Ratna kronika OSNIVANJE OPERATIVNIH ZONA PDF Ispis E-mail

Postojanje i djelovanje operativnih zona u vojnom sustavu Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske bio je primjetan sklad vojne i političke koncepcije daljnjeg vođenja rata, pogodna forma da se izvrši uspjelo premošćivanje od teritorijalnih partizanskih sustava na višu operativnu razinu. Tu će dominirati pokretni sustavi bitni za podizanje ustanka na stupanj izgradnje političkog sustava buduće države, što se uskoro dogodilo u Bihaću

Na sastanku Gavnog štaba Hrvatske 20. i 21. ožujka 1942., i na Trećem savjetovanju GŠH s predstavnicima partizanskih jedinica iz Like, Korduna, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, održanom od 8. do 11. travnja 1942., u Tomićima kraj Drežnice, donesene su značajne odluke za daljnji razvoj oružane borbe.

Konstantirano je da u Hrvatskoj postoje svi uvjeti za brži razvoj NOR-a i da zbog toga treba početi s krupnim operacijama, ubrzati stvaranje pokretnih sustava (proleterske, omladinske i udarne jedinice), prebacivati jedinice u krajeve gdje oružana borba nije počela ili se sporije razvija, proširiti i povezati slobodne teritorije i odmah postaviti štabove operativnih zona i osigurati njihovo funkcioniranje. Također, pojačat će se aktivnost na podizanju narodnog ustanka u Istri i uspostaviti veza sa slovenskim partizanima, održavat će se tečajevi za vojne rukovodioce i političke komesare, formirati tehnika i redakcija centralnog lista „Partizan“.

Sveobuhvatan ustanak

Poslije Trećeg savjetovanja, GŠH trebao se preseliti na teritorij Ličke grupe partizanskih odreda, u Korenicu, gdje će doći i CK KPH. Od 13. travnja 1942., Glavni štab Hrvatske počeo je osnivati štabove operativnih zona. Najprije II. OZ, onda III. i IV., pa V. OZ i najkasnije 1. OZ, jer su njene jedinice bile najbliže i lako je bilo zapovijedati.

Prva operativna zona Hrvatske (ili NOPO Hrvatske) osnovana je 1. lipnja 1942., na teritoriju Like, Korduna i Banije. Njoj su potčinjeni Grupa NOPO Like, Grupa NOPO Korduna, Banijski odred, a od 8. srpnja i  1. lička  MOU brigada, Tenkovski vod Ličke grupe odreda i artiljerijski divizion. Komandant je bio Srećko Mnola, a komesar Đuro Kladarin.

Na teritoriju I. OZ ustanak je bio sveobuhvatan, a partizanske jedinice razvijene. Postojao je u Lici Štab grupe NOP odreda. Osnivaju se udarne i proleterske jedinice – Lička proleterska četa, udarni bataljuni, tenkovski vod, artiljerijski divizion. Na Kordunu se osniva 1. kordunaški  NOP odred, a zapovijeda Štab Kordunaških NOP odreda. Osnovana je i Proleterska četa. Na Baniji je Banijski odred od dva bataljuna. Poslije je dobio još dva bataljuna i proletersku četu koju šalje u Moslavinu. Zbog žestoke neprijateljske ofenzive Banijski odred našao se u jakim borbama. Potpadao je  izravno pod Glavni štab Hrvatske. Početkom srpnja ova je zona imala 6488, a 18.  rujna oko 9500 boraca.

Druga operativna zona Hrvatske imenovana je 13. travnja   na teritoriju Žumberka, Pokuplja, Turopolja, Kalnika, Prigorja i Hrvatskog zagorja. Ovdje je nastala zbrka oko imenovanja štaba zone. Jedan se štab nalazio „na istočnoj periferiji zone“ u Moslavini. Komandant je Pavle Vukomanovć, a komesar Stanko Parmač, Drugi je štab bio u Žumberku, gdje je dužnost komandanta i ujedno komesara imao Marko Belinić, koga je imenovalo povjerenstvo pri CK KPH. Po zapovijedi delegata VŠ NOPO  Ive Lole Ribara, 25. kolovoza, osniva se novi Štab II. OZ, komandant je Pavle Vukomanović, komesar Marko Belinić, a sjedište je u Žumberku. Predviđeno je osnivanje Žumberačko-pokupskog i Zagorsko-prigorskog odreda. Krajem kolovoza, Štab II. OZ, po zapovijedi GŠH, preselio se na teritorij Žumberačko-pokupskog odreda.

Srijem pod GŠ Hrvatske

Na području II. OZ bilo je dosta teškoća zbog blizine Zagreba, postojanja jakih neprijateljskizh snaga, pa je vojna organiziranost još bila na razini partizanskih grupa i četa – Kalnička partizanska četa i Zagorska partizanska četa. Uz pomoć kordunaških jedinica, u srpnju osnovan je Žumberačko-pokupski NOP odred, a uz pomoć Banijskog odreda osniva se bataljun pa Moslavački partizanski odred. Kalnički se partizanski odred osniva kasnije od četa i pomoći s Banije i iz Slavonije.

Štab II. OZ postojao je najduže, sve do 19. siječnja 1944.,  kada je njegove dužnosti preuzeo Štab 10. korpusa zagrebačkog.

