U Pazinu obilježena 70. obljetnica pobjede nad fašizmom i oslobođenja Istre PDF Ispis E-mail

U Pazinu je 8. svibnja obilježena 70. Obljetnica pobjede nad fašizmom i oslobođenja Istre. U nastavku donosimo izlganje predsjednika Saveza antifašista Istarske županije Tomislava Ravnića na svečanosti koja je održabna u tom povodu u Pazinu

 

Poštovani uzvanici, cjenjeni naši gosti!

Dragi antifašistički borci narodnooslobodilačke vojske!

Drugarce i drugovi, compagne e compagni!

Gospođe i gospodo, signori e signore!

Pridružujući se velikom slavlju 70. obljetnice veličanstvene pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu koju ovih dana obilježava slobodoljubivo čovječanstvo svijeta, najsrdačnije Vas pozdravljam i čestitam ovaj presudan povjesni datum za ljudsku civilizaciju, 9. svibanj, kojeg Ujedinjena Europa, ne slučajno, obilježava i kao Dan Europe.

Pobjeda nad fašizmom nije bila samo vojna pobjeda oružja već i pobjeda civilizacije nad barbarstvom i definitivnim porazom zločinačke nacifašističke ideologije kao najretrogradnije opasnosti koja je ikada zaprijetila čovječanstvu, tada je svijet valjda zauvijek oslobođen od robovanja „višim rasama„ i usprkos svim današnjim recidivima fašizma.

Drugi svijetski rat produkt je nacifašističke kriminalne ideologije. U središtu nacističkog programa nalazi se nacistička vizija rasizma i provodi politika više rase. Pripremaju se i provode rasistički genocidni zakoni, planira životni prostor prodorom na istok. Počinje strahovlada, teror, ubojstva, deportacije u koncenstracione logore i osvajački poduhvati.

Nacifašistička ideologija nalazi svoje sljedbenike i na području Jugoslavije, vjerne sluge fašizma, raznih nacionalnih varijanti: ljotićevce, četnike, ustaše, belogardejce, baliste i druge istih zločinačkih manira i strasti.

Zbog takvih nakaradnih i patoloških ideja milijoni ljudi će biti ubijeni, a u svom ludilu vođe nacifašizma sanjanju slavu i morbidnu mržnju prema drugima i drugačijima. Sila je njihovo pravo i njihov moral kojim su zapalili cijeli svijet.

Bilanca njihovih pohoda je krvava i tragična.

Drugi svjetski rat najveća je katastrofa u ukupnom povijesnom pamćenju ljudskog roda, a vođen je na tri kontineta i svim oceanima svijeta, prouzročio je 56 milijona žrtava od toga 32 milijona civilnih žrtava i 35 milijona ranjenih.

Na najmonstruozniji način u koncenstracionim logorima ubijeno je 11 milijona zatvorenika od toga 6 milijona Židova jedan milijon Roma.

Nemjerljive su ratne štete u gospodarstvu, infrastrukturi i kulturi, spaljena sela, porušeni gradovi i spaljene cijele države.

Bio je to masakr kojeg je skupo platila ljudska civilizacija, kad su nacisti demonstrirali savršenstvo divljaštva njihove „više kršćanske rase“.

Ni malo nisu zaostajali u svom zločinačkom poduhvatu ni domaći nacisti. Postoji užasan i provjeren podatak da su ustaše samo u Jasenovcu ubili 19.475 djece, uz ostale žrtve, govori dosta za sebe o mentalnom sklopu ustaških zločinaca. Pitamo se je li to bilo moguće?!

Taktikom blitz kriga – munjevitog rata Hitler je nakon Poljske pokorio Norvešku i Dansku, a zatim Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg i Francusku, a zajedno s Mussolinijem, Mađarima i Bugarima Jugosslaviju. Početak kraja nacističke Njemačke i Trojnog pakta Berlin- Rim-Tokio i njihovih kvislinga je hitlerova odluka da 22. lipnja 1941. mučki napadne Sovjetski Savez sa 3.700.000 dobro naoružanih vojnika. 6. prosinca 1941. isto tako bez objave rata militaristički Japan napada Pearl Harbour, što je i Amerikance gurnulo u rat na strani Savezničke antifašističke koalicije.

