Krajiška Kutinica POHOD NA MOSLAVAČKU GORU PDF Ispis E-mail

Stazama partizanskim – članovi izviđačkih organizacija i lovačkih društava te poklonici antifašizma, među kojima i velik broj mladih pohodili su Humku u spomen na prvi ratni uspjeh Moslavačke čete u borbi od 27. siječnja 1942. godine s ustaško-domobranskim i žandarmerijskim snagama

 

 

Poveća skupina poklonika antifašizma, među kojima i velik broj mladih, članovi izviđačkih organizacija i lovačkih društava s područja Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županje, po tradiciji – stazama partizanskim, pohodila je Humku, na vrhu Moslavčke gore, u spomen na prvi ratni uspjeh Moslavačke čete  od prije 75 godina u borbi s ustaško-domobranskim i žandarmerijskim snagama. Jedna se kolona kretala prema Humci iz pravca Krajiške Kutinice, a druga iz Paorske Kutinice.

Ispred obnovljenog partizanskog spomenika položeni su vijenci i cvijeće i odana počast poginulim partizanskim borcima i braniteljima Domovinskog rata. Počast je odana i preminulom Nenadu Turčinoviću, nekadašnjem predsjedniku UABA Kutina, koji je bio jedan od inicijatora obnove spomenika i pohoda na vrh Moslavačke gore. Nakon „sata povijesti“ i druženja u pravom zimskom ugođaju po vrlo hladnom vremenu, slijedio je povratak „karavane antifašista“, također pješice, niz obronke Moslavačke gore u Krajišku Kutinicu.

Humka je obranjena

Sve je počelo ljeti 1941. godine. U selu Križicu kod Ivanske osnovana je prva Moslavačka oružana grupa 2. kolovoza od desetak boraca na čelu s Kasimom Ćehaićem-Turčinom. U težnji da se prebaci na Kalnik već 5. kolovoza slijedi prvo vatreno krštenje u sukobu sa žandarima kod Carevgrada. Tom prilikom od zadobivenih rana umire omladinac Franjo Horvatić.

Početkom jeseni osnivaju se odbori Narodnooslobodilačke fronte, a 4. listopada od komunista Banove Jaruge formiran je odred „Matija Gubec“. U prosincu su formirane prve partizanske grupe garešničkog i čazmanskog područja koje će se ujediniti 21. prosinca 1941. U tim danima Moslavina gubi dva svoja najistaknutija komunista i revolucionara i to nesretnim slučajem – Alojza Vuinca-Slogu, sekretara OK KPH Čazma, a istoga dana u Bjelovaru je strijeljan Kasim Ćehaić-Turčin, sekretar OK KPH Bjelovar i još 90 aktivista.

Novoformirani odred „Sloga“ izvršio je već 21. prosinca i svoju prvu oružanu akciju na Lonskom mostu kod Prečeca. Zarobljena je značajna količina oružja i prvi puškomitraljez „Brnac“, ali je odred imao i prvu žrtvu – omladinca Andriju Sačarića-Malog iz Garešničkog Brestovca. Već sljedećeg dana, na Psunju je formiran Slavonski NOP bataljun u koji će ući i Moslavačka partizanka četa kao Treća četa, iako je ona od samog početka djelovala samostalno. Odredu „Sloga“ početkom 1942. godine priključuju se i borci iz Bjelovarske grupe što će značajno, ne samo brojčano, već i kvalitetno kadrovski ojačati moslavačke partizane.

Moslavačka četa, koja je formirana krajem 1941., spajanjem triju partizanskih grupa, dobila je ime po strijeljanom sekretaru OK KPH Bjelovar. Zvala se Treća četa Slavonskog NOP bataljuna „Kasim Ćehaić“. U četi  je bilo 28 Hrvata, 15 Srba i po jedan Nijemac, Bugarin, Slovenac i Talijan. Komandir čete bio je Pavle Vukmanović-Stipe, španjolski borac, komesar Mato Svetličić-Svijetli, njegov zamjenik Tomo Buden-Hitri, sekretar partijske organizacije Ivan Miletić-Brada, rukovodilac skojevske organizacije Nikola Šušnjar-Geno… U četu su iz drugih partizanskih grupa pristigli Đuro Prilika-Brko, kasnije ratni komandant bataljuna i brigade, Petar Biškup-Veno, koji je poginuo u ožujku 1945., kao komandant 32. divizije.

Proboj iz obruča

Po cičoj zimi, 27. siječnja 1942., moslavački partizani su u rajonu tt. 371 sačekali jake neprijateljske snage na humci. Snijeg je bio vrlo visok - na nekim mjestima metar i pol, a temperatura između minus 30 i 40 stupnjeva. Poslije sata čekanja došlo je do neposredne borbe u kojoj su ustaške i domobranske snage u potpunosti razbijene.

Zbog velike hladnoće zakazalo je i njihovo automatsko oružje. Nakon dva sata borbe neprijatelj je odstupio ostavivši u snijegu osam mrtvih i dvadeset ranjenih vojnika. U toj akciji poginuo je skojevac Vinko Golubović-Golub, a teško ranjen borac Stevo Milaković-Aco. Zarobljeno je dosta oružja i opreme što će ojačati vatrenu moć partizanske čete. Četa se tijekom noći izvukla nadomak Garešnice i kasnije produžila marš u rajonu Daruvara.

Neprijatelj će 28. siječnja ponovno udariti na Moslavačku goru uzalud tražeći partizane, a u svom bijesu i nemoći počinit će i prve veće zločine u selu Malom Prokopu. Moslavački partizani vraćaju se u svoj kraj u ožujku 1942. Poslije manjih akcija ponovno će doći do borbi na Moslavačkoj gori 28. i 29. ožujka 1941. U borbi s mnogo nadmoćnijim neprijateljem, partizani se ipak uspijevaju probiti iz obruča, uz gubitak svoja dva istaknuta borca Huseina Muftića-Muje i Bogdana Jelače-Zone.


Bojan Mirosavljev


Foto: Po cičoj zimi i dubokom snijegu moslavački partizani probili su se iz neprijateljskog obruča