Jubilej - 75.obljetnica Prvog zasjedanja ZAVNOH-a PDF Ispis E-mail

 

TEMELJI DRŽAVNOPRAVNOG SUVERENITETA HRVATSKE

Proglasom i Rezolucijom Prvog zasjedanja, usvojenim 14.  lipnja 1943. godine, na Plitvicama, vijećnici Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH-a) postavljeni temelji za uspostavljanje državnosti i suvereniteta današnje Republike Hrvatske

 

 

 

U danima kada su se na Sutjesci odigravali odlučujući  okršaji te ratne 1943. godine, hrvatski su partizani 13. I 14. lipnja na novooslobođenom području Like, u Otočcu i na Plitvičkim jezerima osnovali ZAVNOH  -  vrhovno predstavničko tijelo za Hrvatsku. Odredbe ZAVNOH-a imaju iznimno veliku povijesnu važnost za Republiku Hrvatsku, te su izvršnim odredbama nabrojenim u preambuli „božićnog“ Ustava RH posebno spomenute, jer su upravo na njima uspostavljeni temelji državne suverenosti.

Inicijativni odbor

Razvojni put ZAVNOH-a nije započeo tek njegovim konstituiranjem. Već osnutak Inicijativnog odbora predstavlja prvi zametak faktične vlade Hrvatske, negaciju sustava buržoaske vlasti stare Jugoslavije, a napose vlasti okupatora i satelitske Nezavisne države Hrvatske. Odmah nakon završetka neprijateljske ofenzive na području Hrvatske, osnovan je 1. ožujka 1943. godine u ličkom selu Ponor Inicijativni odbor ZAVNOH-a. Sastojao se od osam članova: šestorica su bili vijećnici AVNOJ-a iz Hrvatske  -  dr. Pavle Gregorić, član CK KPH, Stanko Ćanica Opačić, komandant Kordunaške grupe partizanskih odreda, Šime Balen, novinar iz Zagreba, politički komesar 5. kordunaške brigade, Pavao Krce, narodni zastupnik HSS-a za kotar Sinjski, Branko Zlatarić, činovnik Gospodarske sloge iz Zagreba i Nikola Grulović, član Pokrajinskog komiteta KP za Vojvodinu (kao predstavnik Srijema, koji se u to vrijeme još nalazio pod političkim rukovodstvom KP Hrvatske). Uz njih šestoricu, u Inicijatini odbor  su ušli još: Đoko Jovanić, pomoćnik komandanta NOV Hrvatske, kao predstavnik boraca, te Vlatka Babić, učiteljica iz Crikvenice, kao predstavnica prosvjetnih radnika Hrvatske.

Sredinom mjeseca travnja 1943. godine oslobođen je stari krajiški grad Otočac, koji postaje prijestolnicom oslobođene Hrvatske u koju sele svi rukovodeći organi narodnooslobodilačkog pokreta, a među njima i Inicijativni odbor ZAVNOH-a. U tom gradu, u mnogo povoljnijim vojno-političkim uvjetima Inicijativni obor priprema osnivačku skupštinu ZAVNOH-a i svojim uputama značajno utječe na brže sređivanje prilika na oslobođenim područjima Hratske.

Tako je, u Otočcu 13. lipnja 1943. godine u zgradi današnjeg Gradskog učilišta održana Osnivačka skupština ZAVNOH-a u prisutnosti 55 vijećnika. Zbog opasnosti od neprijateljskog bombardiranja iz zraka, druga radna sjednica održana je sutradan ujutro, na obližnjim Plitvičkim jezerima. Potvrđeni su mandati 12 vijećnika, koje su predložili relevantni organi narodnooslobodilačkog pokreta na terenu, a koji su svojim osobnim, političkim ili vojnim ugledom predstavljali autentičan glas partizanske Hrvatske.

Proglas i Rezolucija

Na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a izabran je Izvršni odbor od jedanaest članova. Za predsjednika Izvršnog odbora izabran je hrvatski pjesnik Vladimir Nazor, koji se u vrijeme izbora nalazio u operativnoj glavnini Vrhovnog štaba, u istočnoj Bosni. U Izvršni odbor izabrana su i trojica potpredsjednika: dr. Pavle Gregorić, Stanko Ćanica Opačić i Filip Lukaš, te još sedmorica članova.

U zaključku druge, radne sjednice Prvog zasjedanja vijećnici su izglasali dva politička dokumenta  -  Proglas narodima Hrvatske i Rezoluciju Prvog zasjedanja. Oba dokumenta posebno naglašavaju da je ZAVNOH nakon svog osnivanja preuzeo na sebe funkciju najvišega političkog predstavništva narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj. Također, ističu posebnu brigu ZAVNOH-a oko organizacijskog i političkog jačanja narodne vlasti u svim njenim oblicima. Tim svojim primarnim usmjerenjem ZAVNOH postaje  -  i faktički i pravno  -  prvi i najviši Narodnooslobodilački odbor Hrvatske. (Istog dana ZAVNOH je objavio i svoj treći dokument  -  Poslovnik o radu NOO-a u Hrvatskoj.)

U Proglasu su uputili apel Hrvatima i Srbima u Hrvatskoj, posebno još i domobranima i Hrvatima iz anektiranih krajeva od Italijom, iseljenicima u prekomorske zemlje, te pripadnicima pojedinih narodnosti u Hrvatskoj, da se „svi okupe oko ZAVNOH-a u borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih domaćih, aktivnih i pasivnih suradnika“. Na kraju Rezolucije vijećnici su se svečano zakleli  „pred hrvatskim i srpskim narodom“ da će usmjeriti sve svoje snage na ostvarenje svog temeljnog zadatka  -  oslobođenja Hrvatske i osiguranje pune i istinske demokratske slobode i ravnopravnosti hrvatskog i sprskog naroda.  I Proglas i Rezolucija posebno su naglasili da je ZAVNOH svojim osnivanjem preuzeo funkciju najvišeg političkog predstavništva narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj.

Posebna federalna jedinica

Nepoštedna borba protiv okupatora i svih domaćih kvislinga, narodna demokratska vlast, federativna zajednica, političko jedinstvo Hrvata i Srba, teritorijalni integritet i državnost Hrvatske  -  to su  temeljni postulati koje je Prvo zasjedanje ZAVNOH-a ispisalo u svojim odeređenjima. Taj javno obznanjen program ubrzo je dopro i naišao na snažan odaziv među radnicima, seljacima i inteligencijom, značajno doprinijevši uključenju najširih masa u narodnooslobodilački pokret. A sam ZAVNOH postao je i ostao simbolički i stvarni garant suvereniteta i državnosti Hrvatske u federativnoj zajednici jugoslavenskih naroda, što je potvrdio svojim cjelokupnim djelovanjem do konačnog oslobođenja zemlje.

Hrvatska je upravo temeljem ZAVNOH-a postala članom pobjedničke antihitlerovske koalicije. Stoga se i u preambuli Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. godine posebno spominju odluke ZAVNOH-a, jer su njima uspostavljeni temelji državnopravnog suvereniteta Hrvatske u razdoblju Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući državno-pravnim odlukama ZAVNOH-a Hrvatska je i u čitavom razdoblju postojanja FNRJ/SFRJ, sačuvala obilježja posebne federalne jedinice unutar federacije jugoslavenskih republika. To je i bila pravna pretpostavka za izlaz iz Jugoslavije i proglašenje nezavisnosti Republike Hrvatske u ljeto 1991. godine.

Bojan Mirosavljev