Govor Franje Habulina u šumi Brezovici kraj Siska, 22. lipnja 2014. godine PDF Ispis E-mail

Zahvaljujem na Vašoj nazočnosti na ovom časnom mjestu ustanka, borbe, otpora i ponosa , mjestu na kojem je malobrojna grupa hrabrih zapalila svjetlo slobode u mraku porobljene Europe.

Danas , dok stojim pred Vama, pokušavam osjetiti dio osjećaja koji su ih preplavili tog dana kada su se, sklanjajući se pred progonom okupili ovdje u ovoj šumi , kod Starog brijesta.

Pokušavam spoznati koja su bile njihova saznanja , strahovi, da li su bili svjesni da kreću na put sa kojeg se većina ili čak svi neće vratiti svojim domovima, obiteljima i prijateljima? Jesu li vjerovali da će njihovim putem krenuti mnogi, putem koji će ih ipak na kraju odvesti do slobode?

Taj put nije bio lagan jer već slijedeći dani su ukazivali na teškoće koje ih očekuju. Ali malobrojni, slabo i nikako naoružani, tražeći svjetlo slobode pokrenuli su mnoge , pokrenuli su i one koji nisu vjerovali, i one koji su očekivali da im sloboda dođe sama po sebi kao neko civilizacijsko pravo.

Pokrenuli su one koji su mislili da su sloboda i demokracija tu uvijek i da Zlo ne može upravljati čovjekom. Dani, mjeseci i godine odveli su ih putem teškoća ali i Slave. Oni svoju Slavu nisu dobili po nečem što im pripada već su ju stekli u krvavom boju. Stekli su ju gazeći snjegove, prelazeći rijeke , spavajući pod vedrim nebom i vodeći borbu protiv u ljudstvu i materijalu višestruko jačeg neprijatelja.

Sa ovog mjesta su krenuli širom Hrvatske promičući ideju bratstva i jedinstva, ideju vjerske i nacionalne tolerancije, nade u bolju sutrašnjicu. Odazvali su se pozivu jedine tada organizirane političke antifašističke snage u tadašnjoj državi – Komunističke partije predvođene Josipom Brozom Titom.

Isprepleli su svoje ruke sa svima narodima, sa svim vjerama i ljudima koji su osjećali strahotu pritiska fašizma i nacizma , ali i onog najbolnijeg – da se u našem narodu razvila ljudska i civilizacijska sramota koja se nazivala ustaštvo, taj sramni kvislinški pokret u ovom dijelu Europe.

Neki kada govore o Prvom sisačkom partizanskom odredu prebrojavaju ih po nacionalnosti. Ono što svakako znam o ovom danu prije 73 godine nisu njihovi strahovi i boli, nade i želje. Ono što svakako znam je da se nisu dijelili po nacionalnosti i vjeri, da im nije bilo važno ime, vjera i nacija sudruga koji je bio uz njih , važna im je bila samo ideja otpora fašizmu i nacizmu. Krv koji su prolili za slobodu nije bila ni hrvatska ni srpska ni katolička ni pravoslavna, bila je – CRVENA.

Poštovani prijatelji, govoreći o prošlosti ne mogu da se ne osvrnem na sadašnjost jer pametni ljudi su rekli da spoznajući prošlost razumijemo sadašnjost i predviđamo budućnost.

Govorim pred Vama kao predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, organizacije koja nastoji sačuvati uspomene na plemenitu, tešku i krvavu žrtvu ljudi koji našu državu sa sramnog puta ustaštva i kolaboracije odveli na stranu zemalja antifašističke koalicije , na stranu pobjede i čovječnosti.

Govorim pred Vama, najvišim državnim dužnosnicima države koja čak ni u građanskom odgoju u svojim školama ne uči antifašizam kao civilizacijsku vrijednost, države u kojoj se prava manjina žele dokinuti ili smanjiti,države u kojoj se kriminalno odnosimo prema spomeničkoj i kulturnoj baštini vezanoj uz antifašizam, državi u kojoj su knjižnice ispražnjene od antifašističkih sadržaja bili oni literarni ili stručno povijesni, države u kojoj visoki crkveni oci cjelivaju ruku i predvode mise za zločince, a ne za žrtvu njihovih zločina.

I na kraju poručujem u ime onih koji su na današnji dan krenuli u otpor i ustanak da ćemo i dalje slaviti junaštvo Brezovice i klanjati se žrtvi Jasenovca te , baš kao i oni malobrojni otprije 73 godine, nastojati pružiti vjeru u bolje sutra, u budućnost tolerancije, uvažavanja i povijesne istine.

Smrt fašizmu