Treća operativna zona Hrvatske osnovana je sredinom travnja za područje Slavonije, a pridodana je i teritorija Srijema „sve do Beograda“. Komandant je Karlo Mrazović, a komesar Bogdan Crnobrnja. Od ranije 1. slavonskog NOP odreda u ožujku nastaje 1. NOP odred. Treća OZ izdržala je tešku neprijateljsku ofenzivu (ustaša i domobrana) u drugoj polovici travnja.

Krajem svibnja s Banije je došla Proleterska četa, a iz Bosanske krajine Proleterski bataljun. Sredinom kolovoza osniva se 2. Slavonki NOP odred, kao 2. Odred III. operativne zone.

Što se tiče Srijema, Tito je još 9. siječnja javio Fruškogorskom partizanskom odredu da „neposredno potpada pod Glavni štab Hrvatske“. U Srijemu se nalaze Podunavski i Posavski NOP odred i Bosutska partizanska četa. Kasnije je izvršena reorganizacija i osnovan je samo Srijemski NOP odred kao 3. odred OZ Hrvatske. Zbog poteškoća u operativnom zapovijedanju i velike udaljenosti od slavonskih planina, Srijemski se odred orijentirao na istočnu Bosnu.

Prvi mornarički odred

Četvrta operativna zona Hrvatske osnovana je sredinom travnja. Za komandanta je imenovan Vicko Krstulović, za komesara Vojin Zirojević, a od 11. srpnja Ivica Kukoč.

Četvrta OZ imala je teritorij Dalmacije, od Nina do rijeke Neretve, Pelješac te dio Bosne i Hercegovine. Po Titovoj zapovijedi, od 7. travnja, štabu IV. OZ dana je nadležnost na području Livna, Duvna, Bosanskog Grahova i Glamoča. Do osnivanja štaba IV. OZ partizanskim snagama u Dalmaciji zapovijedao je Štab partizanskih odreda Dalmacije. Početkom siječnja osnovani su Kninski i Bukovački NOP odred u veljači Mosorski pa Sjevernodalmatinski NOP odred. Veliko je značenje imalo vojno političko savjetovanje Štaba IV. OZ s delegatima političke i vojne vlasti, održano na Vještica gori, početkom lipnja. Odlučeno je, uz ostalo, da se osnuju pokretni bataljun i partizanske čete. Na Korčuli se od čete ubrzo osniva Korčulanski NOP odred. Na Biokovu je osnovan bataljun „Josip Jurčević“, a na Cincaru bataljun „Vojin Zirojević“, pa onda 1. i 2. dalmatinski udarni bataljun.

U ovom se razdoblju započelo s borbama na hrvatskom dijelu Jadrana. Do ovoga je došlo u siječnju, kada je izbio ustanak u Gradcu, u Makarskom primorju, koje je ubrzo oslobođeno. Na ušću Neretve potopljeni su prvi gliboderi, a biokovski su partizani 20. srpnja kod Živogošća u Makarskom primorju potopili prvi neprijateljski veći parobrod „ISSA“. Počinje se u Neretvanskom kanalu napadati talijanski brodski promet. U Podgori se osniva Prvi mornarički odred, začetak partizanske ratne mornarice. Blizu Zatona osniva se Primorska četa, pa Minerski vod.

Štab IV. OZ prestao je funkcionirati 13. veljače 1943., kada je u Imotskom osnovana 9. dalmatinska divizija. Poslije je ponovno obnovljen u kapitulaciji Italije, dok se potpuno ne ugasi, kada je 17. listopada 1943., osnovan 8. dalmatinski korpus.

Peta operativna zona Hrvatske osnovana je 4. svibnja za područje Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre. Komandant je bio Veljko Kovačević, a komesar Mijo Vukelić.

Povezivanje sa slovenskim partizanima

Krajem srpnja reorganiziraju se snage i osniva 1. i 2. primorsko-goranski odred. U srpnju i kolovozu u odredima se formiraju udarni bataljuni. Obrazovana je udarna grupa koja je zajedno s 1. proleterskim bataljunom i 1. brigadom Hrvatske izvela više jačih udara po talijanskim garnizonima i vojsci NDH, a ujedno je porušila glavnu prometnicu Sušak-Zagreb. Postavljena je solidna osnovica da se mogu organizirati veće operativne jedinice – brigade.

Bitne su još neke odrednice vezane za V. OZ. Prvo, povezivanje sa slovenskim partizanima i zajedničko djelovanje na sektoru III. slovenske grupe odreda. Tu je i pokušaj preko Klane da se upadne u Istru. Primorsko-goranski su partizani sudjelovali sa slovenskim  jedinicama u borbama kod Broda na Kupi, Prezida, Starog Trga i kod Banja Luke. Štab V. OZ postojao je sve do 21. lipnja 1943., kad je njegove dužnosti preuzeo Štab grupe primorsko-goranskih partizaskh odreda.

Operativne zone u Hrvatkoj povijesno su potvrdile svoju postojanost jer su stvorile uvjete da se uskoro može početi osnivanje divizija i korpusa Narodnooslobodilačke vojske.

Bojan Mirosavljev