Nacistički circulus vitiosus! PDF Ispis E-mail
Svibanj je mjesec kad se pojavljuju aveti poraženih ustaških snaga u Zagrebu na Trgu Maršala Tita i Bleiburgu, na mjestu konačnog vojničkog poraza svojih snaga. Nariču nad svojom sudbinom i druge okrivljuju za zla koje su počinili njihovi uzori, poznati ratni zločinci: Rafael Boban, Jure Francetić, Maks Vjekoslav Luburić i drugi.
 
Nevjerojatno je sljepilo tih ljudi. Deklariraju se kršćanima, koji sadržajem kršćanstva doista nemaju baš ništa.
 
Zar može moralan čovjek zaboraviti da su njemački nacisti i talijanski fašisti postavili u Hrvatskoj na vlast travnja 1941. dr Antu Pavelića i njihovih tristotinjak ustaša. Može li itko zaboraviti da je taj isti dr. Pavelić već 18. travnja 1941. god. donio rasne uredbe sa zakonskom snagom o progonu Židova i Srba. Tko još nezna da je baš dr. Pavelić 18. svibnja 1941. u Rimu potpisao ugovor o ustupanju Kraljevini Italiji gotovo cijelu Dalmaciju iu najveći broj otoka, zajedno sa Promorjem i na taj način predao talijanskim fašistima na milost i nemolost oko 600.000 Hrvata. Čak je predao i mjesta Knin, Nin, Krk, zapravo kolijevku Hrvata.
 
Tko još nezna da su ustaše več krajem travnja 1941. počeli s masovnim protjerivanjem i ubijanjem Srba i to najprije u Gudovcu, zatim 6. svibnja u Veljunu, pa u Banskom Grabovcu, Gospiću, Jadovnom i tako redom po cijelom teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uništenje Židova provedeno je u cijeloj NDH, kao i Roma. Od 35.000 Židova, rat je preživjelo samo 480.
 
Ustašonostalgičari na spominju da su ustaše samo u jame Jadovna kod Gospića pobacali preko 40.000 Srba, Židova i Hrvata antifašista. Za Jasenovac, u kome su za četiri godine svoje vlasti usmrtili, prema do sada pojedinačnom popisu žrtava, a koji još nije konačan, ubijeno preko 82.000 ljudi, tvrde da je to bio samo radni logor u kome su ljudi samo slučajno umirali, jer su se valjda sami nabadali na ustaške noževe.
 
Za oružani ustanak protiv okupatora i ustaša, ne kriva masovna klanja izvršena od ustaša, već mržnju Srba i Komunista, koji su željeli postojanje hrvatska države. Prešućuju da su upravo ustaški zločini ponegdje tokom 1941. i početkom 1942. doveli do slične odmazda nekih djelova ustanka nad Hrvatima. Ni ustašonostalgičari, koji se zabavljaju šetnjama na trgu Maršala Tita, a ni pojedini predstavnici katoličke crkve ne žele priznati da je upravo Narodnooslobodilačka borba pod vodstvom Tita spriječila bratoubilački rat, kojeg smo krvavoj izvedbi vidjeli 1991. do 1995. godine.
 
Da su ustaše i četnici mogli do kraja provesti svoju suludi nacionalističku politiku, danas bi Srbi i Hrvati bili samo povijesni pojam.
 
Upravo je nevjerojatno koliko se pojedini nazovi povjesničari i znanstvenici trude da Narodno oslobodilački rat prikažu kriminalnim, a slavnom Maršala najvećim ratnim zločincem. Nijovo žaljenje za poraženom NDH i nacionalističkim režimom Hitlera izbija iz rana njihove geste i riječi.
 
Zaboravili su da se na polju kod Bleiburga odigrala posljednja drama II. sv. Rata, nakon što su ustaške snage i pookončanju rata još šest dana pružali oružani otpor i time se isključili iz primjena konvencija o međunarodnom ratnom pravu.
 
Upravo do nevjerojatnisti uveličavaju broj ubijenih zarobljenih ustaša i domobrana, pa bi, prema tim brojkama proizlazilo da u Hrvatskoj nije ostao živ nitijedan Hrvat. Iako, nitko ne negira a je bilo i ubijanja iz osvete, s obzirom na sve ono što se dešavalo tokom rata, želi senaknadno sugerirati da su vlasti nove Jugoslavije, namjerno željele uništiti samo Hrvate, jer su katolici, kao u ostalom i u drugim Europskim zamljama u kojima su nacisti počinili brojne zločine uz pomoć domaćih izdajnika.
 
Skidanjem ploča sa nazivom ulica i trgova kriminalini je čin. Činjenica da je ploču skinuo Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO koji bi trebao zastupati ljudska prava svih građana Hrvatske a ne jedne idejne grupe, čiji je on glasnogovornik, govori o kakvim se ljudima radi i o kakvom je sakupu bila riječ.
 
Za zaslijepljene hrvatske nacionalističke i ustaške potomke Titi je zločinac, dok je za sve druge građane Hrvatske, i ne samo za njih, najznačajnija ličnost u povjesti Hrvata. Nikakvi krugovi i mijenjanja ploča na trgu tu istinu neće promijeniti.
 
U Zagrebu, 10. svibanj 2012.
 
mr. sc. Ivan Fumić