Savez antifašističkih boraca i antifašista RH

...Na našemu jeziku ne postoji slično publicističko analitično i aktualno djelo. Razlog tako visoke ocjene jest taj što se u njemu kompleksno i duboko zaronilo u međunarodne odnose, što se u svakoj glavi, u svakom eseju, željelo odgovoriti na ono sudbinsko pitanje - bez kojega nema publicističke, a ni znanstvene istine - a to je: "A zašto se to dogodilo? Što je bio uzrok tome?". Uraditi to mogla je samo osoba koja je veliki erudit i koja je sama bila učesnica i svjedok brojnih ključnih događaja na međunarodnoj sceni - u dugom luku od Europe preko Zapadne hemisfere do NR Kine...

 

U fokusu analize nalaze se svi geopolitički i geostrategijski segmenti međunarodne zajednice. Logična europocentričnost stavljena je u odnos prema Sjevernoj Americi, gdje je bila i ostala moćna Amerika. I jedno i drugo se stavlja u relaciju s Latinskom Amerikom, zatim Afrikom i konačno Azijom. Kao dugogodišnja ugledna novinarka, Dara Janeković desetljećima je obilazila sve glavne centre i sva glavna žarišta i neuralgične točke međunarodne zajednice te je ovo djelo rezultat njezinog znanja, ali i iskustva...

Sadržaj knjige je specifičan. Suprug Milke Kufrin, Rade Bulat, predočio je u knjizi tekstove svoje pokojne supruge, njezina sjećanja, referate, izjave i dopise, nastojeći na taj način prikazati njezinu dugogo­dišnju predratnu ilegalnu aktivnost, njezin intenzivni pozadinski rad, djelovanje u vrijeme NOB-a i učešće u otporu ustaškim i okupacijskim snagama u Hrvatskoj, kao i njezin rad s mladima na shvaćanju suštine antifašističke borbe. U knjizi se očituje i dokumentira zajednička borba hrvatskih, srpskih i slovenskih partizana na području zapadne Hrvat­ske, od prvih dana rata. Izvanredno dobro su opisana i imenima doku­mentirana zbivanja na širem zagrebačkom području, način organizaci­je odlaska u partizane, sastajališta s kojih se išlo, najčešće u sajmene dane, kako bi se u mnoštvu naroda lakše prikrivala "veza" i sam odlazak. Tekst je nepresušno vrelo podataka i imena koja dokazuju masovnost ilegalaca koji su brojnim simpatizerima omogućili odlazak u NOB, o čemu u literaturi gotovo da i nema spomena.

 

U knjizi se izuzetno dobro prikazuju promjene poslijeratnog pona­šanja dijela partijskog rukovodstva koje se pretvara u formaliste i birokrate te staljinističkim metodama progoni bračni par narodnih heroja Kufrin- Bulat koji ne podliježu oportunizmu. Smatram da se sada, nakon dugogodišnjeg vremenskog odmaka, istine radi, i to treba reći.

I do sada su antifašisti Hrvatske, naročito pojedini preživjeli logoraši pisali o logorima, pretežno, iznoseći osobne patnje i spoznaje. Međutim, nedostajao je cjelovitiji prikaz logora u koje su nacifašisti na tlu Hrvatske smještali i ubijali desetke tisuća Srba, Židova, Roma, Hrvata i drugih, bez obzira na narodnost i vjeru, koji nisu odobravali zločine okupatora, ustaša i četnika ili su im se suprotstavljali. Toga posla se pri­hvatio Mišo Deverić, član Predsjedništva SABA RH, ali su ga bolest i smrt spriječili da ga privede kraju. Koristeći prikupljenu gradu Miše Deverića, tu obvezu je preuzeo mr. sc. Ivan Fumić, bivši predsjednik SABA RH i sadašnji član Predsjedništva. On je dodatno prikupio arhivsku građu, različite pravne dokumente, statističke i druge podatke i uspješno priveo kraju složen i zahtjevan posao, dajući hrvatskoj javnosti uvid u strahote ustaških logora i stanje duha vlasti ustaške NDH.

 

Knjigom HRVATSKA U LOGORIMA Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske daje svoj doprinos cjelovitijem sagledavanju različitih vrsta ustaških i okupatorskih logora na tlu hrvatskog dijela NDH. Pored statističkih podataka (gdje je to i koliko bilo moguće utvrditi) u knjizi su prikazani i sistematizirani broj i vrsta logora te različite metode postupanja s logorašima, a sve to s jedinstve­nim ciljem - likvidirati ih odmah ili postepenim mučenjem i ubijanjem na najbestijalnije način.

