RASTANAK DO NOVOG SUSRETA PDF Ispis E-mail

Nakon uspješno realiziranog nastavnog dijela programa te ostalih pratećih aktivnosti, polaznici Ljetne škole mira uputili su se, u subotu 11. srpnja na izlet Bujštinom. Izlet je upriličio organizator, Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, kao nagradu sudionicima Škole za pokazano zanimanje, uloženi trud i ostvarene rezultate u svim aktivnostima Škole.

Prva je stanica bio nezaobilazan stadion ATP turnira u tenisu po kojem je Umag prepoznat u svijetu kao vodeća turistička i sportska destinacija. S obzirom da novi turnir započinje 17. srpnja sva infrastruktura, odnosno prateći sadržaji koji upotpunjuju ponudu oko stadiona, transformirajući naselje u mondeno mjesto, već su bili pripravljeni, pa su sudionici Školei prošetali naseljem poput turista, zamišljajući kako se tu odvija zabavni život u sitnim večernjim satima kada dopire glazba iz svih lokala. Oprostivši se od stadiona, autobus se ustremio prema gradu. Visoke temperature nisu ih omele da posjete znamenitosti grada Umaga i neka atraktivna mjesta. Zbunjeni, ali oduševljeni, bili su kada su odjednom ,u starogradskoj jezgri, s voditeljicom Sanjom Bosnić svratili u kafić „Tito“. Na zidovima kafića dočekala ih je prava izložba fotografija Josipa Broza, te poznatih marksista K. Marksa i V.I. Lenjina. Našla se tu i fotografija s Konferencije nesvrstanih iz Beograda 1961. Pravi muzej svjetske revolucionarne prošlosti i nesvrstanih! Začudno je zanimanje i poštovanje koje su pokazali prema tom povijesnom razdoblju.

Autobus je nastavio odmicati prema unutrašnjosti Bujštine . Dok su se vozili kroz Materadu prisjećali su se predavanja u kojima su se dotakli egzodusa odnosno problema optanata i zone A i B na tim nemirnim istarskim prostorima. Ponovili su od kolike je važnosti lik i djelo književnika Fulvija Tomizze, svjetski priznatog književnika koji je opisivao život ljudi u pograničnim krajevima, a bio je rodom upravo iz Materade. Znao je kazivati: „Ja sam književnik slavenskog podrijetla i talijanske kulture.“

Kroz priču i poneki vic stigli su mladi antifašisti razdragano u Grožnjan – Grad umjetnika koji ove godine slavi pedesetu godišnjicu osnutka. Obišli su mjesto, poslušali i uživali u jutarnjim probama malog ansambla sastavljenog od polaznika, mladih gudača iz čitavog svijeta. Atmosfera u Grožnjanu ispunila ih je nekom čarobnom energijom pa su vidno zadovoljni i opušteni sjeli na svoja mjesta u autobus koji se spuštao pitoresknim brežuljcima prema svom konačnom odredištu kampu „Veli Jože“.

Usput su prošli uz spomen obilježja antifašistkinja Marije i Line, umaških heroina po kojima osnovna škola u Umagu nosi ime i o kojima su u više navrata slušali u Ljetnoj školi mira. Prošle su godine,sudionici prve generacije Škole mira položili vijenac na njihovo spomen obilježje, a ove će godine to učiniti polaznici treće smjene kako bi simbolično, na taj način, zaključili drugu godinu održavanja Ljetne škole mira.

Večer je dala naslutiti da se stvarno primaknuo kraj Škole i jednog druženja koje će im se zauvijek usaditi u sjećanja i ostaviti nesagorivu toplinu u srcima. Odjenuli su se svečano. Mirno i ozbiljno posjedali su na svoja mjesta i pozorno slušali pozdravne govore svojih voditeljica Dijane Pažin i Sanje Bosnić. Doimali su se zrelijima i odraslijima kada im je predsjednik UA Bujštine Anton Kosmina uručio zaslužena priznanja za sudjelovanje u svim aktivnostima Ljetne škole mira. Uzajamna je bila radost koja se osjećala u zraku a reflektirala se iz riječi druga Tonija:“ Ponosni smo na vas i sada sam siguran da ćete i kada nas ne bude više nastaviti slijediti naš put i njegovati stečevine antifašizma…“

Koliko im se naizgled činio zabavnim i opuštenim takav način učenja u jednoj neformalnoj atmosferi pokazalo se na kraju da i nije tako. Upijali su rečenice svakog predavača i razmišljali o iznesenom, a na završnoj su priredbi potvrdili da su mnogo toga nepoznatog naučili i usvojili pa su neki sudionici Škole mira diskretno pitali da li je moguće upisati se i u treću smjenu jer žele odslušati gradivo još jednom.

Kraj, s okusom gorčine zbog rastanka, zasladio im je drug Toni Kosmina koji ih je počastio velikom tortom. Oduševljenju i repetama nije bilo kraja. I dok su se častili odnekud je zasvirala „Bandiera rossa“ i zatreperio je zrak u pritajenom borbenom duhu,spojivši staro i novo na zajedničkom putu vječnih ideala.

Ubrzo su shvatili da su im glazbeno iznenađenje priredili uvijek domišljati Bembač, Paolo i Viktor, prijatelji iz Labina. Pa bilo je i za pretpostaviti da će bura opet krenuti iz Labinske Republike!

Sanja Bosnić