USTANAK NARODA LIKE JE BIO I OSTAO ANTIFAŠISTIČKI PDF Ispis E-mail

„Slobodna Dalmacija“ na stranici 2., od 30. srpnja 2017.g., povodom Dana ustanka naroda južne Like (Donji Lapac – Srb) 27.07.1941., je objavila izjavu ravnatelja Hrvatsko memorijalnog-dokumentacijskog centra, dr. ANTE NAZORA, citiram:

„Ako je nabijanje glavara sela na kolac, ubijanje djece i svih članova obitelji antifašizam, onda neka se ustanak u Srbu tako zove“, dodajući i ovo:

„…taj ustanak bio je izričito protuhrvatski jer je činjenica da su nad Hrvatima toga kraja tada počinjeni strašni zločini“.

Dr. Ante Nazor,

Vaša izjava, na prvi pogled, izgleda „OK“, da nije, ali! Ali je: Vi ne poštujete i ne držite se načela na kojima počiva povijesna znanost, svjesno izbjegavate uzročno-posljedične činjenice, bez kojih nema istinske povijesne zbilje. S toga, Vašu izjavu primam sa žaljenjem, jer hrvatskom narodu donosi nesreću, više nego drugima. Da Vaša izjava ne bi dobila pravo građanstva, odlučio sam reagirati, jer mi to nalaže istinska povijesna znanost, zdrav razum i istinsko pripadništvo Hrvatskom narodu.

Do početka Ustanka naroda (ustanika) u južnoj Lici, fašističko-nacistička (kvislinška) tvorevina Nezavisna država Hrvatska s oružanom silom, sastavljena od: ustaša, domobrana i žandara, prema nacističkom uzoru, ne čekajući, počela je s brojnim oružanim akcijama, proganjajući i masakrirajući skupine naroda: Srba, Židova, Roma, komunista i nepoćudnih Hrvata. Glavni cilj kvislinškog režima NDH je bio, prije svega, fizičko uništavanje Srpskog naroda na području Hrvatske i BiH.

S obzirom da Vaše postavke i zaključivanje daju obrnutu, a ne stvarnu sliku, što za  zdrav razum nije probavljivo, jer su masovna proganjanja i pogubljenja srpskog naroda nametnuli i uvjetovali ustanak naroda (ustanika). Evo nekih od tih strašnih događaja:

-       28. travnja 1941., na sajmištu Gudovac (kod Bjelovara) ubijeno je 192 žena, djece, staraca;

-       6. svibnja 1941., u s. Blagaju (u Kordunu) izvršen je masovni pokolj Srba, u selu Veljunu (kod Slunja) s okolnim mjestima ubijeno je 400 ljudi;

-       23. lipnja 1941., u blizini Runovića (kod Imotskoga) u jamu Calinku duboku 44 metra, bačeno je 18 živih muškaraca. Na sreću, uz pomoć mještana, iz nje je  16 izišlo živih;

-       26.-29. 06.1941., u području Podtopolom (kod Opuzena) Donji tok r. Neretve, ubijeno i poklano je oko 300 ljudi, među kojima i jedan Hrvat, povezani u snopove, po 20-tak, najveći broj bačen je u r. Neretvu. Njihova tijela onemogućavala su plovidbu čamaca i brodova. Hrvati tog kraja, uz veliku tugu i bol, sakupljali su mrtva tijela i sahranjivali, a grobišta kitili cvijećem;

-       28. lipnja 1941., ustaše su izvršile prisilno iseljavanje oko 4.000 Srba iz kotara Virovitice na područje Brčkog;

-       30. lipnja 1941., zarobljeno i zatvoreno oko 1.550 srpskih seljaka iz više sela, što je izazvalo reagiranje i revolt Hrvata Imotskog kraja. Talijanska vojska nije imala drugi izbor, radi kakvog-takvog smiraja, pustili su ih kućama, protivno ustašama;

-       1. srpnja 1941., selo Suvaja (kod Gračaca) je spaljeno i ubijeno oko 300 žitelja;

-       24.-25. srpnja 1941. u Grabovcu (kod Petrinje) i okolnim mjestima u znak odmazde, ubijeno je 1.200 žitelja.