U povodu obilježavanja 65. obljetnice smrti narodnog heroja Josipa Kraša, u njegovom rodnom kotaru Ivanec, SABA Republike Hrvatske i UABA grada Ivanca upriličili su okrugli stol «Život i djelo Josipa Kraša narodnog heroja» na kojem je evocirana uspomena na Kraša, od njegovih, još živućih suboraca, ali i mlađih istraživača, povjesničara, etnologa i ostalih. Do sada su objavljene dvije knjige o Krašu: Slave Ogrizović, Narodni heroj Josip Kraš (Zagreb, 1955.) i Jove Popovića, Josip Kraš - životni put i revolucionarno delo (G. Milanovac, 1982.). Ovo je treća knjiga u kojoj je svoje sjećanje i spoznaje iznijelo desetak sudionika okruglog stola.

 

Ovaj zbornik nastao je od desetak referata, iznesenih na skupu ili priloženih od dijela autora koji su bili spriječeni sudjelovati. Referati su podijeljeni u dvije skupine. Jedna skupina odnosi se na opis arheoloških, etnografskih i političkih prilika u kojima je rođen, odrastao i povremeno djelovao Josip Kraš, selo Vuglovec i kotar Ivanec, s naglaskom na razvoj radničkog pokreta u ivanečkim rudnicima. Druga skupina odnosi se na njegov revolucionarni rad u okviru komunističkog pokreta, djelovanja u sindikalnom pokretu te ponajviše u pokretanju i organiziranju Narodnooslobodilačkog pokreta i ustanka u okrugu Karlovac, gdje je prerano i poginuo na ulici.

Potpisivanje mirovnog ugovora s Italijom u Parizu 10. veljače 1947. godine bio je događaj od prvorazrednog povijesnog značaja, jer je njime i međunarodna zajednica potvrdila pravo Hrvatskoj, odnosno tada Jugoslaviji, da vrati oteti teritorij - Istru, Rijeku, Zadar i otoke matici zemlji.

 

Tim povodom u Puli je 16. rujna 2007. godine, pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i supokroviteljstvom Hrvatskog sabora, Istarske i Primorsko-goranske županije, svečano obilježena 60. obljetnica stupanja na snagu odluka Pariške mirovne konferencije.

 

SABA RH je izdala publikaciju kojom želi dati još jedan doprinos u obilježavanju tog značajnog jubileja. U njoj objavljujemo cjelovit sadržaj sa svečanosti održanoj u pulskoj Areni, sve govore najviših predstavnika državne i lokalnih vlasti, kao i udruga, a potoni znanstvene oglede o značenju Pariškog ugovora te priloge u kojima su najvažniji dokumenti s izvornim tekstovima tog međunarodnog ugovora i drugih važnih odluka koje su odredile sudbinu ovog dijela Hrvatske.

Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske tiskao je brošuru, u kojoj su objavljene Poruke o trajnim vrijednostima antifašizma koje je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić uputio građanima povodom obilježavanja nekih važnih datuma iz novije hrvatske povijesti. To je samo manji dio iz govora i drugih oblika komuniciranja Predsjednika Republike s građanima, u kojima je on istaknuo temeljno značenje antifašističke narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, borbe za njezinu opstojnost i afirmaciju u Europi i svijetu, za njezin razvitak, za njezinu slobodu i, najzad, za njezinu nezavisnost izvojevanu borbom hrvatskih branitelja 1991. godine.

Povijesna tema poznata pod pojmom Bleiburg i Križni put, ili Marš smrti, neprekidno je aktualna u publicistici od vremena nastanka njezina sadržaja godine 1945., ali je redovito tretirana i obrađivana uglavnom samo od njezinih preživjelih sudionika i od njima bliskih autora u hrvatskoj emigraciji do 90-tih godina XX. stoljeća, a tek poslije u domovini. Dio autora se te tragedije značajnoga broja ljudi sjeća s dostojnim i dostojanstvenim pijetetom, ali znatno veći dio publicista i autora samo iz političkih razloga. Prvi put su toj temi 2006. godine širu pozornost posvetili antifašisti, dakle, pripadnici one skupine za koju se u prvoj grupi autora smatra da je pripadala suprotnoj zaraćenoj strani. Ali, antifašisti svoju pozornost nisu usmjerili jednostrano te isključivo politički, već znanstveno i stručno. Savjet antifašista Hrvatske tako je 12. travnja 2006. god. organizirao znanstveno stručni skup - Okrugli stol na temu "Bleiburg i Križni put 1945". Pripreme te sama organizacija skupa tekle su duže vrijeme, uz konzultacije s većim brojem profesionalnih povjesničara i stručnjaka. Organizacijski odbor činili su: Juraj Hrženjak, predsjednik Savjeta antifašista Republike Hrvatske, Krešimir Piškulić, predsjednik Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske i akademik Petar Strčić, znanstveni savjetnik i upravitelj Arhiva HAZU, u miru, koji je zatim bio i predsjedavajući radnoga tijela spomenutoga skupa. To je prvi put da se antifašisti Republike Hrvatske javljaju na ovu temu čiji je sadržaj poznat po tragediji.

