Intervju s predsjednikom SABA RH Ratkom Maričićem, objavljen u listu Glas antifašista broj 75 PDF Ispis E-mail
Vi ste prvi predsjednik SABA RH koji nije bio aktivni sudionik NOR-a. Prihvatili su Vas i borci i mlađi antifašisti, ali ste ipak bili iznenađenje?
 
Volio bih da su me prihvatili. Naime, nastojim Program Saveza provodiit uravnoteženo, a to znači jednako i one dijelove Programa koji se odnose na NOB, kao i one dijelove koji su, jednom riječju, borba protiv današnjih pojavnih oblika fašizma i koji utječu ili mogu utjecati na život svih nas, ali se posebno odnose na životne prilike mladih ljudi. No, imate pravo kada govorite o iznenađenju.Pri tome, meni se čini, da iznenađenje nisam osobno ja, već da je iznenađenje izbor osobe koja je toliko „mlada“ da nije mogla biti sudionnik NOB-a.Zanimljivo je da su neki mediji više-manje podrugljivo komentirali taj izbor. Ti komentari govore o tome, da njihovi autori u negativnom smislu komentiraju rad Saveza, a da se nisu udostojili niti pročitati njegov naziv: Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Ja sam antifašist.
 
Znači li to da je podmlađivanje, koje je u Savezu prioritet, konačno prevladalo u vodstvu i u članstvu i hoće li time SABA, osim obilježavanja značajnih obljetnica i tradicionalnih aktivnosti, pridati veću važnost i novim sadržajima antifašizma danas?
 
Da, inače bi Savez „umro“ prirodnom smrću. Ja se ne bojim da će mladi antifašisti ikada zaboraviti na sklavne obljetnice njihovih starijih drugova, ali samo polaganje vijenaca je čin sjećanja i samo time se ne možemo suprotstaviti onoim pojavama koje u sebi sadrže i fašističku ideologiju. Najbolje ćemo se odužiti palima u borbi na način da ne dopustimo da se ta pojavnost opet razmaše.
 
Suradnja SABA i udruga iz Domovinskog rata stavljena je u Program kao jedno od najvažnijih aktivnosti. Jesu li rezultati zadovoljavajući i koliko udruge prihvaćaju antifašiste borce kao svoje prethodnike
 
Na žalost, rezultati nisu zadovoljavajući. Međutim, postoje razlike među udrugama, ali i među različitim područjima u Hrvatskoj. Ponegdje i s ponekom udrugom je ta suradnja dobra. Smatram svojom važnom zadaćom pojačati tu suradnju.
 
Drugi dio Vašeg pitanja otkriva osnovnu zapreku potpunijoj suradnji. Naime, istina je da mnoge udruge iz Domovindskog rata rijetko prihvaćaju činjenicu da su se i jedni i drugi borili protiv agresora na Hrvatsku. Čini mi se da će pojedincima trebati potpunija spoznaja povijesne istinei da će tek onda suradnja krenuti poželjnim tokom.
 
Svjedoci smo i neofašističkih pojava! Tome se suprotstavljaju antifašisti? Ima li u društvu u cjelini dovoljno otpora neofašizmu?
 
Nitko ne želi opet fašizam na djelu. Dakle, nije u tome problem. Problem nastaje kada neofašističke pojave treba prepoznati.Ponekad se to uopće ne prepozna, a ponekad isuviše kasno- kad već nastupe posljedice.
 
U Hrvatskoj je evidentirano čak 3.000 porušenih antifašističkih spomenika i spomen obilježja. Jeste li zadovoljni kako se vlasti, posebno i one na lokalnoj razini, odnose prema tom zadatku naročito kad se radi o spomenicima od posebne povijesne i umjetničke vrijednosti?
 
Više od 3.000 porušenih spomenika- zanima me 3.000 razloga i povoda koje su imali ono koji su ta zlodjela počinili, a ponegdje ćine i sad. Spomenike ćemo građevinski obnoviti prema mogućnostima, ali kojim ćemo argumentima obnoviti spoznaju u povijesnu vrijednost onoga što ti spomenici predstavljaju. To mi se namaeće kao vrlo važno pitanje.
 
Na sceni je sve izraženije prekrajanje pa i falsificiranje povijesti o Drugom svjetskom ratu kod nas. Iskapaju se kosti, pretražuju jame i uglavnom unaprijed sve pripisuje partizanskim, odnosno „komunističkim“ zločinima tvrdeći da antifašisti ne osuđuju ratna zlodjela. Kako SABA gleda na te pojave i optužbe i kako na njih odgovara?
 
Često i olako pišu se i izgovaraju konstatacije da SABA ne osuđuje ratne zločine, pa čak da ih želi prikriti. To nije istina. SABA osuđuje svaki ratni zločin, ma tko da ga je počinio. Najmanje što očekujemo od nadležnih je da pretraže jame, iskopaju kosti i označe i žrtve i počinitelje na znanstveni način i objektivno. Time će se smanjiti mogućnost paušalnih interpretacija povijesti, i to u dnevno političke svrhe.
 
U školskim programima nema prave istine o antifašističkoj borbi. Mlada generacija kod nas ne stječe potrebna znanja o tom dijelu naše povijesti. I Vi ste pokazali nezadovoljstvo nedavno kad ste upozorili da na državnoj maturi nije bilo pitanja iz povijesti o Drugom svjetskom ratu. Je li to pokazatelj da su i nadležne institucije zakazale?
 
