Jubileji RUJEVAČKA PARTIZANSKA GIMNAZIJA PDF Ispis E-mail

U jeku najžešćih borbi protiv okupatora, u Rujevcu na Baniji je, u studenom 1943. započela s radom partizanska gimnazija sa 159 boraca koji su zamijenili puške knjigama

 

 

Usporedo s osnovnim školama, počele su se otvarati i srednje škole na oslobođenim područjima. Iako su srednje škole kao i osnovne škole ponekad morale mijenjati mjesto svoga rada, osnivanjem srednjih škola a time i srednjeg obrazovanja već se može govoriti o uhodanom sustavu školstva u NOR-u. Tada se već i kadrovska struktura nastavnika popravila. U partizane su dolazili brojni učitelji i profesori, općenito intelignecija, što je podizalo ukupnu kvalitetu obrazovnog rada.

Dana 12. travnja 1943. oslobođen je Otočac, a već 8. lipnja proradila je partizanska gimnazija. A samo 19 dana kasnije otvorit će svoja vrata i partizanska gimnazija u Slunju sa 80 polaznika. Zatim dolazi do otvaranja gimnazija u Delnicama, Srpskim Moravicama i Glini. U Slavoniji i Moslavini broj gimnazija brzo je rastao tako da bilježimo osnivanje gimnazija u Čazmi, Dišniku, Garešnici, Grubišnome Polju, Pakracu, Kutjevu, Lipiku, Koprivnici, Đurđevcu, Virju, Hercegovcu, Novoj Gradiški, Donjem Miholjcu. Neke od tih gimnazija djelovale su s prekidima, a neke kontinuirano sve do pred kraj rata. Neke gimnazije morale su u izbjeglištvo zbog ratnih djelovanja na području između Drave i Save.

Jedna od poznatijih bila je partizanska gimnazija u Rujevcu, mjestu udaljenom od Dvora na Uni tek dvanaest kilometara. Gimnazija je počela s radom 20. studenoga 1943. sa 159 polaznika. Uz gimnaziju, otvoren je i đački dom, gdje su zajedno živjeli učenici i nastavnici, a dakako i odgojitelji. U partizane su dolazili mladi učenici iz gradova koji su morali prekinuti školovanje, a iz borbenih jedinica svi su bili poslani u škole koje su bili dužni završiti.

U Rujevačkoj gimnaziji, usprkos nedostatku školskog pribora, radile su sve sekcije primjerene uvjetima, a to su bile: dramska, literarna, folklorna, pjevačka, likovna, zravstvena, ekonomska, sekcija za zidne novine, i sportska. U toj skladnoj partizanskoj obitelji izdavane su svakog dana zidne novine, priređivane su plesne večeri, nastupi različitih sekcija, a posebno su bila zapažena gostovanja s programima u okolnim mjestima, te posebno u Glini. U tom programu najpopularniji je bio tzv. „Partizanski vrabac“ u kojemu se na šaljiv način u pjesmi iznosilo sve što je bilo zanimljivo za učenički život u proteklih tjedan dana.


Nažalost, zbog čestih upada neprijateljskih snaga, gimnaziju je valjalo izmjestiti, najprije u Klasnić, a onda i dalje, čak u Itaiju! U mjestu Santa Csarea. I dok su Casati Tito i Churchill razgovarali o političkoj karti Europe, nakon pobjede nad fašizmom, dotle su rujevački gimnazijalci upijali znanje.

Kako su i brojni mladi partizani u partizanskim jedinicama prekinuli školovanje, narodna vlast im je omogućila da nadoknade gubitak ubrzanim školovanjem u poslijeratnim gimnazijama. U listopadu  1945. osnivaju se partizanske gimnazije „Maršal Tito“ u Zagrebu, „Ivo Lolo Ribar“ u Osijeku i „Vladimir Nazor“ u Hvaru. Te gimnazije djelovale su do 1948. godine. Brojna su imena poznatih profesora, inženjera, umjetnika, novinara, političkh i zdravstvenih djelatnika, koji su osnove svojeg znanja stekli u partizanskim gimnazijama.

 


 

B. M.