Na poziv KPJ i KPH razvio se na prostorima bivše Jugoslavije dobro organiziran i masovan antifašistički pokret i relativno najveći u Hrvatskoj od svih zemalja Europe. U jedinicama NOV Hrvatske sudjelovali su pored Hrvata i ostali građani raznih nacionalnih zajednica: Slovenci, Srbi, Muslimani, Bošnjaci, Talijani, Česi, Mađari, Slovaci, Židovi i drugi što je sveobuhvatno i vjerodostojno antifašističko zajedništvo širokih narodnih slojeva stanovništva Hrvatske.

Podkraj 1944. oružane snage NOVH narasle su na pet elitnih korpusa, 17 divizija (od 9 korpusa i 41 divizije NOVJ), 54 brigade, 251 partizanskih odreda uključujući i Hrvatsku mornaricu i Prekomorske brigade s više od 200.000 boraca u operativnim jedinicama.

U sastavu velike savezničke koalicije NOVJ i partizanski odredi uistinu su činili treći front u Europi i po snazi vojske i povezivanju pola milijona neprijateljskih vojnika sila osovine: 8 armijskih korpusa njemačkog Wehrmachta i 20 divizija, te njihove sluge ustaše, četnike i domobrane.

Teheranska konferencija velike trojice je ove fakte i uvažila.

Veoma snažan i sveobuhvatan antifašistički pokret razvio se u Istri, Hrvatskom i Slovenskom primorju.

Antifašistička narodnooslobodilačka borba na tlu Istre u biti počinje sa samom pojavom fašizma, gdje je pružen i prvi oružani otpor nadirajućem fašizmu u Euoropi. To najbolje znaju Labinski rudari, Proštinski seljaci, Puljski radnici, Tinjanske žene, Gortanovci i drugi svjedoci.

Posebno svjetlo mjesto u našem povjesnom pamćenju pripada općem plebiscitarnom narodnom ustanku od 9. rujna 1943. u srcu okupirane Europe s jasnim ciljem. Istarski sabor donosi neponovljive, Pazinske odluke koje predstavljaju najznačajniji poduhvat trajne vrijednosti i konačan čin kojim se Istra izdvaja iz kraljevine Italije i prvi puta u svojoj povijesti sjedinjuje s svojom maticom domovinom. Upravo u toj našoj zajedničkoj borbi 30.000 boraca Istre Hrvata, Slovenaca i Talijana, titovom politikom stvorena je povjesna prekretnica čija je srž kod nas u Istri u bratskoj convivenzi i antifašističkoj fratelanci kada su odlučnom voljom otklonjene tragične međusobne višestoljetne traume i smirene povjesne strasti na Jadranu.

Bitka protiv nacifaštičkog okupatora i domaćih kvislinga bila borba za slobodu i opstanak hrvatskog naroda, kada su stvorene osnovne pretpostvake današnjoj suverenoj Hrvatskoj državi. Povjesni slijed razvitka ZAVNOH-a i ustrojstvo Federalne Republike Hrvatske to nedvosmisleno potvrđuje. Upravo je NOV Hrvatske u zajedništvu s drugim jedinicama NOVJ na čelu s vrhovnim zapovjednikom Josipom Brozom Titom oslobodila zemlju i dala veliki obol ustrojstvu novog svjetskog demokratskog poretka zasnovanog na Deklaraciji o ljudskim pravima. U toj borbi definitivno sjedinili Istru, Rijeku, Zadar, otoke i vratili dijelove Primorja i Dalmacije koje je Pavelić poklonio Mussoliniju kao i anektirana područja Međimurja i Baranje što je plaćeno izuzetno velikim žrtvama.

Borci Domovinskog rata obranili su domovinu i njen puni suverenitet u granicama uspostavljenih u NOB-i. Antifašističke stečevine dale su nam pravne pretpostvake za izlazak iz Jugoslavije i proglašenje nezavisnosti na osnovi Ustava SFRJ od 1974. godine o pravu republika na samoodređenje do odcjepljenja koja su odrebe u taj Ustav ugrađane na izričito traženje predsjednika J.B.Tita s velikim razlogom, mudrošću vizionara koji je dobro poznavao balkanske prilike. Badinterova komisija morala je uvažiti ovo neosporno pravo Hrvatske. Tako je posredno upravo Tito omogućio Hrvatsku samostalnost. To je cjelina nepobitne istine, kome krivo, a kome pravo.

