Jubilej Teheranske konferencije SASTANAK VELIKE TROJICE PDF Ispis E-mail

Roosevelt, Churchill i Staljin su se u Teheranu prije 75 godina složili „da jugoslavenskim partizanima treba pružiti što veću pomoć u ratnom materijalu i operacijama savezničkih komandosa“

 

Teheranska konferencija je trajala od 28. studenog do 1. prosinca 1943. godine (skoro paralelno s Drugim zasjedanjem AVNOJ-a u Jajcu). „Velika trojica“  -  Roosevelt, Churchill i Staljin su se složili da „jugoslavenskim prtizanima treba pružiti što veću pomoć u ratnom materijalu i operacijama saveznikih komandosa“. U tom smislu izdano je odmah i naređenje vrhovnoj komandi savezničkih snaga za Sredozemlje. Odlučeno je, također, da vrhovna komanda Crvene armije uputi vojnu  misiju u Vrhovni štab NOV-a i POJ-a, gdje su se već nalazile vojne misije SAD-a i Velike Britanije. Dogovoreno je da će se „Jugoslavija kao država obnoviti u potpunom teritorijalnom integritetu i nezavisnosti, s tim što će  se pitanje njezinih zapadnih grnica i zahtjeva prema Italiji riješiti poslije rata“.


Ovi teheranski zaključci značili su deiure priznanje NOVJ kao vojnog saveznika, ali se taj zaključak nije odnosio na državne organe nove Jugoslavije. Vlada Velike Britanije još je jedno vrijeme pokušavala da pod parolom obrane demokracije i ustavnog kontinuiteta osigura barem parcijalni utjecaj snaga starog poretka u Jugoslaviji. Svi ti planovi izjalovili su se spretnim političkim manevriranjem NKOJ-a, koji postepeno uspijeva prividnim koncesijama likvidirati dotadašnji dualitet u predstavljanju Jugoslavije u vanjskom svijetu i prisiliti kraljevsku vladu da prizna državnopravno stanje proklamirano odlukama AVNOJ-a.


Na summitu „velike trojice“, zapadni saveznici su iscrpno obavijestili svoje sovjetske partnere o  pripremama za operaciju „Overlord“, tj. Desant u Normandiji. Churchillovi pokušaji da pridobije prisutne za kompliciranu akciju, tj.da se osim iskrcavanja u sjevernoj Francuskoj izvrši i neka manja invazija na tirenskoj i jadranskoj obali, uglavnom su propali zbog Staljina. On je podržao veliku invazju u Francuskoj, koja bi mogla olakšati napredovanje Crvene armije.


Odnosi između savezničkih sila osjetno su se poboljšali poslije ovog susreta trojice državnika. Sovjetski Savez je u Teheranu postigao najveći uspjeh, između ostalog zahvaljujući Staljinovu realističnom i dobro sračunatom istupanju. To, međutim, ne znači da zapadne sile nisu zabilježile uspjeh s nekim svojim prijedlozima, kao što je osnivanje Ujedinjenih naroda, budućnost Italije, sovjetsko sudjelovanje u ratu protiv Japana…


Ubrzo nakon Teheranske konferencije, Britanci u siječnju 1944. opozivaju svoju vojnu misiju kod Draže Mihailovića i otkazuju mu daljnju materijalnu pomoć. U pisanju utjecajnih zapadnih listova o jugoslavenskim prilikama nazire se nova politika kompromisa. Odluke AVNOJ-a i odluke Teheranske konferencije o Jugoslaviji imaju kao neposrednu posljedicu i početak pismene korespodencije između maršala Tita i engleskog premijera Winstona Churchilla. Time je, odmah nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a, počela i složena diplomatska i politička borba za postepeno priznanje nove revolucionarne vlasti u Jugoslaviji i sprečavanje intervencija u interne jugoslavenske poslove.

 

 

B. M.