Jubilej SJEĆANJE NA ŠEMOVEČKU BITKU PDF Ispis E-mail

Obilježena 75. obljetnica jedne od najkrvavijih bitaka koje su do tada vodile jedinice NOV Hrvatske na prostoru sjeverozapadne Hrvatske, z za brigadu „Vraća Radić“ jedna od najtežih bitaka koju je vodila za vrijeme čitavog rata.

 

Povodom 75. obljetnice Šemovečke bitke, Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Varaždinske županije i Općina Trnovec Bartolovečki upriličili su komemorativnu svečanost. Izaslanstva antifašističkih boraca i antifašista i tijela vlasti Varaždinske i Međimurske županije, te braniteljskih udruga položile su vijence ispred spomen kosturnice.


 

 

„Plamen revolucije“ u Šemovcu kod spomenika palim borcima i u Žabniku. Bila je to i jedna od najkrvavijih bitaka koju su do tada vodile jedinice Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske na prostoru sjeverozapadne Hrvatske, a za brigadu „Braća Radić“, jedna od najtežih bitaka koju je vodila za vrijeme čitavog rata – istaknuli su govornici na skupu. Čudnovatje bio odnos snaga (1.10 u korist neprijatelja). Iako su se napadi redali jedan za drugim, ni tenkovski odred ni ustaško-domobranska pješadija, niti artiljerija iz Mađarske, ni riječni desant, k ni bombardersko zrakoplovstvo nisu uspjeli probiti borbenu crtu koju je držao 2. bataljun brigade „Braća Radić“.Neprijatelj se nije usudio krenutiprema Ludbregu, već se poražen provlačio u svojebaze u Varaždinu.

Neprobojan bedem

Upravo tadašnje pobjede Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske omogućile su, ne samo oslobađanje Podravine i Međimurja, nego i snažno jačanje narodnooslobodilačkih pokreta u krajevima sjeverozapadne Hrvatske. Borba brigade „Braća Radić“ kod Šemovca bila je najteža i najslavnija stranica na borbenom putu te jedinice.Šemovečka bitka rijedak je primjer hrabrosti i odvažnosti partizanskih boraca. Oni su u najpresudnijemtrenutku bili neprobojan bedem kojeg nisu mogle probiti deseterostruko brojnije snage okupatora.Svojim suborcima iz 17. udarne brigade 28. slavonske divizije tada su uputili poruke: „Mi ćemo se boriti do posljednje kapi krvi, izvršit ćemo naš zadatak, a vama poručujemo da samo preko nasmrtvih neprijatelj može doći do Ludbrega“.

 

Borci 17. brigade preko noći 2. na 3. listopada 1943. napali su Ludbreg i zauzeli ga nakon osmosatnih borbi. Istodobno su u Šemovcu borci brigade „Braća Radić“postavili zajedu za brojne fašističke postrojbe koje su iz Varaždina krenule pomoći svojim snagama u Ludbregu. U teškoj borbi, u kojoj su fašističke snage imale potporu oklopnih borbenih vozila i zrakoplova, brigada je uspjela spriječiti prodor neprijatelja kroz Ludbreg. U toj neravnopravnoj, ali pobjedonosnoj bitki poginulo je 76, a ranjeno 30 boraca brigade „Braća Radić“.

 

 

Odlučan otpor

Poslije napada na Varaždinske toplice, partizanske su se jedinice pregrupirale. Slavonska 17. brigada pripremala se za napad na Ludbreg, 21. brigada za osiguranje prava iz smjera Koprivnice, a Kalnički partizanski odred je zaposjeo Apatovac i kontrolirao pravce od Križevaca, dok je Osječka četa rasporedom oko Ljubeja nadzirala prilaze od Novog Marofa. Brigade „Braća Radić“ štitila je napad iz pravca Varaždina na linije: Šemovec - Jalžabet.

 

Sedamnaesta brigada napala je Ludbreg 2. listopada navečer i zauzela ga u ranim jutarnjim satima sljedećeg dana. Tamo je poginulo više od dvadeset neprijateljskih vojnika,a zarobljeno ih je oko 550. Zaplijenjene su velike količine oružja i ostale vojne opreme. Drugi bataljun brigade „Braća Radić“ potpomognut 1. bataljunom vodio je za to vrijeme tešku borbu s ustašama i tenkovima varaždinskog garnizona, koji su imali i zračnu potporu. Brigada, poglavito njen 2. bataljun, nije dopustila prodor neprijatelja prema Ludbregu. Ustrajnost 2. bataljuna prilikom napada na Varaždinske toplice, kao i odlučan otpor ustašama u borbi kod Šemovca, te uporna obrana 3. bataljuna, u vrijeme napada na Varaždinske Toplice, uvrstilo je brigadu „Braće Radić“ u red udarnih.

 

 

Bojan Mirosavljev