Klerikalizam bez maske: Odgovor na klerofašistički istup biskupa Košića za portal tjedno.hr Ispis

Sisački biskup dr. Vlado Košić poznat po svojim ekstremno klerikalističko-nacionalističkim stavovima, u razgovoru za portal «Tjedno» 29. srpnja o. g. dao je maksimalni odušak svojoj mržnji prema antifašizmu, nazvavši ga maskom za zločinački komunizam. Na taj način je namjerno izjednačio antifašizam i komunizam. Cilj je g. Košiću, kao i drugim desnim ekstremistima, diskreditirati Narodnooslobodilačku borbu naroda Hrvatske i prikazati je kao isključivo komunističku.

Istina je da u Hrvatskoj nije jedini biskup Košić koji svim sredstvima nastoji obezvrijediti antifašizam. Očito da namjerno ne povlači razliku između komunizma i antifašizma. Kada bi to učinio, mnoge izmišljotine, koje je iznio, ni samom mu ne bi bile uvjerljive.

Biskup se toliko oduševio vjerskim fanatizmom osuđenog ratnog zločinca Daria Kordića, da je nasuprot svih utvrđenih činjenica o njegovoj krivici, optužio sve i svakoga zbog njegove kazne. Dakle, nije Kordić kriv za zločin nad Muslimanima u Ahmićima, jer je on uvjereni vjernik, već Britanci koji su taj zločin prijavili. Toliko o objektivnosti gospodina biskupa.

Košićeve tvrdnje o postojanju logora Jasenovca i nakon II svjetskog rata, te da su tamo komunisti ubijali nevine Hrvate, spada u tako ogromnu laž, da se pitamo gdje taj čovjek živi. Ako g. Košić želi saznati pravu istinu o logoru Jasenovac, zašto ne ode u upravu Spomen područja Jasenovac i izvrši uvid u knjigu sa popisom preko 83.000 imena ubijenih u tom logoru od strane ustaša. Neće naći ni jedan jedini dokaz da je poslije II. svjetskog rata tamo bio logor, jer ga i nije bilo.

I o generaciji antifašista, koji poštuju maršala Tita, iznosi ordinarne neistine. Njegova tvrdnja da antifašisti Tita prikazuju anđelom, a borce NOV svecima, nije vrijedna komentara. Da se iole potrudio, gospodin Košić bi pročitao i čuo od nas antifašista da smo kritički pisali i govorili i o NOB-i i o Titu. Govorili smo i govorimo da je i Tito imao grešaka, ali je ono pozitivno daleko nadmašilo greške. Isto tako, i NOV je imala i nekih loših postupaka, osobito na početku ustanka, kao i na kraju rata. To nismo krili.

Među osobitim bezobraštinama g. Košića jeste njegova izjava da je sadašnja vlast Hrvatske nenarodna, jer više nije pokrovitelj nad nacionalističkom komemoracijom kod Bleiburga. Povijesna je istina da su tamo zarobljene vojne snage tzv. NDH i civili koji su s tom vojskom bježali ispred Jugoslavenske armije. Na samom polju nije bilo ubijanja. Nakon zarobljavanja , a po prijelazu u Jugoslaviju, na žalost ubijeni su, uz očite zločince i mnogi nevini. Kako je najviše ubijeno kod Maribora, bilo bi logično da se na tom mjestu iskaže žalost za ubijenima, a ne na mjestu zarobljavanja, koje se redovno pretvara u čisti nacistički skup.

Kada g. Košić osuđuje sadašnju vlast u Hrvatskoj, kako se ne sjeti da odbije onih preko milijardu kuna, koje dobiva godišnje od te, kako kaže, nenarodne vlade. Ti novci bi i te kako dobro došli za financiranje poplavljenih ili deficita u bolnicama. Naravno da odricanje od bogatstva gospodinu biskupu ne pada napamet iako je katolička crkva najbogatija i u pogledu novca i u pogledu imovine u cijeloj Hrvatskoj.

Biskup Košić je nastojao sebe prikazati kao čovjeka koji se veoma tolerantno odnosi prema predstavnicima drugih religija. Kako to da neki svećenici njegove biskupije pozivaju djecu hrvatske narodnosti da bojkotiraju srpsku djecu i kako to da se ne založi za ravnopravnost pisama ćirilice i latinice u mjestima gdje žive i Srbi. Njegova izjava da bi zabranio političko djelovanje svima čiji su roditelji bili u službi sigurnosti ili u SKJ, najbolje govori o njegovom karakteru i političkim stavovima. Biskup bi progonio sve i svakoga koji ne misle kao on, a to jasno govori koja je njegova prava politička orijentacija.

Kada g. Košić govori o domoljublju, neka se sjeti stava g. Bozanića o Dajli, koja je , iako otplaćena još u SFRJ, ponovo darovana Talijanima.

Ako je sve izrečeno i od jednog biskupa, koji k tome obnaša značajne dužnosti u Biskupskoj konferenciji, doista je previše!

SABA RH

Zagreb, 6. kolovoza 2014. godine