O antifašističkoj Hrvatskoj i o oružanim snagama Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) u Hrvatskoj napisano je dosta povijesnih radova: najviše članaka, zatim povijesnih monografija o partizanskim odredima, brigadama, divizijama i korpusima NOV Hrvatske te regionalnih povijesnih monografija Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a) u Hrvatskoj. Međutim, još do sada povijest u Hrvata nije dobila cjeloviti prikaz, nema povijesti antifašističke Hrvatske, o nastanku i razvoju oružanih snaga NOP-a u Hrvatskoj. Konkretno, nije napisana povijest Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske od 1941. do 1945. godine.

 

Ova je knjiga, konkretan povijesni dokument, iz burne ratne prošlosti Hrvatske u Drugom svjetskom ratu znanstveno obrađen, i ujedno je povijesno-znanstveni dokument, prvi takvog sadržaja koji se pojavio ne samo u Hrvatskoj, nego i na teritoriji bivše SFRJ.

 

Uz gore kazano, jedan od motiva da napišem povijest o NOV i PO Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, bio je u obvezi koju osjećam prema rodnoj domovini Hrvatskoj i kao pripadnik - borac i časnik NOV Hrvatske i kao povjesničar i znanstvenik.

Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske u 2002. godini izdavač je tri značajne knjige iz povijesti NOB-a na prostoru Republike Hrvatske. Objavljeno je II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, "Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990 - 2000. godine", drugo je djelo "Kalnički partizanski odred" autora Žarka Miličevića i ovo, treće djelo, je monografija "34. udarne divizije NOV i PO Hrvatske" autora Vladimira Hlaića.

 

Monografijom "34. udarna divizija NOV i PO Hrvatske", uz već objavljena slična djela: "Brigada Franjo Ogulinac Seljo" Vladimira Valjana; "Karlovačka udarna brigada " iz pera Josipa Lulika i dr. Đure Zatezala; "Žumberačka NOU brigada" Zdravka Dizdara i Mane Borčića; "Putovima hrabrosti" Milana Kavgića; "Duga Resa, radovi iz dalje prošlosti, NOB i socijalističke izgradnje"; "Ozalj - revolucija i razvoj" i "Općina Novi Zagreb u NOB i socijalističkoj izgradnji" koje su pripremile grupa autora, "Končarevi proleteri" Vladimira Hlaića; "Prvi korpus NOV Hrvatske", zbornik radova i druga izdanja Historijskog arhiva u Karlovcu, itd.,

Predgovor koji objavljujemo u Zborniku Žumberak - Gorjanci u NOB pojavljuje se pred čitaocima naše hrvatske i slovenske javnosti pa i šire nakon 18 godina mukotrpnog pripremanja. Mnogi autori koji su podnijeli referate ili iznijeli svoja sjećanja nisu mogli radi smrti pročitati svoja redigirana priopćenja. Proteklo vrijeme od Šezdeset i dvije godine (62) našim Zbornikom upotpunjujemo jedan mozaik povijesne grade na izuzetno značajnom i važnom graničnom hrvatsko-slovenskom području Žumberak - Gorjanci, gdje su narodi Kraljevine Jugoslavije na poziv KPJ, Hrvatske i Slovenije hrabro, masovno i odlučno stupili u borbu za svoje oslobođenje protiv fašističkih njemačkih i talijanskih okupatora i njihovih sluga ustaša i Bele garde 1941.-1945. g.

 

U vrijeme u kojem danas živimo treba se podsjetiti da su tada hrvatski, slovenski i srpski narod na području Žumberka i Gorjanaca bili mala manjina i bez veće vojne i političke organizacije početkom NOB srpnja 1941. g. Pokušaj s I. partizanskim odredom Matija Gubec brzo je tragično završio odmah u početku ljeta i jeseni 1941. g., ali je i njegova tragedija bila neugasla iskra otpora koji su naši narodi i na ovom području pokazali i učinili ga kroz čitav oslobodilački rat i započetu borbu trajno nezaobilaznim žarištem NOB-a i stalno zajedničkim i nezaobilaznim za međusobnu suradnju hrvatskih i slovenskih partizana.

Djelo Gojka Matića "Ratnici manji od puške" dragocjeni je dokument u mozaiku prikazivanja, doslovce, nadljudske borbe za opstanak naroda jednog ličkog sela, Divosela, u toku NOB-e od 1941-1945. godine.

