Pozdravni govor na svečanom obilježavanju 71. obljetnice oslobođenja Splita od fašizma PDF Ispis E-mail

Poštovani i uvaženi gosti, dame i gospodo, drugarice i drugovi, Danas obilježavamo Dan kada je prije 71 godinu Split oslobođen od naci-fašističke okupatorske vojske i ustaške vlasti.

Ovo je međutim i jedan od onih dana kada s posebnim pijetetom odajemo počast prije svega herojiskim partizanskim borcima koji su položili svoje živote za slobodu domovine u oružanoj borbi, ali svim drugim rodoljubima koji su strijeljani, umoreni i podlegli mučenjima u talijanskim, njemačkim i ustaškim zatvorima i logorima. Jednako tako se prisjećamo i odajemo počast svim preživjelim partizanima kao i stotinama tisuća članova poketa otpora nacifašizmu i njihovim domaćim slugama.

S ponosom se prisjećamo herojske antifašističke borbe u II svijetkom ratu i doprinosu naše zemlje, koja je, i prema priznanju saveznika antifašističke koalicije na samom vrhu Europe.

Svakome kome je stalo do istine dobro je poznat doprinos antifašističkog Splita u borbi za slobodu. Znano je da su od samog početka talijanske okupacije i uspostave ustaške vlasti splitski antifašisti organizirano pružali otpor talijanizaciji Splita, da je gotovo cijelo žiteljstvo bilo uz pokret otpora, da je gotovo svaki drugi stanovnik Grada bio aktivan u pokretu otpora, da je gotovo svaki treći stanovnik Splita prošao torture u zloglasnim splitskim zatvorima, da ih je jedna petina odvedena u fašitičke logore, i da je svaki deseti za slobodu dao svoj život. Poznato je i da je Split s okolicom dao 18 narodnih heroja, da je u jesen 1943. bio jedini veći grad u Europi koji je bio oslobođen, u kojemu je bila i uspješno funkcionirala, „iznutra“ organizirana i narodna vlast. Na ove fakte mi splićani smo i moramo s pravom biti ponosni.

Zato, iako bi ovom prilikom o tome trebalo, neću, detaljije govoriti. Više ću se osvrnuti na odnos prema žrtvama fašizma, prema poginulim i živim antifašističkim partizanskim borcima i njihovim potomcima kod nas u sadašnjosti.

Dok se u svim zemljama Europe i išire, pa i drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije s pijetetom sjećaju na žrtve fašizma, na doprinos njihovih boraca u antifašističkoj borbi, ističu povijesnu ulogu antifašizma kao civilizacijsku tekovinu, dotle u Hrvatskoj kontinuirano i sve agresivnije nastupaju snage koje ne samo da negiraju značaj antifašističke borbe i antifašizam kao humanističku vrijednost, nego partizane - borce protiv fašizma, nacizma i kvislinga uporno nazivaju zločincima, a istovremeno veličaju ustaše koji su bili saveznici fašista i koje su zbog brutalnosti prema antifašistima i svima koji su drugačije mislili kritizirali čak i nacistički zapovjednici. Veličaju tzv. NDH. Koliko je bila država pokazuje i činjenica da je čak ni Vatikan kao državu nije priznao, a koliko je bila nezavisna pokazuje činjenica da je 2 Rimskim ugovorima Pavelića i Musolinija postala je podanica kralja Italije. Te činjenice brojnim „hrvatskim domoljubima“ i mnogim veledostojnicima crkve u Hrvata ništa ne znače. Ništa im ne zanči i činjenica da je po svom karakteru i načinu vladanja, povijesno dokazano, NDH bila fašistička država. Za njih je NDH i ustaška vlast bila izraz i rezultat vjekovne težnje hrvatskog naroda za svojom državom, pa su zbog toga, jer su se protiv nje borili, partizani bili ratni zločinci, a antifašisti izdajnici hrvatskog naroda. Sličnosti u svijetu možemo naći samo u susjednoj Srbiji koja rehabilitira četničkog vojvodu Dažu Mihajlovića.

Zašto ovo spominjem? Svjedočimo da se još uvijek i danas, atakira i na one malobrojne spomenike antifašizmu koji su ostali, na sve ono što simbolizira sjećanje na NOR. Žele izbrisati povijesnu istinu, svim silama se pokušava zatrti sjećanje na pravednu narodno-oslobodilačku borbu hrvatskog naroda, a najnovije se i antifašisti proglašavaju fašistima.

Godinama se anatemizira sve što je vezano za NOB i antifašizam. Stalno se tendenciozno prekopavaju jame i sve prikazuje partizanskim zločinima. Nije se našla niti jedna grobnica u kojoj su pokopane žrtve nacifašističkog i ustaškog terora, nigdje niti jedna žrtva nije pala od ustaške ruke. Još malo pa će reći nije ih ni bilo.

Godinama se ne prihvaća na Gradskom vijeću Splita imenovanje ulice ili trga žrtava fašizma i Prvom splitskom partizanskom odredu, ne želi se na postament na središnjem gradskom trgu upisati među povijesno zanačajne datume današnji dan datum oslobođenja Splita od fašizma. Za imenovanje ovih ulica traže povijesnu analizu i koncenzus, pozivaju se na znanstveni pristup, a to što se beskrupulozno uništilo i devastiralo više od tri tisuće spomen obilježja antifašizmu u Hrvatskoj, više od stotinu u Splitu, nikome ništa - može bez koncenzusa.

