Dopis Marija Radića Gradskom vijeću Grada Šibenika u povodu preimenovanja ulica u Šibeniku. PDF Ispis E-mail

Donosimo dopis Marija Radića Gradskom vijeću Grada Šbenika u povodu preimenovanja ulica u Šibeniku.

 

 

Marijo Radić pok. Josipa

Stjepana Radića 79A

Šibenik

 

Šibenik, 13. travnja 2015.

 

 

GRADSKOM VIJEĆU GRADA ŠIBENIKA

Komisiji za imenovanje ulica, trgova i

perivoja

ŠIBENIK

 

Predmet: Poljana MARŠALA TITA

 

Štovani,

Pročitao sam objavljeni tekst u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 27. ožujka 2015. godine pod naslovom: „ VIŠE NIJE NAJDRAŽI GOST“ POKRENUTA INICJATIVA ZA PROMJENU IMENA SREDIŠNJEG GRADSKOG TRGA – ODLAZI LI MARŠAL TITO S POLJANE?“

Na određeni način ja se bavim ulicama grada Šibenika preko pedeset godina, ali nikad nisam tražio da se nekoj ulici ili trgu dade ili oduzme ime, ali savjest mi nalaže da s obzirom na navedeni tekst ovom prilikom interveniram i nešto u vezi s POLJANOM MARŠALA TITA i kažem

Ja nisam zaljubljenik ni u Tita ni u doktora Franju Tuđmana, ali sam prema njima bio korektan s obzirom da su oni bili moji predsjednici države: SFRJ i REPUBLIKE HRVATSKE. Bili su učesnici i organizatori NOP-a. Jedan je bio maršal, a drugi general, a ja sam bio aktivni i organizirani član NOP i partizan, kao borac-kurir i ništa više. No, ja sam bio zaljubljenik u posao koji sam obavljao za plaću i koš k tome preko 60 godina amater kroničar , sakupljao sam i zapisivao stvari za svoju dušu i tilo da bi se znalo što je na hrvatskom tlu u prošlosti bilo, sasvim svejedno bilo dobro ili zlo i da li to još netko radi.

 

ULICE U GRADU

 

Don Krste Stošić je ostavio u svojoj pismenoj ostavštini popis ulica i trgova u Šibeniku od 1925. do 1941. godine i to se nalazi pohranjeno u Gradskom muzeju, a i ja imam jedan primjerak i zajedno s onim što je nastalo nakon 1945. godine imam podatke od 1925. do 2012. godine (sveske). Skoro malo današnjih građana grada Šibenika znaju kako je sadašnja Poljana imala ime. Odmah po prestanku talijanske okupacije (nakon 1918. godine) Općina je nazvala POLJANA KRALJA PETRA KARAĐORĐEVIĆA i postavila natpis. Odmah zatim u kratkom vremenu postavljen je na mramornoj ploči ovaj drugi naziv kod Gradskih vrata „Dana 12. VI 1921. – vojskom junaka PETRA KARAĐORĐEVIĆA – kralja narodne krvi – nakon vjekova robovanja tuđincu – osvanu sunce u slobodi – gradu Šibeniku. – Bratskoj dragoj protekloj krvi – na vječnu slavu – potomcima na vječnu uspomenu – građani – Š. „

 

Prema zaključku Gradskog vijeća u siječnju 1935. godine postavljena je u perivoju ploča s natpisom: „PARK VITEŠKOG KRALJA ALEKSANDRA I UJEDINITELJA“.

Napominjem da su talijanski okupatori 1941. Godine odbacili imena ulica i označili ih rimskim brojevima i to je trajalo do mjeseca rujna 1943. godine kada je fašistička Italija kapitulirala.

Kao dijete od desetak godina (rođen sam 6. veljače 1924. godine) slušao sam od starijih ljudi kako je kraljevina Jugoslavija bila tamnica hrvatskih građana.

Moje sveske o ulicama grada od 1925. do 2012. godine darovat ću Državnom arhivu u Šibeniku i Gradu Šibeniku (već sam neke sveske darovao).