 

Samo podatak da je u Divoselu 1941. godine živjelo 2164 stanovnika u 390 domaćinstava, a da 1945. godine ostalo živjeti u Divoselu svega 693 stanovnika, govori o velikoj ljudskoj tragediji Divosela. Samo u prvih deset dana kolovoza 1941. godine u Kruškovači je ubijeno 265, u Jarčju jamu je bačeno 48, u Šibuljni je ubijeno 54, živih je spaljeno u Divoselu 23. Nikakva prirodna katastrofa nije mogla biti pogubnija od zločinačke ruke koja je ubila tih dana kolovoza 386 ljudi, od tek rođenog djeteta do najstarijeg živog ljudskog bića u Divoselu, a rat je trajao 1490 dana.

 

Opisujući djecu, od puške manjih ratnika, Gojko Matić, vjerno, istinito, dokumentirano oslikava po imenu i prezimenu borce, svrstane u pionirsku četu, mlađe od 16 godina.

Uskoro će se navršiti trideset i šest godina od smrti Većeslava-Vece Holjevca. Pitam se, znaju li danas četrdesetogodišnjaci, tridesetogodišnjaci, ili oni kojima je tek dvadeset godina, tko je bio Veco Holjevac, što je on učinio za Grad u kojemu oni danas žive? Pitam se, da li na satu povijesti u školama ovoga Grada spominju njegovo ime? Da li na fakultetima studenti i profesori znaju, koliko je taj čovjek uložio napora i kolike je prepreke prevladao da bi se izgradila nova zdanja njihovih učilišta?

 

Nemamo anketa, ni radova koji bi nam egzaktno odgovorili na ova pitanja. Do sada nije sustavno sabrana ni objavljena grada iz tog razdoblja, osim petnaestak, dvadesetak članaka ili kraćih osvrta na stranicama dnevnih novina. Uz njih usamljeno stoji studiozni rad Slavka Goldsteina, objavljen 1970. godine na deset stranica u časopisu "Kritika" pod naslovom Nacrt za Većinu biografiju, otvorivši dublji uvid u kreativnu misao i djelo toga osebujnog čovjeka. Sve to zajedno je premalo da bi rasvijetlilo put i djelo jednog od najsposobnijih i najzaslužnijih predsjednika, odnosno gradonačelnika Zagreba u 20. stoljeću.

Priča o maratoncu sa Psunja nije obična kronika događaja o kojima se u njoj govori, nije ni biografija glavnog junaka. Ona je prije svega priča o ljudima u ratu. Glavni junak priče aktivni je sudionik Drugog svjetskog rata. Antifašist. Partizan. Poslije najdužeg razdoblja mira na ovim prostorima, kad se već mislilo da je era ratova zauvijek ostala za nama, njemu se dogodio ponovni rat. U njemu ga je, sad već u poodmaklim godinama, zadesila uloga žrtve. Dva rata "po glavi stanovnika" službeni je "prosjek" s kojim kod nas završava 20. stoljeće. Običan smrtnik od toga nije mogao pobjeći, pa ni naš junak nije mogao biti izuzetkom. Na sreću ili nesreću, sve ono kroza što je morao proći da bi "uhvatio" taj prosjek nije se moralo dogoditi baš njemu; moglo se dogoditi bilo kome drugome, pa i svakome od nas.

 

I još nešto: za razliku od svoga velikoga prethodnika, Grka Fidipida, maratonac sa Psunja je svoju životnu trku završio u krevetu, okružen svojim najdražima. Tako se ispostavilo da je bio u pravu kad je tvrdio da se "valjda u međuvremenu nešto i promijenilo".

Nakon pobjede nad fašizmom i oslobođenja 1945. godine preživjeli antifašisti su smatrali svojom dužnošću da i putem različitih spomen obilježja sačuvaju sjećanje na one koji su pali za slobodu.

 

U razdoblju od 1945-1990. u gradovima i selima širom Hrvatske podignuto je oko 6.000 spomen obilježja mladićima i djevojkama, antifašističkim borcima i organizatorima ustanka koji su pokošeni u teškoj antifašističkoj borbi kao i onima koje su nevine, po poljima ili na pragu njihovih domova, u logorima, zatvorima i zbjegovima poubijali fašisti.

 

Graditelji spomenika, bista, ploča i spomen kosturnica stvarali su spomenik slobodi gradova i sela Hrvatske, slobodi i pravu mladosti na život, slobodi čovjeka na rad i stvaralaštvo u miru. Nema ni jednog jedinog spomen obilježja na kojem nije uklesana riječ sloboda. I to ne samo rukom i dlijetom velikih majstora kulture, nego i nezgrapnim rukama seljaka, radnika i ribara.