Hoće li Vlada RH dočekati prvih sto dana? FAŠIZACIJA UMJESTO BOLJEG ŽIVOTA Ispis

Umjesto da se do boljeg života nastave mjere i napori na pozitivnim ekonomskim pomacima, koji su se, makar stidljivo, ali ipak javili poslije višegodišnjeg padanja u ponor siromaštva i beznađa, a zbog dvadeset godišnjeg pustošenja i pljačke Lijepe naše, domoljupci i kompanija bave se revizijom povijesti, a toga je više dosta - Planetarno poznati George Orwell jednom je zapisao: „Narod koji izabere korumpirane, prevarante, lopove i izdajnike nije žrtva, već suučesnik!

Iako prolazi nepuni mjesec dana od ustoličenja nove Vlade Republike Hrvatske, naravno da to nije dostatno vrijeme da se vide i osjete konkretni potezi koji hrvatskim građanima umjesto beskonačnih obećanja donose stvarni bolji život. Dakle od takvih poteza još ništa pa po onoj narodnoj „strpljen – spašen“ sačekajmo još malo više od dva mjeseca da tamo pred Međunarodni praznik rada – 1. maja čujemo što će i kako „prvih 100 dana Timove Vlade“ ocijeniti ekonomski analitičari, a i da sami vidimo što nam se u smislu boljeg života događa. No, svjesni smo da tu i ne možemo očekivati neka poboljšanja jer je Lijepa naša od uništenog gospodarstva i kriminalne privatizacije u takvoj gabuli, a s njom uglavnom i svi mi njeni građani, da nam naznake boljeg života za sto dana ne bi ukazao ni „Svemogući“ a kamoli će to poći za rukom novopečenom premijeru iz uvoza Tihomiru – Timu Oreškoviću i njegovoj, zapravo Karamarkovoj i Petrovljevoj, dobrim dijelom nacionalističkoj škvadri, sklepanoj po domoljublju kao temeljnom kriteriju.

Pa ako je za vjerniju ekonomsku analizu mogućnosti, mjera i poteza potrebno pričekati prvih sto dana nove vlade, proteklih malo manje od mjesec dana jasno su pokazali da je „zahvaljujući Mostu“ nova garnitura u Banskim dvorima i prevladavajuća u Saboru RH, uz privrženost s istomišljenika s Kaptola i Pantovčaka, okrenula u desno, a većina povučenih poteza otkako su prigrabili vlast ukazuju da to više nije prikrivena, puzajuća ili mileća, nego otvorena fašizacija Hrvatske. Oni koje pamćenje dobro služi sjetit će se da je još prije izbora, u jednoj od svojih tiradi upućenih svima onima koji drugačije misle, Tomislav Karamarko najavio da, s njim i njegovom garniturom na vlasti, kod kuće može svatko govoriti što hoće, ali nema pravo iznositi kritičke stavove u javnosti. Pa gdje se tu uklapa demokracija, ili što je to drugo nego najava fašizacije i ustašizacije Hrvatske. U to se brže bolje uklopio i novoizabrani predsjednik Sabora RH akademik Željko Rainer, koji je netom je izabran, kao svoju najvažniju misiju, najavio da će što prije u proceduru poslati prijedlog da se Saboru vrati ime Hrvatski državni sabor, kakvo je imao u Tuđmanovo doba, ali i u doba NDH.

