SJEĆANJE NA 72. OBLJETNICU MOSTARSKE OPERACIJE PDF Ispis E-mail

Mostarska operacija obuhvaća borbena djelovanja 8. dalmatinskog udarnog korpusa i 29. hercegovačke udarne divizije sa sredstvima podršk angažiranih, od kraja siječnja do 15. veljače 1945. u borbama za oslobođenje Širokog Brijega, Nevesinja i Mostara i gonjenje neprijateljskih oružanih snaga prema Jablanici, Konjicu i Ivan – sedlu, kada je cijela Hercegovina oslobođena.

 

 

 

Obnovljena 369. njemačko-hrvatska legionarska divizija, nakon što je doživjela teški poraz na Vukovu klancu, (Dubrovačko-neretvanskog primorja)  početkom četvrte dekade listopada 1944., s vojskom NDH, krajem siječnja 1945. izvršila je napad iz Širokog Brijega i Mostara na položaje djela jedinica 9. dalmatinske NO divizije, stigavši do Čapljine i Metkovića, rušeći objekte i vršeći zločine. Dakle, njemačke OS iz grupe „E“ imale su zadaću da u rukama drže Mostar sa širom okolinom, dok je VŠ NOV I POJ pripremao ofenzive za konačno oslobođenje zemlje.

U tim složenim okolnostima VŠ NOV I POJ donosi zapovijed, da GŠ Hrvatske angažira slobodne divizije 8. dalmatinskog udarnog korpusa za oslobođenje Zapadne Hercegovine i Mostara, zajedno s brigadama 29. hercegovačke divizije, koje su se nalazile kod Nevesinja.

 

Za izvođenje Mostarske operacije angažirane su četiri divizije, 18 brigada, svi tenkovi i topništvo, ukupno oko 30.000 boraca. Područje Širokog Brijega – Mostar držale su njemačko-legionarska 369. divizija, 9. ustaško-domobranska divizija i Hercegovački četnici s područja Nevesinja, oko 20.000 vojnika.

 

Mostarska operacija izvedena je u dva djela. Prvi dio počeo je 6.veljače 1945. a završio, nakon teške i krvave borbe 7.veljače 1945. Široki Brijeg s gledišta koncentracije neprijateljskih OS, vatrene moći i fotifikacijskih objekata sličio je na Alcatraz. Nakon završene operacije, prekaljeni njemački oficiri po silini upotrijebljene vatrene moći uspoređivali su s najtežim svojim borbama u 2. svjetskom ratu. Najjače  neprijateljsko uporište bilo je na Brijegu, gdje se nalazio crkveni kompleks, čiji su stanovnici, nepobitno, rame uz rame s neprijateljskim vojnicima, s oružjem u ruci pružali otpor. Posljedice su bile pogubne i velike za sve strane, a posebno za stanovnike crkvenog kompleksa. Njihovo stradanje je bolna brojka, ali ograničena s obzirom na grozote i pogibelj koje su, također, doživjeli pripadnici NOV i PO Hrvatske.

 

Druga etapa operacije počela je 13. i završila 14. veljače 1945. oslobođenjem Mostara, Nevesinja i gonjenje protivnika prema Jablanici do Ivan-Sedla. Uz pomoć naroda i rukovodstva NOP-a Mostara, grad je brzo oslobođen. I u ovoj ofenzivi Njemačke OS i kvislinzi doživjeli su ratni debakl, od jedinica GŠ Hrvatske.

Njemački povjesničar FRANZ SCHRAML  je zapisao da je napad partizana bio takav kakvog do tada nisu doživjeli. 369. grenadirska pukovnija doživjela je takav poraz da se više nije bilo moguće ponovo popuniti.

Mostarska operacija je bila još jedan dokaz visoke kvalitete NOV Hrvatske,  čime se s pravom GŠ Hrvatske imao ponositi.

U operaciji neprijateljske oružane snage imale su 10.000 vojnika izbačenih iz stroja, od kojih 5.778 poginulih i 1.314 zarobljenih. NOV I POJ imala je 536 poginulih i 1.644 ranjenih.

GŠ Hrvatske nakon završene operacije uputio je čestitku koja glasi: „…Krv Dalmatinaca prolivena na ulicama glavnog grada Hercegovine još više će cementirati snagu i veličinu naših naroda. Čestitamo junačkim borcima na ovako velikom uspjehu sa čvrstim uvjerenjem da ćete u narednim bitkama za potpuno oslobođenje naše domovine zadati neprijatelju još teže udarce…“.


Krešimir Sršen, prof.