Stoga se nesmije i ne može praviti razlike između boraca koji su stvarala i boraca koji su branili Republiku Hrvatsku jer žrtve to ne zaslužuju, a ni zdrav razum. Ali ipak nije tako, konkretno u primjeru: 100% invalid Viktor Malinarić iz Poreča, Spinčićeva 8, teško ranjen u bitki sa nacističkim okupaotrom ima ukupna invalidsko-mirovinska primanja u visini od 5.300,oo kuna za razliku od 100% invalida Domovinskog rata koji prima 25.000,oo kuna i druge benficije koje naši borci nemaju. O kakvoj se ovdje pravdi radi i zajedništvu koje nam se nudi?

Nacionalizam se sve više radikalizira i čak pokušava koristiti kao sredstvo za rušenje legalno izabrane vlasti i za rušenje pravnog poretka pa i ulicom.

Posebno se manipulira ratnim zločinima koj su nepresušna tema jednostranim pristupom o ratnim događajima, nastoje u javno mijenje usaditi posve lažnu sliku o sukobljenim stranama u Drugom svijetskom ratu prevrtavanjem povijesnih istina. Žrtve su žrtve, ali nisu sve žrtve iste, a niti su sve žrtve rata nevine. S nivelacijom i relativizacijom žrtava se ne možemo složiti. Na strani obrane u ratu je pravda i legimitet, a na drugoj strani agresija, represija i bezakonje.

Svim nevinim žrtvama rata bez obzira kako i gdje su stradali moramo se pokloniti i izraziti našu duboku i iskrenu sućut.

Zbog neprimjerenog odgoja u školama punih 25 godina ustašoidni sindrom zadržava se u svijesti mnogih mladih ljudi koji javno glorificiraju simbole zločinačke ideologije. Javnost se sustavno indoktrinira nacionalističkim idejama, a prešućuju sva ona zla koje su prouzročili te ideje.

Zadnje vrijeme se u djelu hrvatskih medija pojačavaju napadi i to uglavnom neopravdani na antifašizam i na Josipa Broza Tita, što produbljuje podjele u hrvatskom društvu.

Mi smo legalisti i također želimo zajedništvo hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske, ali se to zajedništvo ne može graditi na reviziji povjesti i na povjesnim falsifikatima, već na povjesnim činjenicama. Osnovu za to imamo u Ustavu Republike Hrvatske u kojem se navodi ZAVNOH i u Saborskoj deklaraciji o antifašizmu, koja stenje već punih 10 godina pod neprincipjelnim pritiskom radikalne desnice, diskriminirajući borce NOR-a.

Ocjenjujemo da i micanjem Titove biste iz ureda na Pantovčaku su povrijeđeni osjećaji većine Hrvatskih građana, što još više remeti naše uistinu potrebno zajedništvo i toleranciju.

Nikada Istra, Rijeka i ostali krajevi ne bi bili pripojeni matici domovini bez naših velikih žrtava i Tita koje ne smijemo zaboraviti. Te se povjesne istine mora uvažavati i one koji su tu povijest stvarali.

Optužuje se Tita da je bio diktator. Ocjenjujemo da je bio djelotvoran i korisan za radnika, seljaka i velike većine stanovništva. Često je bio prinuđen presjeći. Kad su saveznici od njega tražili da reasturira kraljevinu Karađorđevića, nije dao. Kad ga je posjetio 5. svibnja 1945. u Beogradu načelnik saveznićčkih snaga u Italiji američki general Morgan i tražio da se naša jedinice povuku iz Istre i Slovenskog primorja, Tito je odlučno odbio, nije dao Istru i druge dijelove domovine jer je znao za osjećaje našeg življa. Hrabro i odgovorno suprotstavio se 1948. rigidnom staljinističkom boljševizmu što je bio početak njegovog urušavanja, da je popustio možda bi i danas u našim lukama bili Sovjeti. Tako je radio u mnogim slučajevima pa i onda kada je diktirao norme socijalne pravdednosti, postupao je diktatorski. Ali takvu socijalnu pravednost možemo danas samo sanjati.

Pozivamo na aurgumentiran, otvoren civilizirani dijalog što je poželjna norma ophođenja i međusobnog uvažavanja.

Mi smo spremni djelovati na depolitizaciji fenomena osveta i revanšizma kako bi rane tog razdoblja zacijelile, educiranjem mlađih generacija za suživot, solidarnost i toleranciju.