Domoljubna koalicija na čelu s HDZ-ovim šefom Tomislavom Karamarkom je među novim ministrima, uz promašeno rješenje s Mijom Crnojom za ministra branitelja, jer je taj, unatoč najavi „lova na izdajnike“, potrajao svega pet dana i pod pritiskom javnosti natjeran na abdikaciju zbog prikrivanog nasilništva te petljavina s porezom i braniteljskim kreditom, na mjesto ministra kulture postavila dr. Zlatka Hasanbegovića, inače anonimca među hrvatskim kulturnjacima. No ubrzo se saznalo da taj svoj rad povjesničara posvećuje i rehabilitaciji ustaštva, a uz ostale reference: bio je član mladeži HČSP-a, potpredsjednik je Nadzornog odbora „Bleiburškog voda“, za njega je antifašizam floskula, omalovažava NOB-u i doprinos hrvatskih partizana pobjedi nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu te uspostavi temelja hrvatske državnosti, u jednom TV nastupu doveo je u pitanje potrebu državnog pokroviteljstva nad obljetnicom povodom oslobađanja logoraša iz ustaškog logora Jasenovac 20. travnja 1945. godine, sve to taman za ministra domoljubne kulture. Čim je zasjeo u ministarsku fotelju, kao nesebičan prilog demokraciji, Hasanbegović je raspustio Povjerenstvo za neprofitne medije i to je domoljubno kadrovsko rješenje izazvalo nezadovoljstvo i proteste javnosti, a kulturnjaci su premijeru predali peticiju za njegovu smjenu sa tisuću šesto potpisa.

Dok Karamarko, razumljivo brani Hasanbegovića, a ovaj nezadovoljstvo i proteste kulturnjaka smatra tek njihovim demokratskim pravom, pa sve to, uz poslovični muk s državnog vrha, izaziva zebnju i nevjericu među ljudima i pitanje: kamo nas sve to vodi? Naročito kada se proteklih dana Zagrebom povaljala kolona, na prijetećem putu do poznate novinarke Mirjane Rakić u uredu Vijeća za elektroničke medije, u kojoj se među predvodnicima svrstao i Ivan Tepeš, jedan od novih potpredsjednika Sabora RH iz Domoljubne koalicije, ali zasigurno i jedan od onih koji zagovara verbalni nastavak Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, reviziju hrvatske povijesti i rehabilitaciju fašističke NDH, prikazujući partizanske pobjednike u NOB-i kao zločince, a kao žrtve stvarne zločince, ustaške i okupatorske glavešine i koljače. Kao kruna fašistoidnog nastupa nove hrvatske vladajuće garniture uslijedila je odluka Predsjedništva Sabora RH o vraćanju pokroviteljstva Sabora nad obilježavanjem na Bleiburškom polju uspomene na „žrtve partizanskog zločina i križnog puta“. Čast svakoj nevinoj žrtvi na Bleiburškom polju iz sredine svibnja 1945. godine, na kraju četiri godine dugog teškog i krvavog narodno oslobodilačkog rata na ovim prostorima. Uz nacifašističke okupatore, na Bleiburškom polju je, uz ostale kvislinške formacije četnika, balista, belogardejaca i drugih, poražena i ustaška marionetska tvorevina NDH i prava je istina da se na svakogodišnjim Bleiburškim svibanjskim okupljanjima rigidnih desničara i njihovih istomišljenika među klerom, pod krinkom nevinih žrtava, liju suze i odaje počast upravo njoj – ustaškoj tvorevini NDH , eto iznova pod pokroviteljstvom Sabora RH.

Gotovo nezamislivo da nam se to događa i da se kao zemlja opet tako brukamo pred licem velike većine normalnog svijeta. I dok se taj svijet suočava s ratovima, bolestima i kriznim migracijama, u Lijepoj našoj, tom po mogućnostima raju na Zemlji, umjesto da se do boljeg života nastave mjere i napori na pozitivnim ekonomskim pomacima, koji su se, makar stidljivo, ali ipak javili poslije višegodišnjeg padanja u ponor siromaštva i beznađa, a zbog dvadeset godišnjeg pustošenja i pljačke, domoljupci i kompanija bave se revizijom povijesti, a toga je više dosta i, uz druge afere i skandale koji potresaju Banske dvore i Pantovčak (prisluškivanje telefonskih razgovora Predsjednice s kompromitirajućim Zdravkom Mamićem te u vezi s tim problemi sa smjenom na čelu obavještajne agencije), pitanje je može li i hoće li s tim pristupom, takva kakva je ispala aktualna hrvatska vladajuća garnitura i dočekati prvih sto dana mandata nove Vlade RH!?

I još nešto. Planetarno poznati George Orwell jednom je zapisao: „Narod koji izabere korumpirane, prevarante, lopove i izdajnike nije žrtva, već suučesnik!

Krešimir Ladik