Ratna kronika PDF Print E-mail

GODINA JAČANJA NARODNOOSLOBODILAČKE VOJSKE HRVATSKE

Od srpnja do kraja 1944. godine formirano je u Hrvatskoj sedam novih brigada, četiri artiljerijske brigade i tri diverzantska odreda. Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske izrasla je u moćnu, relativno dobro naoružanu i u brojnim teškim borbama prekaljenu armiju, koja je potkraj 1944., brojila više od 160 tisuća boraca

 

U toku borbi za oslobođenje Dalmacije Glavni štab Hrvatske naredio je 4. korpusu da napada i sprječava neprijateljske pokrete pravcima koji iz Dalmacije vode na sjever. Stoga je Štab korpusa, da bi onemogućio promet dolinom Une grupirao početkom studenog 1944., u rajonu Cazina jake snage, koje su nakon žestokih borbi, razbile jak neprijateljski garnizon. Međutim, neprijatelj je protunapadima uspio 13. studenoga ponovo zauzeti Cazin. Dok su jedinice Unske operativne grupe nastavile s akcijama na komunikaciji Bihać-Bosanski Novi, 8. divizija vodila je borbe s neprijateljem na području Slunja i Plaškog.

Jedinice 7. divizije napadale su neprijatelja u studenom duž komunikacija Sunja-Dvor, Kostajnica-Dubica, a u prosincu su napale neprijateljski garnizon u Mlšćenici kod Petrinje. Sredinom prosinca jedinice 7. i 8. divizije te Unske operativne grupe razbile su neprijateljska uporišta u Drežnik-Gradu, Sadilovcu, Vagancu i na brdu Čelopeku. U studenome i prosincu jedinice 34. divizije uništile su neprijateljsko uporište na pruzi Karlovac-Metlika, a na komunkacijama Zagreb-Karlovac i Zagreb-Sisak, uništile su neprijateljske posade u Babićima, Horvatima, Stupniku, Draganiću, Domagoviću i Lazini.

Opereativno područje 6. i 10. korpusa NOV Hrvatske - Slavonija i Hrvatsko zagorje između rijeka Save i Drave, kroz koje su prolazile željeznička magistrala Zagreb-Beograd i važna željeznička pruga Osijek-Virovitica-Varaždin kao i više lokalnih komunikacija, koje su povezivale savski i dravski operativni pravac izlazile u Mađarsku i jugoistočnu Austriju - imao je vrlo veliki strategijski značaj za Nijemce. Do jeseni 1944., to su bile glavne linije za opskrbu njihovih vojnih snaga na jugoslavenskom i grčkom ratištu, a zimi 1944., i početkom 1945., glavni pravci za povlačenje na sjeverozapad. Stoga su Nijemci bili prisiljeni za osiguranje ove komunikacijske mreže angažirati velike snage, kako svoje tako i kvislinške, dislocirane u mnogim većim i manjim uporištima duž željezničkih i cestovnih komunikacija.

U studenome su jedinice 6. korpusa uništile neprijateljske posade u Piškorevcu, Klokočevcu i Markovcu i napale jak neprijateljski garnizon u Našicama, gdje su neprijatelju nanijele teške gubitke - više od 900 mrtvih i ranjenih. U prosincu su jedinice korpusa napale neprijateljske garnizone u Pleternici i Slavonskoj Požegi. Te gradove je neprijatelj u međuvremenu ponovno zauzeo. Potkraj prosinca kod Donjeg Miholjca uspostavile su vezu s 12. korpusom na lijevoj obali Drave. Osim toga nastavile su napadati neprijateljske komunikacije i tako potpuno za promet onesposobile prugu Našice-Osijek, stalno su rušile prugu Zagreb-Beograd koja je bila od životnog značenja za Nijemce, jer je o njoj ovisilo snabdijevanje fronte u Srijemu i izvlačenje Grupe armija „E“. Potkraj 1944., 10. korpus s glavninom svojih snaga napadao je komunikaciju Zagreb-Varaždin, a s manjim snagama djelovao je na području između Križevaca i Ivanić-Grada. U studenome su jedinice 32. divizije u Hrvatskom zagorju razbile neprijateljska uporišta u Hrašćini, Trgovišću i Donjoj Zelini. Istodobno je 33. divizija u Moslavini uništila neprijateljske posade i Brckovljanima, Donjem i Gornjem Gračecu i Šumečanima te porušila željezničku prugu između Ivanić-Grada i Dugog Sela.

Od novih boraca formirana je 19. studenoga brigada „Pavlek Mihovil Miškina“, koja je ušla u sastav 32. divizije, čiji je Štab uspostavio kontakt s jedinicima 233. divizije Crvene armije, koje su 6. prosinca ušle u Barč, a dan kasnije u Viroviticu, radi koordiniranja zajedničkih akcija u daljnjim operacijama. Prostrano slobodno područje u Slavoniji i Podravini, u neposrednoj pozadini srijemske fronte, djelovanje snaga 6. i 10. korpusa, kao i prelazak jedinica 12. korpusa i jednog puka 233. divizije Crvene armije preko Drave, predstavljali su vellku opasnost za njemačke obrambene linije u Srijemu. Stoga su Nijemci, da bi odbacili 6. korpus na zapad i uništili virovitički mostobran te time popravili svoj položaj i osigurali pozadinu svoje feronte, u prosincu pokrenuli snažne ofenzivne akcije prema Virovitici. U borbama u toku 10. i 11. prosinca neprijatelju je uspjelo da se uz znatne gubitke probije u Koprivnicu i da nastavi nastupanje prema Đurđevcu. Potiskujući uz žestok otpor jedinice 32. divizije, neprijatelj je uspio 25. prosinca zauzeti Pitomaču, a 30. prosinca Vukosavljevicu, ali je tu zaustavljen. Istodobno su ostale jedinice 10. korpusa napadale neprijateljske transporte na željezničkoj pruzi Zagreb-Beograd i zauzele neprijateljska uporišta u Gudovcu i Korenovi u blizini Bjelovara. Četrdeseta divizija 6. korpusa blokirala je Našice i vršila pritisak na komunikaciju Našice-Donji Miholjac kako bi spriječila prodor neprijatelja u Podravinu, dok je 12. divizija zadržavala neprijatelja na liniji Livanska Varoš-Pleternica. Zbog snažnog otpora jedinica 6. i 10. korpusa neprijatelju nije uspjelo postići svoj cilj da ponovo okupira istočnu Slavoniju i Podravinu i spriječi prebacivanje jedinica Narodnooslobodilačke vojske na desnu obalu Drave.

Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske znatno je ojačala. Od srpnja do kraja 1944., formirano je u Hrvatskoj sedam novih brigada (3. brigada 13. divizije, Virovitička i Žumberačka brigada, 3. istarska, brigada „Nikola Demonja“, 4. brigada 12. divizije, brigada „Pavlek Mihovil Miškina“), četiri artiljerijske brigade i tri diverzantska odreda. Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske izarasla je u moćnu, relativno dobro naoružanu i u brojnim teškim borbama prekaljenu armiju, koja je potkraj 1944., brojila više od 160 tisuća boraca. Došlo je i do organizacijskih promjena u Glavnom štabu Hrvatske. Formirna su odjeljenja: operativno, vojno-obavještajno, OZNA III, personalno, šifrantsko, nastavno, propagandno, ekonomsko, sanitetsko, veterinarsko, vojno-sudsko, saobraćajno i tehničko, a početkom 1945., još i odjeljenje za naoružanje i komanda vojne pozadine.

Bojan Mirosavljev