 

 

POLJANA MARŠALA TITA

 

Protivim se ukidanju sadašnjeg naziva Poljana Maršala Tita jer za to nema nikakvog opravdanog razloga. U prilogu vam dostavljam svesku u kojoj se nalaze imena državnika Europe i ostatak svijeta među kojima ima i oko stotinu nesvrstanih država koji govore o Josipu Brozu Titu (u daljnjem tekstu: Tito) sve najbolje kao ratniku i državniku koji se suprostavio Mussoliniju, Hitleru i 1948. godine Staljinu. Naprosto ne mogu shvatiti da se tako silno slavi i hvali jednog Hrvata – to se nije dogodilo u dvadesetom stoljeću nikome osim Tita. Nacionalni komitet oslobođenja Francuske, 17. svibnja 1944. godine zahvalio je jugoslavenskim narodima što se bore protiv sila Trojnog pakta i njihovih sluga i Tita proglasio kao legendarnog junaka i da je ta borba i za oslobođenje Francuske. H. Himmler, drugi čovjek nacističke Njemačke između ostalog je rekao 21. rujna 1944. godine: „Her Josip Broz, da je čovjek čvrst. Nažalost, on je naš protivnik. Taj je zaista zaslužio titulu maršala. Ali kad ga uhvatimo, smazat ćemo ga na licu mjesta. On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo jedno tuce Tita.“

Papa Ivan Pavao drugi je u povodu smrti izrazio sućut i poslao značajnu delegaciju na sahranu u Beograd, 8. svibnja 1980. godine.

Ne smijemo zanemariti divljenje čitavog svijeta hrvatskom ratniku i političaru (prelistaj svesku) po imenu Josip Broz Tito. U 27 država, u glavnim gradovima postoje ulice i trgovi s imenom maršala Tita.

Na sahrani Tita bio je mnogo više državnika nego na sahrani kraljice Viktorije 1901. godine, a to nije zanemarivo kada je u pitanju jedna mala država kao što je Hrvatska čiji je on građanin.

 

 

ŠTO JE REKAO DOKTRO FRANJO TUĐMAN O TITU ČETIRI MJESECA PRIJE SMRTI?

 

Doktor Franjo Tuđman nije mogao ni smio umrijeti prije nego li je poslao poruku hrvatskim građanima, naročito Hrvaticama i Hrvatima, u govoru na Hrvatskoj televiziji (1) u prvoj polovini mjeseca kolovoza 1999., a što je objavljeno u „SLOBODNOJ DALMACIJI“, 15. kolovoza 1999. godine (vidi svesku koju dostavljam u prilogu).

Zanemariti to što je on govorio o Titu jednako je najgrubljem napadu na političku ostavštinu doktora Franje Tuđmana, a svi se na tu njegovu ostavštinu pozivaju, naročito nova Predsjednica Republike, koja javno kaže da je Tito diktator, a sve ostalo o čemu povjesničar Franjo na briljantni način govori o Hrvatima od 1102. do 1918., od 1918. do 1941., i od 1941 do 1945. godine i dalje, naprosto se zanemaruje.

Tuđman je rekao: „POLITIKA POMIRDBE OSTVARILA JE HRVATSKU SLOBODU“. Nadalje on je jasno i glasno rekao:

 

- Zašto se bista Tita nalazi u Predsjedničkim dvorima, prvi predsjednik Hrvatskog sabora imao je hrabrosti da Tuđmanu kaže da Titu nije mjesto tamo gdje se nalazi, a Tuđman nam se postarao da predsjedniku Sabora to kao povjesničar objasni i do promjene nije došlo.

- Tuđman je rekao. DA NIJE BILO ANTIFAŠISTIČKOG POKRETA I TITA KOJI JE POZNAT I CIJENJEN U NESVRSTANOM SVIJETU, NE BISMO IMALI HRVATSKU.

 

Moram jasno i glasno reći. Tuđmanova poruka hrvatskom narodu i svim građanima Hrvatske od kako je objavljena u „Slobodnoj Dalmaciji“, 15. kolovoza 1999., nikada i nigdje nije spomenuta mada je povijesno vrlo značajna.

