Sudbina kvislinga RAZBIJENI ČETNIČKI SNOVI PDF Ispis E-mail

Sastavljen od dobrovoljaca Srba iz redova boraca 17. i 12. brigade, poseban Protučetnički bataljun uspješno je za samo tri ljetno-jesenska mjeseca porazio četnike i onemogućio im utjecaj u Slavoniji, usprkos njihovoj suradnji i pomoći od Nijemaca i ustaša i otjerali preko Save koji se nikad više nisu vratili

 

 

 

Svaki pokušaj pojedinaca ili manjih grupa da osnuju četnički pokret u Slavoniji odmah je ugušen i praktično u Slavoniji nije bilo organiziranog četničkog pokreta. U sastavu 2- (6.) korpusa i drugim jedinicama NOV i PO u Slavoniji i Baranji borili su se pripadnici brojnih nacionalnosti, među kojima i srpske. Sastavljen od dobrovoljaca Srba iz redova 12. I 17. brigade, Štab korpusa je 21. Kolovoza 1943. godine formirao poseban protučetnički bataljun. Bilo je to nakon pokušaja četnika iz Bosne da se, uz pomoć Nijemaca i ustaša,učvrste koda Okučana, iako četništvona tom području nije imalo nikakav utjecaj, zahvaljujući u prvom redu i samim Srbima.Pod vodstvom zapovjednika Milana Joke i komesara Čede Grbića, bataljun je za samo tri mjeseca nakon osnutka porazio četnike i onemogućio im utjecaj u Slavoniji, unatoč njihovoj suradnji i pomoći Nijemaca i ustaša. Borci bataljuna otjerali su četnike, koji su pobjegli preko Save i nikad se više nisu vratili.

 

Neuspjele četničke akcije

Kada im 1942. godine nije pomogao teror i odmazda, kojima su pokušali uništiti narodnooslobodilački okret,okupator i njegovi domaći vazali,htjeli su i 1943. godine putem četništva osigurati svoj interes: prugu Zagreb-Beograd, pljačku pšenice, stoke… Procijenili su da je zato najprikladnije područje Posavine južno od Okučana, nastanjeno srpskim pučanstvom, koje je već tada masovno bilo uključeno u NOP. Za svoj naum odabrali su sela Čovac,Vrbovljane i Klanik, koja bi poslužila za šire djelovanje u Posavini,a potom i dalje – sjeverno od Psunja i Papuka.

 

Početkom kolovoza 1943. preko Save iz Bosne, po odobrenju Nijemaca prebacuje se tridesetak četnika u Slavoniju. Njihov je zapovjednik major Dušan Janjić,rodom iz sela Cage u okolici Novske. Sjedište im je selo Čovac.Pripadnici Slavonsko-srijemskog četničkog odreda traži i, nažalost, tu i tamo nalaze suradnike, čak i među aktivistima NOP-a i bivšim partizanima. Održavaju sastanke i mitinge po selima, predstavljaju se kao zaštitnici Srba od ustaša, viju četničke zastave, pozivaju partizanske obitelji da se „sigurni“ vrate kućama. Odlučeno je da se ta četnička grupa i njeni pripadnici razbiju i potpuno unište. Posebna jedinica, formirana za tu akciju iz sastava 17. brigade (isključivo dobrovoljaca Srba), u selu Čovac, žestoko je napala četničku bazu. Polovica četnika te kolovoške noći jepobijena, a ostali su pobjegli u Bosnu. Među njima i njihov zapovjednik Janjić (kasnije ga je Vojni sud u Beogradu osudio na mrt strijeljanjem). Razbijanjem ove grupe neprijatelj jepripremio akciju za ubacivanjena naš teritorij nove četničke skupine, ali sada sa smještajem u Okučanima,uz potpuno zaštitu Nijemaca i ustaša. U zajedničkim kolonama s njima, kako je pribilježio Milutin Jovanović, borac protučetničkog bataljuna, četnici odlaze u sela i vode borbe protiv NOP-a. U toj grupi je stiglo iz Bosne 40 do 60 četnika, da bio se mobilizacijom na području Okučana taj broj povećao najviše do 100.

