Jubileji KONGRES PARTIZANSKIH LIJEČNIKA PDF Ispis E-mail

Na Prvom kongresu partizanskih liječnika, održanom u Bosanskom Petrovcu krajem rujna 1942. bili su i delegati iz Dalmacije i Like. Ubrzo je u Hrvatskoj stvorena razgranata mreža partizanskih bolnica

Problemi saniteta bili su goruće pitnje partizanske vojske još u ustanku. U Banovini Hrvatskoj bilo je 1710 liječnika. U ustanku 1942. sanitetskih jedinica nema. U Sisačkom partizanskom odredu, utemeljenom 22. lipnja 1941. za zdravstvenu srkb stara se Ivan Brodarec, apsolvent medicine, koji je poslije postao referent saniteta Banije i Banijskog odrda. Tek u studenom 1942. imenovani su rukovodioci saniteta pri štabu Treće i Četvrte OZ, kao i sanitetski referent pri Glavnom štabu Hrvatske, koji je ujedno obavljao funkcije referenta saniteta Prve i Pete OZ. Krajem 1942. u partizanskim jedinicama Glavnog štaba Hrvatske bilo je 30 liječnika.

Statut saniteta

Na Prvom kongresu partizanskih liječnika, održanom u Bosanskom Petrovcu od 25. do 27. rujna 1942., bili su i delegati iz Dalmacije i Like. Donijet je Statut saniteta, koji regulira postojanje sanitetskih djelatnika u brigadama, previjališta…

U brigadi i bataljunu postoje referenti saniteta, obično liječnici ili studenti medicine. U brigadi se organizira prihvatna ambulanta ili samo previjalište, a mogla je biti i manja bolnica sa skloništima pod zemljom, nedaleko poznata. Problemi zdravstvene skrbi sve su se više zaoštravali u pokretnim jedinicama – brigadama. Nestašica u sanitetskom materijalu ublažavala se prikupljanjem pomoći iz okupiranih gradova na čemu su radili ilegalni organi NOP-a.

Od početka ustanka osnivaju se u zabačenim selima i teško pristupačnim šumama i planinskim predjelima stacionari s izgrađenim konspirativnim podzemnim skloništima u kojima su se sklanjali i liječili ranjenici i bolesnici. Kasnije se pristupilo organizaciji trajnih stcionara –partizanskih bolnica, s vlastitom službom opskrbe i vlastitim osiguranjem. Takva prva partizanska bolnica izgrađena je u toku jeseni i zime 1941 na Petrovoj gori a u svom sastavu imala je prostoriju za operacije, tri bolesnička odjela i pet zemunica za sklanjanje ranjenika i bolesnika. U prosincu 1941. organizirana je i partizanska bolnica u selu Krbavici u Lici.

U toku 1942. stvorena je u Hrvatskoj razgranata mreža partizanskih bolnica. Tako su na  području Korduna, Banije, Like, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Žumberka djelovale 22 bolnice s oko 1200 ranjenika i bolesnika. U Slavoniji radile su 4 bolnice s oko 300 kreveta i brojni stacionari u planinama i šumama, dok su na području Četvrte operativne zone (Dalmacija) postojale 4 bolnice s preko 850 kreveta. Centralne bolnice bile su Bijelim Potocima (200 kreveta), na Petrovoj gori (100 kreveta) i u Dobroj Selu u Lici (120 kreveta).

Sporazum sa saveznicima

U drugoj polovini 1943. u NOV Hrvatske stupio je veći broj zdravstvenih radnika a zaplijenjene su i velike količine sanitetskog materijala u skladištima talijanske vojske. Krajem 1943. u partizanskim redovima bilo je oko 150 liječnika a održani su i brojni bolničarski tečajevi. Sve je to omogućilo da je vojnopartizanska sanitetska služba svojom organizacijom mogla pratiti formiranje brojnih novih jedinica i opće jačanje operativne vojske, pa je tako svaka divizija imala pored bolnica, apoteke, bolničarke čete i svoju kiruršku ekipu i zubnu stanicu.

Prema sporazumu sa saveznicima koji su držali južni dio talijanske obale teški ranjenici, bolesnici i invalidi Narodnooslobodilačke vojske brodovima i avionima prebacivani su u Italiju, u prvu partizansku bolnicu u Modugno kod Barija. Kasnije su formirane i ostale partizanske bolnice u Italiji i to u Grumu Appulu, Tarantu i drugim mjestima. Narodna vlast obratila je osobitu pažnju orgniziranju civilne zdravstvene službe na oslobođenom  području. Kod toga se oslanjala prvenstveno na vojne sanitetske kadrove koji su aktivno sudjelovali na upostavljanju zdravstene službe, u organiziranju zdravstvenih mjera i u praktičnom provđenju zdravstvene pomoći i preventivne službe kod civilnog stanovništva. To je poglavito došlo do izražaja u suzbijanju epidemije pjegavca, u zbrinjavanju izbjeglica, u zdravstvenom prosvjećivanju naroda, orgniziranju bolnica i stacionara po selima i održavanju tečajeva za pomoćne zdravstvene radnike u civilnom zdravstvu.

Pokretne zdravstvene ekipe

Lipnja 1943. formiran je Zdravstveni odjel Izvršnog odbora ZAVNOH-a koji je preuzeo rukovođenje zdravstvenom službom na oslobođenom području. Osnivane su pokretne zdravstvene ekipe, otvarane ambulante općinskih i kotarskih NOO-a, orgniziran je pokretni bakteriološki laboratorij, stalne i pokretne raskužne stanice za cijepljenje civilnog stanovništva protiv trbušnog tifusa. U mnogim kotarevima postavljeni su liječnici higijeničari, opskrbljeni lijekovima, koji su pružali liječničku pomoć narodu. Osnovana je i civilna bolnica u Otočcu s pedeset kreveta i civilna narodna bolnica u Podlapači.

Na oslobođenom području Hrvatske izgrađen je cijeli sustav partizanskih bolnica, tako da je 1944. osim korpusnih (oblasnih) bolnica, svako vojno područje imalo po jednu vojnu partizansku bolnicu s više bolničkih odjeljenja. To je omogućavalo da se ranjenici mogu brzo smjestiti u bolnice i da ih operativne jedinice ne moraju voditi sa sobom.

Bojan Mirosavljev