovne škole u Kaštel Novom, a ujedno i voditelj militantne zloglasne fašističke organizacije Gjill- Gioventu italijana liberta (Đil) usred bIjela dana zapalio je kuću partizana Marka Jurića koja je udaljena svega dvadesetak metara od kuće Vlade Stude. Kako je kuća bila u bloku tako je izgorjela kuća obitelji Luke Dobrić i to ne slučajno jer je Codemo saznao da u toj kući aktivistkinje AFŽ-a za partizane pletu odjeću. Trebamo naglasiti da je taj Codemo u Kaštel Novom zapalio i kuću partizana braće Beretin. Čuvar drva iz kule Čipiko nije bio nikakav čuvar ,već je tro bio Marko Jurić koji je tražio objašnjenje od Vlade Stude zašto su ga prijavili fašistima koji su mu zapalili kuću.

Osim Kevine jame na sjevernim padinama Kozjaka nema nikakvih drugih jama koje u svom pamfletu spominje gospođa Ratković ako ne misli na „Vrućine“, „Vlake“ i „Kljućanice“, polja u donjim Kaštelima, gdje su fašisti ubili grupu partizana i njihovih pomagača ,a lokaciju su im otkrili fašistički doušnici i gdje su pobijeni Vlade Šimera, Ante i Duje Klišmanić, Mijo Božić, …….. Grgin (Spavalo).

Gospođa Ratković u svom pamfletu spominje grupu uglednih građana, njihovo hapšenje, odvođenje u Divulje i pogubljenje na groblju u Kaštel Novom. U ovoj priči gospođa Ratković navela je samo kraj a vješto izbjegla početak. Svi su oni prije rata bili istaknuti orijunaši , a u ratu smatrali se četnicima. Mate Amat ,čiji su neki članovi obitelji doista pogubljeni na groblju u Kaštel Novom, bio je četnički vojvoda i visoki oficir u četničkom pokretu Dalmacije. Pod njegovim pokroviteljstvom djelovala je naoružana četnička postrojba od četrdesetak četnika stacioniranih u hotelu Rivijera u Kaštel Novom. Nakon rata ,kao visoko pozicionirani četnik ,Mate Amat bježi u SAD, dobiva američko državljanstvo i nakon što su donekle zacijelile ratne rane, nekoliko puta je posjetio Donja Kaštela i svoju rodnu kuću.

Nakon kapitulacije Italije , od strane partizana u Kevinoj jami je završila nekolicina svima tada poznatih talijanskih špijuna i nije istina da su masovno kamionima tamo odvođeni talijanski vojnici a istina je da je nakon dugotrajnih teških i krvavih borbi, po oslobođenju Knina , u toj jami završio jedan „kontigent“ četnika. Dapače zarobljeni talijanski vojnici su pušteni da se vrate kući ,te su brodovima odvezeni u Italiju ,a neki su se priključili partizanima te je u Splitu bio formiran „bataljon“ Giuzeppe Garibaldi.

Posebno je podla i rigidna laž kojom gospođa Ratković govori o Josipu-Bepu Babinu. Laž je da je neki izmišljeni trogiranin Vinko ,prema njenom pisanju bio odgovoran za smrt njezina oca jer je navodno on u Općinskom vijeću Donja Kaštela glasao protiv zaposlenja Josipa-Bepa Babina ,sina ne vijećnika ,kako ona tvrdi, već načelnika općine Donja Kaštela Filipa-Balde Babina. Josip Bepo Babin u tom periodu je kao civil imao vrlo dobro državno zaposlenje u Divuljama i bio na izvoru važnih vojnih informacija i u blizini nabave oružja za budući ustanak.

Bepo Babin se nikome nije osobno osvetio, pa čak ni onima koji su pokazali talijanima gdje postaviti zasjedu u kojoj je poginuo Ante Savin-Manistra ,a on lakše ranjen i čudom ostao živ kao ni onima koji su mu u noći 22.04.1943. na Veliki četvrtak ubili oca, časnog starca od preko 70 godina, istaknutog HSS-ovca i zadnjeg načelnika općine Donja Kaštela , a nije bio ni komunista ni partizan ,već je ubijen samo zato što je bio Bepov otac.(Vidi knjigu don. Frane Ivasovića - K.Stari iz života i njegove povijesti, str. 193 i 202) Za naglasit je da je zajedno s njim ubijen i štafiličanin 26-godišnji Janko Gruica.

Na tom istom mjestu, ali 5 mjeseci kasnije strijeljan je fašistički komesar, u stvari načelnik općine Donja Kaštela Matteo Mirosevich , strah i trepet stanovništva Donjih Kaštela , inače advokat iz Imotskog.

Bepo u vrijeme „strašnih“ zločina nije ni bio u Kaštelima, već je kao komandant 4.Dalmatinske brigade zapovijedao obranom Klisa ,gdje je preko 20 dana zadržao nijemce i ustaše da ne prodru u Split i okolicu, čime je omogućio partizanima da izvuku sve vrijedno i potrebno što je ostalo od propale talijanske vojske.

Posebno je licemjerno od gospođe Ratković da je Josip Bepo Babin počinio suicid zbog navodno probuđene savjesti za zločine koje je počinio u ratu. Prava istina je u tome da je Bepo posljednjih godina života bio teško bolestan od parkinsonove bolesti i kada je saznao (a što su mu ukućani krili) da mu je 30 godišnji sin Filip inače inženjer arhitekture ,zaposlen u GP Lavčević bolestan od raka i da mu preostaje još svega nekoliko mjeseci života, shvatio da nema svrhe da dalje živi.

Vlade Stude je imao i brata Antona koji se nije slizao s talijanima i nije imao nikakvih neprilika s partizanima, a nakon rata bio je vrlo cijenjena osoba, kako od građana tako i od vlasti i inicijator je osnivanja Turističkog društva u Donjim Kaštelima te je bio dugogodišnji član njegovog Upravnog odbora.

I još nešto, u Kaštel Novom u Đardinu postavljen je spomenik ubivenim svećenicima u Kaštelima, a čemu se protivio i sam župnik Kaštel Novog , don Luka Vuco jer u Kaštelima ni jedan svećenik nije ubijen, zatvaran ili proganjan od strane partizana niti kasnije od strane Narodne vlasti. Štoviše neki kaštelanski župnici su zdušno pomagali Narodnooslobodilački pokret.

Ovaj odgovor na laži gospođe Ratković na traženje nekih građana Donjih Kaštela koji se sjećaju i pamte događaje iz tog vremena.

U Kaštel Sućucu 7. kolovoza 2015.