Ratna kronika JAČANJE ORUŽANE BORBE PDF Ispis E-mail

Snažan razvoj Narodnooslobodilačkog pokreta i oružanog otpora u Hrvatskoj, osobito u njezinim središnjim krajevima, omogućio je Glavnom štabu Hrvatske da provede u život direktive Vrhovnog štaba da partizansku borbu proširi na cijelu Hrvatsku

 

 

Uspješno prebrođena prva ratna, izuzetno oštra zima, pokazala je da je partizanska borba moguća i u najtežim uvjetima, što je pozitivno utjecalo na snažan daljnji razvoj narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj. Za organizaciono učvršćenje i povezivanje partizanskih jedinica te za proširenje oružane borbe na cijelu Hrvatsku veoma je važno Drugo savjetovanje Glavnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Hrvatske, održano 30. i 31. siječnja 1942., u selu Zbjegu na Kordunu.

Nazočni su bili svi obližnji vojni komandanti i politički komesari Korduna, Banije, Like, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Drugi, iz Slavonije, Dalmacije i Hrvatskog zagorja, nisu mogli doći zbog velike udaljenosti. Osim odluke da se reorganiziraju partizanske jedinice u jake narodnooslobodilačke partizanske odrede, sposobne za samostalne operativne akcije većeg opsega, na savjetovanju su istaknuti kao osnovni politički zadaci: širenje i jačanje narodnooslobodilačkog pokreta i oružane narodnooslobodilačke borbe u područjima naseljenima isključivo hrvatskim stanovništvom, raskrinkavanje Mačekove politike „čekanja“ kao oblika stvarne suradnje s okupatorom i ustašama te učvršćivanje i produbljavanje bratstva i jedinstva između Hrvata i Srba zajedničkom borbom protiv okupatora i njihovih slugu, ustaša i četnika.

U ožujku 1942., Biro CK KP Hrvatske prešao je iz Zagreba na oslobođeno područje da bi mogao neposrednije rukovoditi daljnjim širenjem narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj. U Zagrebu je osnovano Povjerenstvo CK KPH za slavonsku i zagrebačku oblast, u koje su uključeni članovi CK KPH, sa zadatkom da rukovode i koordiniraju politički i organizacijski rad među stanovništvom sjeverne Hrvatske.

Jedinice Ličke grupe partizanskih odreda vodile su od siječnja do travnja žestoke borbe s opkoljenim talijanskim i žandarmerijskim posadama u Korenici, Srbu, Udbini i s jakim kolonama talijanske okupatorske vojske, koje su ih nastojale deblokirati. Razbijanjem neprijateljskih uporišta u Donjem Lapcu, gdje je zarobljen cijeli talijanski garnizon, znatno je prošireno oslobođeno područje Like i dan snažan zamah daljnjem razvoju narodnooslobodilačkog pokreta na tom području. Lički partizani, osim toga, u nekoliko navrata porušili su željezničku prugu Ogulin-Split i odbili sve pokušaje ustaša, domobrana i žandara iz Široke Kule da prodru na oslobođeno područje Like.

Prošireno slobodno područje

Borci Kordunaškog narodnooslobodilačkog odreda nastavili su početkom 1942., napade na neprijatelja: likvidirali su neprijateljska uporišta duž komunikacije Slunj-Ogulin, prinudili na predaju domobransku posadu Vojnića, oslobodili Krnjak i Veljun i prisilili talijanskog okupatora da napusti Veliku Kladušu. Time je znatno prošireno slobodno područje Korduna i oslobođen dio Cazinske krajine. Potkraj siječnja 1942., broj naoružanih partizana na Kordunu porastao je na više od 2.500 boraca. Početkom veljače Kordunaški NOP odred reorganiziran je u dva odreda (Prvi i Drugi kordunaški NOPO), a formiran je i Štab Grupe kordunaških partizanskih odreda.

U veljači otpočela je radom Oficirska škola Glavnog štaba Hrvatske za rukovodioce partizanskih jedinica Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Na oslobođenom području Korduna snažno se razvija revolucionarna narodna vlast: do kraja siječnja osnovani su brojni seoski NOO, šest kotarskih NOO i Izvršni narodnooslobodilački odbor za Kordun. Partijska organizacija na Kordunu, brojčano ojačana i organizacijski učvršćena (u to vrijeme u partizanskim jedinicama i na terenu bilo je oko 740 članova KPH i oko 1.350 članova SKOJ-a), održala je od 12. do 15. ožujka 1942., u Velikoj Kladuši partijsku konferenciju za okrug Karlovac, na kojoj su sudjelovala 53 delegata. To je bila prva javna partijska okružna konferencija na kojoj je javno izabran Okružni komitet partije i to tajnim gasovanjem delegata. Toj konferenciji nazočili su u ime CK KPH Vlado Popović i dr. Vladimir Bakarić. Održane su i kotarske partijske konferencije i izabrani kotarski komiteti za Vojnić, Vrginmost, Veljun i Slunj. Osnovani su inicijativni odbori Narodnooslobodilačke fronte i Antifašističke fronte žena za Kordun.