Te snage pozivaju na zajedništvo, a svojim istupima prizivaju podjele. Pozivaju na demokraciju i uvažavanje drugih, ali anatemiziraju drugačije. Prizivaju koncenzus, kada im ne odgovara, a za svoje postupke ne pitaju nikaga. Traže povijesnu istinu, ali istinu po svojim kriterijima, a istinsku povijest ne priznaju, čak je i revidiraju. S pravom se bune i na pomisao izjednačavanja žrtve i agresora u Domovinskom ratu, a istodobno izjednačavaju agresorsku naci-fašističku i ustašku vojsku i branitelje parizane. Branitelje i hrvatske borce za slobodu u NOR-u proglašavaju zločincima, a branitelje slobode u Domovinskom ratu proglašavaju bogovima – stvoritelima Hrvatske. Zar su ideali borbe bili različiti? Zanemaruju činjenicu da bez partizana nebi ni bilo ni hrvatske Dalmacije pa ni domovinskog rata. Svastika im smeta samo kada se vidi izvan granica, a za domaću uporabu je O. K. Osuđuju svaki zločin, osim ako nije počinjen od „naših“. Na takvo zajedništvo i takvu pomirbu ne pristajemo.

Glas koncila kontinuirano i tematski u nastavcima piše o partizanskim i komunističkim zločinima, ali ni spomena o ustaškim, ni naci-fašističkim zločinima, ako su žrtve bili antifašisti. Nikada se niti jedan svećenik nije našao na partizanskom groblju, ali su uvijek prisutni na grobovima, na, kako oni kažu, stratištima komunističkih zločina. U Splitu se kontinuirano drže mise za poglavnika zločinca Antu Pavelića. Nikada i niti jednu pozitivnu riječ o NOB-u, antifašistima. I nije im neugodno!

Spomenike antifašizmu kontinuirano devastiraju i ruše. Istovremeno, s pravom grade spomenike palima u Domovinskom ratu. Ali ne prihvaćamo da svijesno na njih stavljaju znakovlje koje priziva kvislinšku NDH. Umjesto da se takve pojave sankcioniraju pojedini dužnosnici vlasti i ne samo u našem Grdau i Županiji ih - svijesno ili ne, stimuliraju, daju im legitimitet.

Evo najnovijeg primjera. U organizaciji općine Podbablje, načelnika i Mjesnog odbora sela Drum, 18.10. o.g., župan Zlatko Žavrnja svečano je otkrio je Spomen ploču „palima za slobodu Hrvatske“ i to na postolju s kojega je skinuta (već devastirana) Spomen ploča koju su 1978.g. postavili mještani Druma u spomen na svojih 6 palih boraca NOR-a, 4 žrtve fašizma i 1 palog borca u španjolskom građanskom ratu.

Na novoj ploči ispod pletera, na lijevoj strani je križ, a na desnoj hrvatski grb koji počinje s bijelim lijevim poljem, karakteristično za grb kvislinške NDH, suprotno grbu RH kako je to definirano Ustavom. Ispod križa je veliko slovo U, znatno uvećano u odnosu na visinu ostalih velikih slova i većim razmakom od ostalog teksta. Sve to nedvojbeno ukazuju na svijesno prizivanje fašističke tzv. Nezavisne države Hrvatske i u suprotnosti je s odredbama članka 87. i članka 325. Kaznenog zakona RH, i odredbi Deklaracije o antifašizmu usvojrenoj na Hrvatskom saboru 2005.

Skidanje Spomen ploče borcima protiv fašizma i na njenom mjestu postavljanje druge je ne samo da je izraz mržnje i knjiški primjer vandalizma nad spomenicima kulture, nego je i s obzirom na simbole na njoj, svijesno ignoriranje zakonskih propisa. Ali eto, kažu „nisu uopće znali“ da je tako napravljena ploča, tek su vidjeli kada je otkrivena i bilo je kasno nijenjati je. Zar zaista misle da su svi, ali baš svi, hrvatski građani budale. Nastavi li se ovako svima nama se ne piše dobro!

Okrenimo se zato demokratskoj i humanoj budućnosti svi jedinstveni u borbi protiv neofašističkih pojava, protiv diskriminacije po bilo kojoj osnovi, u želji da se fašizam u bilo kojem obliku više nikad ne ponovi. Zato danas i ubuduće s podjednakim ponosom i pijetetom svi zajednički slavimo pobjednike i branitelje u NOR-u i Domovinskom ratu, i s jednakim kriterijima osuđujmo zločine u narodnooslobodilačkom i Domovinskom ratu i poraću. Ali, ne smijemo zaboraviti našu slavnu prošlost, heroje NOB-a i Domovinskog rata i prestanimo se selektivno prisjećati naše daljnje i bliže povijesti. Samo na takav način je moguće zajedništvo koje nam je svima potrebno. Kada se tako budemo ponašali neće biti potrebe govoriti o pomirbi ni o fašizmu i antifašizmu. Vrijeme je da to shvatimo svi i „partzani“ i branitelji, duhovni i čelnici svjetovne vlasti. Borba za demokratska građanska načela i protiv svih oblika diskriminacije sama je po sabi i humanistička - antifašistička vrijednost. Neka Split opet postane bastion demokracije zajedništva svih njegovih žitelja.

Živjeli.

Udruga antifašista i antifašističkih boraca Grada Splita

26.10. 2015.

Prof. emeritus dr. sc. Josip Milat, predsjednik