Naravno da su nadležne instituxije zakazale u odnosu prema istini o antifašističkoj borbi pa i prema mladoj generaciji koja sada nema potpuno znanje o stvaranju Republike Hrvatske. Nisu, međutim te institucije zakazale u odnosu prema politici (zvaničnoj) koja se odredila o tome što treba znati o antifašizmu na tlu Hrvatske u 2. Svjetskom ratu, o rezultatima NOB-a i o ulozi partizana i narodnooslobodilačkih boraca u stvaranju Republike Hrvazske. Institucije koje spominjete, jednostavno su se dodvoravale takvoj politici, a na štetu znanja mladih generacija.
 
U posljednje vrijeme nema gotovo ni jednog antifašističkog skupa, a da se ne pojavi „kontraskup“ s ciljem da kompromitira antifašiste i proglasi ih zločincima, a one koji su ratovali na strani fašizma i nacizma nevinim žrtvama. Nije li i to jedan od novih oblika otvorenog napada na antifašiste koji se sve više tolerira i od strane vlasti?
 
Neki ljudi koriste demokracoiju na posve osobit način. Naime, znaju za datume i mjesta naših komemoracija i obilježavanja značajnih događaja iz NOB-a i tada, što bliže tom mjestu, održe svoje „kontraskupove“. Nitko mi to ne može zabraniti, sve dok su svojim ponašanjem u okvirima zakona. Druga je stvar što svojim govorima i parolama šire neistine, toliko prozirne, da im ne ostaje ništa drugo nego netolerantnost prema istini, a iskazuju je time što uporno nastoje ometati antifašistički skup.
 
Prošlo je više od šest godina kako je u Hrvatskom saboru usvojena Deklaracija o antifašizmu, ali se ne provodi i ne izjednačavaju prava boraca NOR-a i branitelja Domovinskog rata? Zašto se, po Vašem mišljenju, tolike godine saborska Deklaracija ne ostvaruje i ne uvažava antifašističke borce i njihove zahtjeve?
 
Deklaracija o kojoj pitate je zapravo izričaj, u ovom slučaju zakonodavca, o tome u kojem pravcu treba forsirati politiku prema antifašizmu i antifašistima 2. Svjetskog rata. Na temelju te Deklaracije i sam zakonodavac (Hrvatski sabor) i izvršno tijelo (Vlada RH) trebali su donijeti zakone i uredbe kao izvršne propise o izjednačavanju prava (uspostaviti jednaki kriterij) boraca NOR-a i branitelja Domovinskog rata. A, sad, zašto ti zakoni nisu donešeni ni nakon šest godina? Teško je nabrojatai sve razloge, ali zajednički nazivnik svih razloga leži u tome, koliko i kao nadležna tijela vrednuju i priznaju rezultate NOB-a i ulogu antifašista u tom ratu.
 
Međunarodna suradnja SABA je važan dio aktivnosti. Može li ona imati više utjecaja na mijenjanje odnosa prema antifašizmu kod nas.
 
Može. Mi smo država koja će uskoro i formalno biti članica Europske unije pa ako u toj zajednici vrijede principio ujednačavanju kriterija u njezinim dijelovima onda će, vjerujem, i antifašisti-borci 2. Svjetskog rata u Hrvatskoj biti jednako tretirani kao i ti isti antifašisti u drugim krajevima te zajednice. Stoga, našom međunarodnom aktivnošću, s jedne strane okupljamo se i međusobno podupiremo, a s druge strane, prenosimo iskustvo o toj temi.
 
Uspoređujući odnos prema veteranima Drugog svjetskog rata, kako ocjenjujete stanje u Hrvatskoj i jesu li antifašisti u težim uvjetima nego u drugim europskim zemljama?
 
Jasno, u težim su uvjetima, nego u drugim europskim zemljama. Kada bi razlog tome bila samo gospodarstvena situacija u Hrvatskoj, bio bih miran, jer sam optimist u odnosu na naše mogućnosti u gospodarstvu, ali ako je razlog odnos prema NOB-ui prema antifašistima-partizanima, onda moramo prvo argumentima, a to je znanstvena istina o toj borbi i o partizanima, mijenjati spoznaju i vrednovanje NOB-a i postignutih rezultata. Onda će i antifašisti 2. Svjetskog rata biti u boljoj poziciji.
 
SABA u posljednje vrijeme ima problema u realizaciji svog programa zbog nedostatka financijskih sredstava. Na Skupštini i na Predsjedništvu SABA je oštro upozoreno da je Vlada počela ozbiljno kresati financiranje antifašističke organizacije. Kako se to danas odvija i ima li promjena ?
 
Početkom godine je situacija s financiranjem našeg Programa bila skoro bez nade u mogućnost njegova realiziranja. Sredinom godine dobili smo dio potrebnih sredstavas kojima ćemo raspolagati pažnjom dobrog gospodara i vjerujem da ćemo uspjeti realizirati većinu stvari iz našeg dogovorenog Programa.
 
Zahvaljujem nadležnima što su prihvatili i naše argumente o potrebi da uopće postojimo kao udruga i o potrebi da realiziramo naš Program, u skladu s ukupnim gospodarskim mogućnostima.
 
Želim vjerovati da su i ostale veteranske udruge dobile sredstva u skladu s istom tom gospodarskom mogućnošću.
 
Razgovarao: Savan Tomašević