In memoriam Krešimiru Piškuliću - Do kraja odan idejama antifašizma PDF Ispis E-mail

Krešo je član SABA RH od njegova osnutka, a od 2004. do 2007. godine vodio je Savez kao njegov predsjednik.
 
Umro je jedan o najistaknutijih članova i donedavni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, inžinjer ekonomije Krešo Piškulić. Teško je članovima SABA, borcima antifašistima, jer je Krešo od osnutka član našeg Saveza u koji je kroz dva protekla desetljeća ugradio sebe i sve svoje znanje. Bio je iznimna osoba. Pomagao je svima kojima je mogao. Naglašavao je potrebu podmlađivanja Saveza, jer – govorio je – mladi će nastaviti ostvarivati naš san o boljem društvu, o jednakosti svih ljudi u Hrvatskoj, a pogotovo o društvenoj jednakosti antifašističkih boraca i branitelja iz Domovinskog rata. Krešo je član Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske od njegova osnutka i odvajanja od tadašnjeg SUBNOR-a Jugoslavije. Od 1991. bio je punih 13 godina potpredsjednik, a od 2004.-2007. godine vodio je Savez kao njegov predsjednik.
 
Među najmlađim borcima brigade „Matija Gubec“
 
Krešo se rodio 19. lipnja 1928. godine u Slovenskoj Bistrici. Rastao je u slobodarskoj obitelji intelektualaca, s majkom Zlatom, gimnazijskom profesoricom i ocem Aleksandrom, profesorom matematike. Djetinjstvo, osnovno i dijelom gimnazijsko školovanje, proveo je u Varaždinu. Tu je već krajem 1941. godine, s nepunih 14 godina, postao član grupe mladih antifašista u kojoj su bili njegovi školski prijatelji – Davor Čulinović, Tito Grah, Vladimir Herceg, Stjepan Hlapčić, Ante Panjkota, Milka Pavlić-Kata, Branko Petrina, Josip Skupnjak i drugi. Ta je grupa tek nakon godine dana ilegalnog rada primljena u SKOJ, a do tada su gumenim slovima ručno tiskali parole poput „Smrt fašizmu – sloboda narodu“ koje su noću, u vrijeme zabrane kretanja, lijepili po ulicama Varaždina. Ipak, početkom 1943. netko je odao te mlade antifašiste. Svi su bili zatvoreni i pretrpjeli su teška maltretiranja. Tek na intervenciju starijih prijatelja istomišljenika uspjeli su doći na slobodu, nakon čega su svi odmah otišli u partizane. Borili su se u partizanskim jedinicama diljem domovine. Krešo je bio među najmlađim borcima brigade „Matija Gubec“.
 
Poslije oslobođenja on je, kao i njegovi drugovi, završio partizansku gimnaziju u Zagrebu, a 1955. godine je diplomirao ekonomiju na Zagrebačkom sveučilištu.
 
Svoj radni vijek Krešo je proveo kao privrednik. Bio je zamjenik direktora Zavoda za socijalno osiguranje, pomoćnik direktora Vjesnika, generalni direktor RIZ-a i Generalturista, predsjednik Diners kluba Jugoslavije, direktor predstavništva Privredne komore za Švedsku i Finsku u Stockholmu, a devet godina direktor Predstavništva Turističkog saveza Jugoslavije u Saveznoj Republici Njemačkoj u Frankfurtu na Maini. U domovini je vršio funkcije predsjednika Gimnastičkog saveza Hrvatske i predsjednika Svjetskog kupa u gimnastici u Zagrebu, te Svjetskog kongresa turističkih organizacija u Dubrovniku. Sve je to mogao obavljati jer je govorio njemački, švedski, ruski i engleski jezik. Osamdesetih je godina bio proglašen za najboljeg privrednika.
 
U vrijeme Domovinskog rata Krešo je radio na prikupljanju pomoći za stradalo stanovništvo koju je Crveni križ upućivao u razna mjesta. U našem Savezu aktivno je učestvovao u prikupljanju dokumentarne građe o NOB-u i njezinoj prezentaciji npr. u knjizi o porušenim spomenicima žrtvama fašizma, koju smo tiskali. U njegovu aktivnom angažmanu, u čemu je uvijek imao potporu supruge Renate, u jednom je periodu bio i potpredsjednik Savjeta Spomen područja Jasenovac. Do kraja života bio je član Predsjedništva SABA Republike Hrvatske i predsjednik Komisije za izdavaštvo.
 
Zalagao se za istinu o NOB u Hrvatskoj
 
Na internacionalnim sastancima Svjetskih federacija boraca zalagao se za istinu o učešću Hrvatske u antifašističkom ratu, kao i za skidanje objede naroda Hrvatske kao genocidnom narodu. U međunarodnim relacijama borio se za objašnjavanje karaktera Domovinskog rata i dao značajan doprinos istini o agresiji na Hrvatsku. Posebno je organizirao proslavu 60-godišnjice pobjede nad fašizmom. Tom prilikom bio je naš predstavnik na proslavi u Moskvi.
 
Iz ovoga kratkog osvrta vidi se koliko je Krešo bio angažiran na radu za prosperitet antifašističkih boraca, antifašista i ideje antifašizma. Nismo spomenuli brojna njegova izlaganja na komemoracijama i za Hrvatsku značajnim obilježavanjima događanja iz 2. svjetskog rata. On je bio osoba od ugleda i za one koji mu nisu bili skloni. Nosilac je brojnih priznanja, a zadnji Orden Reda Stjepana Radića, za doprinos i zasluge u antifašističkoj borbi uručio mu je predsjednik Republike Hrvatske prof.dr.sc. Ivo Josipović
 
Krešo Piškulić ostavio je iza sebe neizbrisiv trag po kojem će ga cijeniti i pamtiti brojni prijatelji, istomišljenici, ali i oni protivnici koji će imati hrabrosti priznati istinu, iako im ona nije bila prijatna. U redovima ljudi koji žive antifašističkim životom s njegovim odlaskom ostaje trajna duboka praznina i tuga, ali i ponos što smo u svojim redovima imali takvog sjajnog i poštenog čovjeka.
 
Dr. sc.Vesna Čulinović- Konstantinović