Rasinja PDF Print E-mail

OBLJETNICA BRIGADE „BRAĆA RADIĆ“

Prva brigada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj je formirana u šumi između Ludbreškog Ivanca i Donje Rijeke 4. rujna 1943. godine. U sastav brigade „Braća Radić“ ušla su dva bataljuna iz Kalničkog partizanskog odreda i Moslavački udarni bataljun. Brigada je imala 710 boraca. Već drugog dana nakon osnivanja, brigada je vodila prvu borbu na položajima Segleda i Svibovca, s njemačko-ustaškim snagama iz Varaždinskoh Toplica, postigavši svoju prvu pobjedu

Stvaranjem prve brigade na području sjeverozapadne Hrvatske, završava važan, možda i najvažniji period u cijelom razvoju i borbenom putu Kalničkog partizanskog odreda. Formiranjem brigade „Braća Radić“, uloga Kalničkog partizanskog odreda limitirat će se na teritorijalnu partizansku jedinicu, dok će operativnu ulogu preuzeti brigade i divizija. Mnogi borci i kadrovi iz Kalničkog odreda ušli su u sastav kalničkog vojnog područja i komande mjesta. Kraj rata odred je dočekao s jednim bataljunom na Kalniku.

To je, među inim rečeno na svečanostima u Ludbreškom Ivancu i Velikom Pogancu, u povodu 77. obljetnice osnutka brigade „Braća Radić“ (prve operativne jedinice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj). Izaslanstva Općine Rasinja, Grada Koprivnice i Grada Ludbrega te Udruge antifašističkih boraca i antifašista Rasinja položili su vijence kod spomenika brigade, centralnog spomen-obilježja poginulim borcima Kalnika i kod spomen-kosturnice gdje je pokopan narodni heroj Nikola Severović. Kako je istaknuto na skupu, svi spomenici (njih dvadesetak) na širem području sjeverozapadne Hrvatske primjereno se održavaju, nisu oštećeni, kao što je to slučaj s brojnim antifašističkim spomen-obilježjima u drugim dijelovima Hrvatske. DANIMIR KOLMAN, načelnik Općine Rasinja izrazio je veliko zadovoljstvo „da smo obnovili veliki broj antifašističkih spomenika“. Skup su pozdravili i GABRIJEL NOFTA. 95-godišnji partizanski veteran iz Ludbrega te DUŠAN DULIKRAVIĆ, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Rasinja.

Dolazak Štaba 2. operativne zone na svoj matični teritorij, formiranja Oblasnog komiteta KPH za Zagrebačku oblast, osnivanje prve brigade („Braća Radić“) kao operativne jedinice - povoljno je utjecalo na daljnji razvoj NOP-a na području sjeverozapadne Hrvatske. Kalnički partizanski odred, zajedno s Moslavačkim, koji je stvoren približno u isto vrijeme, bili su borbena jezgra iz koje će kasnije nastati drugi partizanski odredi; Bilogorski, Zagrebački, Zagorski, Bjelovarski, ali i mnoge druge operativne jedinice - brigade, divizije i 10. korpus zagrebački.

Aktivnošću Štaba 2. operativne zone i partizanskih jedinice došlo je do znatnog priliva novih boraca, što je omogućilo formiranje brigade „Braća Radić“, 4. rujna 1943. godine na Kalniku, Zagrebačkog NOP odreda, 13. rujna na Zagrebačkoj gori i Zagorskog NOP odreda, 5. listopada u Samoblićima kod Zlatara. Ojačao je i narodnooslobodilački pokret u Međimurju. Velik broj Međimuraca odlazio je preko Drave na područje Kalnika, gdje su ušli u sastav jedinica Kalničkog NOP odreda (Međimurska četa). Stvaranjem prve brigade na području sjeverozapadne Hrvatske, završava važan, možda i najvažniji period u cijelom razvoju i borbenom putu Kalničkog partizanskog odreda. Formiranjem brigade „Braća Radić“, uloga Kalničkog partizanskog odreda limitirat će se na teritorijalnu partizansku jedinicu, dok će operativnu ulogu preuzeti brigade i divizija. Mnogi borci i kadrovi iz Kalničkog odreda ušli su u sastav kalničkog vojnog područja i komande mjesta. Kraj rata odred je dočekao s jednim bataljunom na Kalniku.

Prva brigada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj je formirana u šumi između Ludbreškog Ivanca i Donje Rijeke. Dobila je ime 1. brigada NOV i PO, pa 2. brigada, da bi napokon bila nazvana brigada „Braća Radić“. U sastav brigade ušla su dva bataljuna iz Kalničkog partizanskog odreda i Moslavački udarni bataljun. Brigada je imala 710 boraca. Već drugog dana nakon osnivanja, brigada je vodila prvu borbu na položajima Segleda i Svibovca, s njemačko-ustaškim snagama iz Varždinskoh Toplica, postigavši svoju prvu pobjedu. Istog dana bio je formiran i Operativni štab za usmjeravanje borbenih djelovanja brigade i Kalničkog partizanskog odreda, u čijem su sastavu bili rukovodioci Rade Bulat, Izidor Štrok i Ivo Robić. Osiguravši napad 17. brigade 10. divizije (kasnije nazvane 28. divizija) na Ludbreg, brigada je 3. listopada kod Šemovca odbila nekoliko juriša dijelova Poglavnikovog tjelesnog zdruga, a 31. listopada proglašena je udarnom. Borba brigade „Braća Radić“ kod Šemovca je bila najteža i najslavnija na borbenom putu te jedinice. Kasnije je brigada sudjelovala u borbama za oslobođenje Ivanca i Koprivnice, a 12. prosinca ušla je u sastav novoformirane 33. divizije. U 1944. godini napadala je veći broj neprijateljskih garnizona i vodila niz obrambenih borbi. U završnim operacijama brigada je (u sastavu 32. divizije) sudjelovala u oslobađanju sjeverozapadnog dijela Slavonije, Moslavine i Bilogore. Posljednje borbe vodila je 5. svibnja 1945. godine kod Trnovca. Devetog svibnja umarširala je u Zagreb. I prvi hrvatski predsjednik Dr. FRANJO TUĐMAN, od 19. siječnja 1944. godine obnašao je dužnost političkog komesara brigade „Braća Radić“ (prethodno je bio zamjenik političičkog komesara Zagorskog partizanskog odreda).

Bojan Mirosavljev