Sarajevo PDF Print E-mail

STAZAMA IGMANSKOG MARŠA

Tradicionalnim pohodom na Igman i prigodnim sadržajima na toj bosansko-hercegovačkoj planini obiježena 78. obljetnica jedne od najznačajnijih operacija tijekom NOB-a. Na međunarodnoj manifestaciji antifašista sudjelovalo i četrdesetak članova SABA RH

 

 

Igmanski marš u Narodnooslobodilačkom ratu, znan je kao pohod glavnine 1. proleterske brigade u siječnju 1942., sa planine Jahorine, preko zaleđene Igman planine, do Foče, po veoma niskoj temperaturi. U drugoj neprijateljskoj ofenzivi u istočnoj Bosni, Vrhovni štab NOP se sa dijelovima 1. proleterske brigade prebacio 18. i 19. siječnja sa Romanije na Jahorinu. Glavnina brigade koja se nakon zavšetka operacija u drugoj neprijateljskoj ofenzivi našla u rajonu sela Knežine, Gajeva (oko Olova), dobila je od Vrhovnog štaba zadatak da se prebaci u rajon Foče. Zbog nedovoljnog poznavanja situacije na Romaniji i Glasincu, Štab 1. proleterske brigade je, u sugalsnosti sa Glavnim štabom NOPO za Bosnu i Hercegovinu, donio odluku da se prebaci na određeni teritorij zaobilaznim pravcem: Gajevi-Visovica-Semizovac-Igrman-Trnovo. Taj pravac bio je znatno duži i vodio je neposredno pored Sarajeva gdje su bile jake neprijateljeve snage.

Brigada je, sa Glavnim štabom NOB i PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, krenula na marš 25. siječnja navečer. Prve noći prevalila je put do sela Visovice. Narednu etapu do Grabljive njive prešla je 26. i noću 26/27. siječnja, kada je u popodnevnim satima produžila pokret preko Jošanice, spuštajući se ka komunikacijama Sarajevo-Semizovac. U dugoj koloni, koju su predvodili borci Semizovačke čete Crnovrškog bataljuna NOP odreda Zvijezda, bilo je 730 partizana, među kojima i pedesetak ranjenika i bolesnika. Nakon što je prešla željezničku prugu, drum i most na rijeci Bosni kod Reljeva, brigada se kretala zapadnim rubom Sarajevskog polja, izbivši kod Blažuja na komunikaciju Sarajevo-Mostar. Nastupio je najteži dio marša koji je trajao 18 sati bez prestanka. Kolona se je sa velikim naporom penjala strmom stazom uz Igman, probijajući se kroz snježne i zaleđene gromade i vijavicu pri temperaturi od oko minus 32 stupnja, sa oskudnom odjećom i obućom. Mestimično su borci bili prinuđeni da pužu uz zaleđene obronke, da rastovaruju konje i nose na rukama ranjenike i teže naoružanje. Brigada je 28. siječnja navečer stigla u Presjenicu (desetak kilometara sjeverozapadno od Trnova), na područje pod nadzorom Kalinovačkog NOP odreda, a odavde preko Trnova u Foču. Zbog smrzavanja veliki broj boraca bio je izbačen iz stroja. Kroz partizansku bolnicu prošla su 172 promrzla borca, dok ih je još stotinjak imalo lakše ozljede.

Savez udruženja antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u Kantonu Sarajevo i ove je godine organizirao međunarodnu manifestaciju antifašista „Igmanski marš“, pod pokroviteljstvom Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na obilježavanju 78. obljetnice jednog od najtežih marševa u Narodnooslobodilačkom ratu sudjelovalo je i četrdesetak članova SABA RH (najviše iz Zajednice udruga borca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba, Karlovačke županije i Grada Vukovara). Marševska kolona (mlađi su dionicu propješačili dok su stariji prevoženi autobusima) krenula je iz Plandišta, zastla na Brezovači gdje su izaslanstva položila cvijeće na partizansko i šehidsko spomen-obilježje te sa zastavom Prve proleterske brigade nastavila ka Velikom Polju. Kod centralnog spomenika Prve proleterske brigade upriličen je sat povijesti, položeni su vijenci (izaslanstvo SABA RH predvodio je potpredsjednik Vladimir Augustič). Posebno je bio pozdravljen Albin Libernik, koji je bio 11-godišnji dječak zajedno s majkom u marševskoj koloni (majka je ubrzo zbog posljedica smrzavanja preminula).

U sklopu manifestacije „Igmanski marš“ upriličen je i sastanak čelnika boračklih i antifašističkih udruga gradova i država s područja bivše Jugoslavije. Kako nas je informirao Petar Raić, predsjednik ZUABA GZ i ZŽ, jedan od sudionika, na skupu je dogovoren nastavak već uspješne i dugogodišnje suradnje i povezivanja sa udrugama boraca i antifašista u regiji kroz zajedničke susrete i obilježavanja obljetnica iz antifašističke borbe. Antifašističke udruge s prostora bivše Jugoslavije svojim zajedničkim djelovanjem dokazuju da za međusobnu suradnju ne postoje granične prepreke.

B. Mirosavljev