70. obljetnica proboja zatočenika iz koncentracijskog logora Jasenovac, Jasenovac (26. travnja 2015.) PDF Ispis E-mail

 

Sjećanje jedne od tisuća nevinih žrtava ustaškog logora smrti JASENOVAC

Na jasenovačke livade, nakon ustaško-njemačke ofenzive na Kozaru , lipnja 1942. godine, stjerani smo, ne svojoj voljom ili krivnjom.

Tata je upregao volove, strpao u kola svoju porodicu i nešto stvari, pa preko šančeva i rovova kroz Bosansku Dubicu, dovezao nas na ovo mjesto, ne svojom voljom.

Njihovom voljom postali smo žrtve fašističkog terora.

U Jasenovcu je bilo previše logoraša, pa su ih od 5.do 12. mjeseca 1942. godine 16.500 transportirali u koncentracijski logor Staro Sajmište, na lijevoj obali Save, u Zemunu. U transportu ih je, veliki broj, od iznemoglosti, starosti i gladi izgubilo živote.

Staro Sajmište je imalo specijalni kamion s plinom i veliku prikolicu.

Zatočenicima su govorili da ih vode na rad, te da svoje stvari stave u kamion, a njih su smjestili u prikolicu. U prikolicu su upumpavali plin, te su ih do odredišta ugušili. Istresali su ih u pripremljene jame kojih je bilo na više lokacija.

U takvoj jednoj prikolici svoj život je izgubio moj tata.

Nakon učestale upotrebe kamion se pokvario, te je ostatak, oko 4.000 jasenovačkih zatočenika vraćen u Jasenovac. U transportu su opet mnogi poumirali.

Na nedovršenom popisu JASENOVAC ŽRTVA JE POJEDINAC iz 2007. godine na devetstošesdesetoj stranici upisana je: MARINKOVIĆ (PANE) STANKA 1928.-1943. BOSANSKA DUBICA, BOSANSKA DUBICA SPALJENA OD USTAŠA 1943. U LOGORU JASENOVAC, NA STRATIŠTU JASENOVAC

Imala je 14 godina.

Konclogor na Savi

Dr. Ilija Jakovljević, odvjetnik i književnik, u svojih 400 dana jasenovačke robije zapisivao je događaje. Iz tih zapisa nastao je jedinstven i izuzetan roman KONCLOGOR NA SAVI, objavljen 1999. godine.

Za mene je posebno šokantan dio gdje opisuje brutalnost i način na koji su oduzimali nevinost tim djevojčicama, a potom ih žive spaljivali.

KOGA NISU USTRIJELILI METKOM, UGUŠILI PLINOM ILI SPALILI, ZATROVALI SU TIFUSOM.

TIFUS je usmrtio moju majku VAJKU, šestu žrtvu moje obitelji.

Najstarija sestra sa svoja dva sinčića, u odmazdi, strijeljana je u Bijeloj stijeni, nedaleko od Okučana.

Preživjelo je petero djece- ratne siročadi.

Podučavala sam i odgajala osnovnoškolce, a moja najmlađa sestra, donesena s četiri mjeseca u kolijevci na jasenovačku livadu 1942. godine, kao liječnica spašavala je ljudske živote.

Naši potomci žive u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Stokholmu, Londonu, Amsterdamu i Barceloni.

Moja je želja da na livadama Jasenovca krene neka nova akcija mladih, na stratištu i pepelu konclogora. neka u lipnju mirišu lipe, povijaju se žalosne vrbe, lelujaju nježne breze, platane .. i cvjetaju cvjetovi po izboru mladih.

Neka se mladi druže u stvaralačkim aktivnostima : likovnim, recitatorskim, debatnim , šahovskim. neka pjevaju dječji zborovi u ovom velebnom cvijetu.

N. MARINKOVIĆ