Isto tako tekst objavljen u „Globusu2, 29. kolovoza 1997. godine pod naslovom. „SMRTNI UDARAC DESNICI HDZ-a DR. FRANJO TUĐMAN I SLUŽBENO PROGLASIO USTAŠKI REŽIM DR. ANTE PAVELIĆA KVISLINŠKIM I ZLOČINAČKIM“ nikad nije spomenut i zna se zašto.

 

 

 

 

 

MARŠAL TITO – GRAD ŠIBENIK

 

Predsjednik Tito boravio je u Šibeniku od rujna1948. godine do 10. svibnja 1966. godine šest puta (6). U tom vremenu posjetio je naselje Zlarin na otoku Zlarin kod Šibenika, te mjesta Betina i Murter na otoku Murteru, Lozovac , Rogoznicu, Skradin, Vodice i Zaton. Bio je u posjeti Tvornici lakih metala „Boris Kidrič“ u Šibeniku i razgledao više njenih pogona, razgovarao je s radnicima i rukovodećim osobama.

Do tada nijedan vladar koji je imao vlast nad Šibenikom i šibenskim krajem nije toliko puta posjetio Šibenik.

Na svečanoj sjednici Narodnog odbora općine Šibenik održanoj 12. svibnja 1962. godine predsjednik Tito proglašen je počasnim građaninom grada Šibenika. Povelja je pročitana na svečanoj akademiji koja je održana u Narodnom kazalištu Šibenik, 24. svibnja 1962. godine u povodu Dana mladosti i 70. rođendana predsjednika Tita (Šibenski list, broj 506 od 30. svibnja 1962. godine).

Predsjednik Tito bio je pokrovitelj proslave 900-godišnjice spomena Šibenika koja se održavala u 1966. i 1967. godini, te je bio nazočan sa suprugom Jovankom 10.svibnja 1066. godine u Šibeniku.

 

 

--------

 

 

Poznato je da je Šibenik bio pretežno težački grad i grad zanatlija, a da je za života Tita postao značajni industrijski grad s velikim brojem zaposlenik radnika i službenika. Preko 50 godina pratio sam razvoj Šibenika i šibenskog kraja iako se nisam bavio gospodarstvom. To sam radio kao amater kroničar, jer Šibenik mi je najdraži grad na svijetu iako nisam u njemu rođen.

„Krivac“ za napredak Šibenika bio je između ostalih i predsjednik Tito. O privrednom napretku Šibenika pisano je u „PRIVREDNOM PREGLEDNIKU“, 4. studenog 1965. godine, te u istom listu od 11. studenog 1987. godine.

 

Na izborima za izbor Općinskih vijeća Općine Šibenik u travnju 1990., zapisao sam da je za izbor vijeća udruženog rada bilo 47 izbornih jedinica i da je u biračkim popisima bilo upisano ukupno 28.805 birača koji u to vijeće biraju odbornike, a to su sve zaposleni radnici i službenici. Na izbore je došlo 21.676 birča ili 75,09%. Sve je ovo objavljeno u „Službenom vjesniku općina Drniš, Knin i Šibenik“ , broj 10 od 27. Lipnja 1990. godine.

 

Šibenik je s vangradskim naseljima u toku Drugog svjetskog rata bio ustanički grad. Mnogo je građana bilo u NOV i POJ i mnogo je boraca poginulo i internirano njihovih porodica u logorima u Italiji i to je Tito cijenio.

 

I na kraju želim reći ovo:

Ako bi se postupilo suprotno od svega što sam u ovom tekstu naveo to bi bila najveća uvreda onima iz čitavog svijeta koji su Tita proglasili velikanom XX stojeća, te poniženje i uvreda pokojnom doktoru Franji Tuđmanu koji je jasno i glasno rekao da je Tito jedan od najvećih državnika XX stoljeća i da je spasio hrvatski narod od najveće katastrofe koja bi ga zadesila da nije bilo Tita.

 

Marijo Radić

 

Prilog: Sveska, korice bijele boje