 

 

Borci bataljuna - Srbi

Za razbijanje četnika u Slavoniji, u naređenju Štaba korpusa, između ostalog stoji: 2U cilju onemogućavanja četničkog djelovanja u Slavoniji, kao i u svrhu uništenja svih četničkih snaga, koje se iz Bosne prebacuju na naš teritorij, Štab ovog korpusa donio je odluku da se formira protučetnički bataljun… Protučetnički bataljun će se sastojati od 100 partizanskih boraca, koji će biti naoružani sa 10 puškomitraljeza (zbrojovki), 2 laka bacača mina i 90 pušaka. Borci i rukovodioci protučetnikog bataljuna moraju biti svi Srbi, kao i da se dobrovoljno jave za protučetnički bataljun“… (izvor: Stojan Markovišć – „12. slavonska udarna divizija“).

 

Bataljun je krenuo sa Zvečeva, nastojeći na zadatke stići neprimjetno i na terenu se dobro pripremiti za borbene akcije. Nažalost, četnički su jataci brzo uočili dolazak bataljuna u Posavinu, te o brojnom stanju partizanskih boraca, naoružanju i kretanju izvijestili neprijatelja. Jedino nisu uspjeli saznati mjesto taborovanja bataljuna. Pokušaji bataljuna da četnike prisili na izravnu borbu ostajali su bez uspjeha, jer su ovi stalno bili pod zaštitom Nijemaca, ustaša i domobrana. Zbog toga je bataljun, čekajući prigodu, politički djelovao po selima, razobličavajući četnike. Neizvjesna situacija trajala je cijeli rujan i polovicu listopada, pa je Štab bataljuna odlučio riješiti par situaciju izravnim oružanim sudarom i to na teritoriju koji su četnici smatrali apsolutno svojim.

 

 

Služeći se ratnim lukavstvom, komesar Čedo Grbić lansirao jena jednom mitingu vijest da bataljun odlazi na Psunj, čekajući četnike da pođu prema Vrbovljanima, Čovcu i Gređanima. Idućeg jutra zapažen je izlazak neprijateljske kolone iz Okučana u pravcu Gređana, ali ne samo četnika, već i Nijemaca, ustaša i domobrana - ukupno oko 400 vojnika. Odlučeno je da se napad izvrši tek na povratku kolone, u kojoj su na začelju bili četnici. Kada su četnici bili na bliskom dometu oružja bataljuna, osuta je strahovita paljba, bačena bombe i izvršen juriš. U toj borbi ubijeno je 70 četnika, većinom iz Bosne, i 25 ustaša. Kasnijese bataljun prebacio na sjever preko pruge kod Donjih Rajića, zatim u selu Retkovci uništio četiri kamiona puna neprijateljskih vojnika i ratnog materijala, a potom u selu Golešu razbio i posljednje ostatke etničke grupacije.

 

 

Izvršen borbeni zadatak

U tri ljetno-jesenska mjeseca bataljun jebrzo i uspješno izvršio politički i borbeni zadatak protiv četnika. Izuzimajući sela Čovac i Gređane,ni u jednom drugom slavonskom naselju, „zaštitnici Srba“ nisu uspjeli zavrbovati ni jednog četničkog jataka. Pokazalo se da četnike preziru jednako i sela sa pretežno srpskim kao i ona s većinskom hrvatskim –življem. Uz to, seljaci hrvatskih sela su se još jednom osvjedočili da je Narodnooslobodilačka vojska Hrvatskenjihov jedini i pravi zaštitnik od ustaša, Nijemaca, a sada i četnika.

 

Tako je pojava četnika u Slavoniji onemogućena - na startu. Zbog političkog jedinstva partizanskih boraca i naroda Slavonije, četnici nisu imali nikakvih uvjeta za daljnji opstanak i eventualni razvoj svog okreta. Više nisu postojali razlozi za postojanje protučetničkog bataljuna i ta je formacija kompletna, krajem listopada 1943. godine ušla u sastav novoformirane Čehoslovačke brigade „Jan Žiška“.

 

 

 

Bojan Mirosavljev