Dubrovački antifašisti JOŠ O ULICAMA NEDOSTOJNA IMENA PDF Ispis E-mail

Kolikogod takvih ima, u Gradu slobode i bogate kulturne tradicije, njegove ulice ne nose imena ljudi koji su puno učinili za Dubrovnik

Na početku sjednice Predsjedništva Udruge antifašista Dubrovnik, održane u utorak, 21. ožujka 2017. godine, odana je počast nedavno preminuloj članici Udruge Albini Granadi.. Podsjetivši se u nastavku sjednice aktivnosti koje su dubrovački antifašisti provodili od prethodne sjednice krajem siječnja, Predsjedništvo je, na temelju Programa rada Udruge antifašista Dubrovnik za ovu godinu, utvrdilo aktivnosti za drugo tromjesečje. Idu dalje već afirmirana, makar zasigurno može i bolje,  redovita dvosatna druženja svakog prvog utorka u mjesecu te još nedovoljno prihvaćena pružanja pravne pomoći, u ostvarivanju prava iz socijalne skrbi i zdravstvene zaštite, svakog prvog petka u mjesecu od 10 do 12 sati. Planirane su i projekcije igranih filmova s tematikom iz NOB-e i Drugog svjetskog rata, programi povodom 125 godina Titova rođenja, dubrovački antifašisti će, kao i do sada, prigodno obilježit Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe, 9. svibnja, te pohoditi obilježavanja velikih epopeja NOB-e, u Jablanici 44. obljetnice Bitke na Neretvi, a u Tjentištu 44. obljetnice Bitke na Sutjesci te Dana antifašističke borbe sa Svečanom sjednicom Predsjedništva i dodjelom ovogodišnjih priznanja Udruge antifašista Dubrovnik. U drugom tromjesečju održat će se dvije radne sjednice Predsjedništva, po jedna u svibnju i lipnju, a Izborna skupština Udruge antifašista Dubrovnik planirana je krajem lipnja ili krajem kolovoza.

Raspravljano je i o nazivima ulica. Istaknuto je da  su neka imena zasigurno nedostojna da ih nose dubrovačke  ulice još od početka prošlih devedesetih, kada je izvršeno veliko preimenovanje brisanjem antifašizma na čelu s maršalom Titom iz imena ulica. Među novim imenima našla su se i nedostojna, čak je jednoj ulici dano ime Mile Budaka, tvorca rasnih zakona i doglavnika NDH, pa je to, poslije dosta natezanja i otezanja ipak skinuto. Međutim dvadeset sedam godina poslije, u Gružu je i dalje Ulica dr. Ante Sugje, odvjetnika i HSS-ovca, koji je bio i istaknuti pripadnik ustaškog pokreta, sljedbenik programa i ideja NDH te kao takav jedno vrijeme i njen konzul u Pragu. Prometnica na istočnom ulazu u Grad, od veze s Jadranskom magistralom do Ilijine glavice, nosi ime Petra Bakića, konavoskog ustaše i poslije oslobođenja organizatora škripara, prema dubrovačkoj Općoj bolnici vodi put dr. Roka Mišetića, za vrijeme fašističke okupacije uključenog u ustaško djelovanje NDH-azijskih vlasti i u Dubrovniku, a ulice, Padre Perice u Gružu i Marijana Blažića uz hotel Imperijal, nose imena svećenika koji su, nažalost, uz crkvenu službu bili značajni oslonci ustaških vlasti u Dubrovniku. Sličnih primjera, ima i na područjima okolice Dubrovnika. I ovom prilikom je rečeno da te i takve osobe nisu ni primjerene ni dostojne da njihova imena nose ulice u Dubrovniku. Predsjedništvo će pripremiti prijedlog s obrazloženjem za promjenu naziva tih ulica i uputiti ga nadležnim, kada se, poslije lokalnih izbora 21. svibnja, izaberu novi organi Grada Dubrovnika, među njima i onaj za imena ulica.

Još je rečeno da se ne bi valjalo baviti samo promjenom neprimjerenih imena ulica. Jer, kolikogod takvih ima, u Gradu slobode i bogate kulturne tradicije, njegove ulice ne nose imena ljudi koji su puno učinili za Dubrovnik. Spomenimo tek Ivana Supeka, hrvatskog znanstvenika svjetskog glasa, iznimno zaslužnog za pokretanje rada Postdiplomskog centra u Dubrovniku, ili velikog redatelja Koste Spajića iz zlatnog doba Dubrovačkih ljetnih igara, ili Boža Brokete, antifašiste, logoraša, legende Hajduka i dubrovačkog sporta, ili Vlada Janjića Capa, osnivača i prvog komandanta Sisačkog partizanskog odreda, jedne od prvih antifašističkih formacija u okupiranoj Europi, a koji je gotovo polovicu svog života bio naš dubrovački sugrađanin, živeći skromno u Trpanjskoj ulici u Lapadu, da ne govorimo o maršalu Titu, Kati i Brunu Radeljević, Nikoli Mašanoviću, Nikici Franić, Ivanu Morđinu Crnom, Miši Simoniju i drugim antifašistima koji su Slobodi dali živote, a čija su imena početkom prošlih devedesetih neofašisti sramno izbrisali s dubrovačkih ulica ubivši ih tako po drugi put.

Krešimir Ladik