Posebnu priču imaju masovna zatvaranja i ubijanja ljudi u zbirnim i konc-logorima. Logor „Jadovno“ (lipanj 1941.) kod Gospića postalo je masovno gubilište preko 27.000 raznih narodnih skupina, koje je  prenerazilo i smučilo talijanskog okupatora, da je naredio njegovo zatvaranje.

Ako su za Vas, ovakva i mnoga druga istrebljenja Srba i drugih narodnih skupina prohrvatsko, onda to nije ništa drugo, nego veličanje NDH, svjesno negiranje njenih zvjerstava i ujedno vrijeđanje ne samo srpskih, nego i hrvatskih istinskih osjećaja.

Krvoločne ustaše 30. srpnja, napustile su Donji Lapac i nastanili se u selu Boričevac, a 02. kolovoza 1941., napustili su selo prije nego što su došli ustanici.  Među ustanicima bilo je i velikosrpskih elemenata, koji su u svakom Hrvatu vidjeli ustašu, što je bila najvjerojatnije za počinjenje strašnog zločina u selu Boričevac nad nevinim civilnim stanovništvom.

Da su kojim slučajem Hrvati u selu Boričevac postupili kao Hrvati u Imotskom, vjerojatno ne bi došlo do tog strašnog događaja. Ma koliko taj događaj bio strašan i neopravdan, ne može i ne smije, u ime pravde i Boga „natkriliti“ pravedni – obrambeni narodni ustanak Like.

Jedan od organizatora Narodnog ustanka je bio i među ostalih Hrvat Marko Orešković-Krndija, proglašen narodnim herojem, kojeg su 20.10.1941. ubili četnici u selu Očijevu kod Kulen Vakufa.

Dolazak partizanskih boraca Hrvata iz Dalmatinskog primorja krajem 1941. i početkom 1942. u Liku bio je od neprocjenjivog značaja. Zajedničkom borbom s Ličkim partizanskim odredima neutralizirana je propaganda i tvrdnja četnika da su svi Hrvati ustaše i skinuta je ljaga s hrvatskog tijela, zbog ustaških pokolja u tim krajevima. Dalmatinske borce, zbog njihova junačkog držanja,  u nizu bitaka protiv okupatora i domaćih izdajnika, Lički narod je objeručke prihvatio i s njima se hvatao u kolo, pjevajući: „Dalmatinci hrabri ste vojnici. Hrabro ste se borili u Lici. Sastala se Dalmacija s Likom pa se ne da pokoriti nikom“. Zajedničkom borbom u Lici zaustavljeno je masovno pogubljenje srpskog naroda, a i spas od masovnog odlaska u četnike.

U Slavoniji, Baniji i Kordunu i Lici samo poneki je bio četnik, a najviše je otišlo u četnike s područja Plavna i Knina.

Kasnije su oružane snage NDH i četnički pokret (četnici), gdje je god bilo moguće sklapali sporazume da će se zajedno boriti protiv partizana. Tih zajedničkih zvjerstava bilo je više. Dr. Ante Pavelić, poglavnik NDH odobrio je financijsku potporu-plaću obiteljima pravoslavaca-četnika čiji su članovi ginuli u borbi protiv partizana, onako kako su plaćali za poginule članove katoličke obitelji.

Gospodine Ante Nazor,

gdje Vi i slični Vama u svemu tome vidite izrazito protuhrvatske elemente?! Pozicija koju imate u Hrvatskom društvu je od velikog značaja. Nije dobro, ako s tog mjesta mijenjate ili revidirate povijesnu zbilju i pokušavate zabiti „glogov“ kolac u vrijednosti i dostignuća antifašizma Hrvatske, u kojem je srpski narod dao oko 30% naoružanih partizanskih boraca u NOBH-e i najviše, od ukupnog broja (oko 130.000), žrtava fašističkog terora.

Hrvatska se svojom antifašističkom borbom nepobitno svrstala uz bok antifašističke koalicije.

Ustanak naroda Like je bio, kao i na cijelom području Hrvatske, antifašistički i protiv kvislinške NDH, koja je pokušala, s osloncem na okupatore, na sve moguće načine istrijebiti srpski narod, ali i druge nepoželjne narodne skupine.

PREDSJEDNIK ZUABA SDŽ

Krešimir Sršen, prof.