Banijski narodnooslobodilački partizanski odred stalno je jačao. U ožujku imao je tri bataljuna i proletersku četu s oko700 boraca, a 3. travnja formiran je još jedan bataljun. Odred je u ožujku razoružao domobranske posade u Maji i Grabovcu, zaplijenio veće količine oružja i streljiva i vodio borbe s jakim ustaško-domobranskim snagama iz Petrinje.

U Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju također je za prva tri mjeseca 1942., stalnom borbenom akrtivnošću partizana znatno prošireno slobodno područje. Primorsko-goranski odred (sastavljen u 90 posto od samih hrvatskih boraca) očistio je od talijanskog okupatora i ustaša znatan dio svojeg teritorija. Oslobođena su mjesta: Mrkopalj, Ravna Gora, Jasenjak i niz sela u tome kraju i dalje prema Brinju. Dijelovi ovog odreda spuštaju se pri izvođenju svojih akcija sve do mora, do Bribira, Hreljina i Ledenica oko Novog Vinodola, gdje napadaju garnizone okupatora.

Partijska organizacija u Dalmaciji, organizirala je početkom 1942., nove partijske jedinice. Formirani su Bukovački i Kninski NOP odred, na Biokovu partizanska četa, a na otocima Braču, Hvaru, Visu, Korčuli i Dugom otoku i na poluotoku Pelješcu djelovale su partizanske grupe. U siječnju 1942.,brojile su oko 610 boraca, u prva tri mjeseca te godine, napale su manja neprijateljska uporišta, žandarmerijske postaje i oslobodile općinsko mjesto Muć. Potkraj ožujka Glavni štab Hrvatske, da bi pružio pomoć dalmatinsikm partizanima, vratio je iz Like u sjevernu Dalmaciju 60  boraca, uglavnom Dalmatinaca, koji su s borcima Sjeverno-dalmatinskog bataljuna, 8. svibnja formirali bataljun „Bude Borjan“. Jačanje oružane borbe u Dalmaciji početkom 1942., prisililo je talijanskog okupatora da dovede nove snage i tako poveća brojno stanje svoje okupacijske vojske u Dalmaciji na više od 50 tisuća vojnika i oficira. Okupator je u Dalmaciji još više pooštrio represivne mjere prema stanovništvu: počela su masovna hapšenja, interniranja i strijeljanja. Na anektiranom području pojačana je i talijanizacija: uvedeni talijanski Ustav i zakoni i zabranjen rad niza hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova.

Partizanske grupe i odredi

U Slavoniji su partizani u siječnju i veljači 1942., vodili borbe s ustaško-domobranskim jedinicama koje su upadale na oslobođeno područje Psunja i Papuka, palile i pljačkale sela. U ožujku, međutim, slavonski partizani napali su i uništili žandarmerijske i ustaško-domobranske posade u Klisi, Badljevini, Velikim Bastajima i Strmcu te rušili željezničke pruge na svom području. Političkim djelovanjem među narodom te štiteći stanovništvo od ustaških pokolja i pljačke, Prvi slavonski bataljun toliko je ojačao da je 20. ožujka od njegovih i novih boraca formiran Prvi slavonski NOP odred s dva bataljuna. Odred je uputio na područje Kalnika i Moslavačke gore jednu svoju četu radi jačanja partizanskih odreda na tim područjima.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj djelovao je početkom 1942., Kalničko-bilogorski NOP odred, formiran od partizanskih grupa na Kalniku i Bilogori: u Hrvatskom zagorju 17. ožujka kod Brdovca formiran je Zagorski partizanski odred, a 28. ožujka osnovan Štab partizanskih jedinica Hrvatskog zagorja.

Pripreme partijske organizacije za oružanu borbu u Međimurju odvijale su se u izuzetno teškim okolnostima zbog terora mađarskih okupatora. Mađari su u Međimurju, siječnja 1942., izvršili drugu veliku raciju u kojoj je uhapšeno i zatim osuđeno na dugogodišnju robiju oko 50 članova Partije i SKOJ-a.

Borbe na moru

Oružana partizanska borba na moru počela je 24. siječnja 1942., kada su biokovski partizani u luci Gradac u Makarskom primorju zarobili neprijateljski motorni jedrenjak „Merkur“. Prepadi na neprijateljski pomorski promet postali su sve učestaliji: u veljači su partizani na Makarskom primorju zarobili motorni jedrenjak „Darko“; u svibnju su na ušću Neretve potpili dva glibodera a na Makarskom primorju zarobili motorni jedrenjak „Mira“…

Dodajmo, da su u siječnju 1942., lički parizani na cesti Gospić-Korenica u Ljubovskom klancu zaplijenili u borbi tri tenka od njih je formiran Prvi tenkovski vod u Hrvatskoj. Vod se istaknuo u napadima na neprijateljska uporišta u Prijeboju, Udbini, Podlapcu, Vagancu, Drežniku i Tušiloviću.

Snažan razvoj narodnooslobodilačkog pokreta i oružane borbe u Hrvatskoj, omogućio je Glavnom štabu Hrvatske da provede u život direktive Vrhovnog štaba da partizansku borbu proširi na cijelu Hrvatsku, da se Hrvatska podijeli na operativna područja i da se počnu stvarati posebne jedinice od najboljih boraca kao jezgre budućih proleterskih brigada.

Bojan Mirosavljev