Koncentracijski logor Jasenovac: Smrt na pragu slobode“ Ispis

U Jasenovcu će se 26. travnja 2015.g. održatikomemorativni skup u povodu obilježavanja 70. obljetnice ustanka i proboja logoraša, 22. travnja 1945.g.

Sinjanin ANTE BAKOTIĆ – BAKO bio je idejni pokretač i jedan od organizatora ustanka i proboja. Uoči samog proboja, u Zagrebu su Nijemci s ustašama održali sastanak i tada su se dogovorili da unište sve tragove i da pobiju sve živo u Jasenovcu, kako bi nestali posljednji svjedoci neljudskog zlostavljanja zatvorenika. S tog sastanka u Jasenovac se vratio ustaša Ljubo Miloš i naredio totalnu likvidaciju logoraša. Samo u jednoj noći stajao je života oko 3000 žena i djece.

22. travnja 1945.g.,Ante je s drugovima krenuo u proboj, po svaku cijenu. Goloruki logoraši, oko 1100, krenulo je u neravnopravni boj. Na kapiji je bila neopisiva gužva. Izmiješali su se zatvorenici i ustaše. Logoraševe nade i želje za životom, prekrila je smrt. Slobodu su uspjeli izvojevati samo 54 logoraša. Ante,izrešetan mecima, vikao je: „Drugovi ranjen sam, drugovi naprijed!“ da bi se potom bacio u Savu jer nije htio da iznemogao padne u neprijateljske ruke. Tako je to napisao preživjeli logoraš Mile Ristić u pismu bratu Luki. U istom pismu je naznačio i da ih je vijest o strijeljanju drugarica, među njima dvije Sinjanke – Mira Čatipović-Obradović i Desa Babaja-Fabris, strašno pogodila.Shvaćajući da se i njima – drugovima bliže posljednjeminute,krenuli su u proboj s malim izgledom za uspjeh.

Na rodnoj kući Ante Bakotića u Sinju, na Spomen ploči Udruga ABA Cetinske krajine položit će cvijeće, uz prigodan spomen.

Stara Gradiška (sastavnica Jasenovačkog logora) bila je inajokrutniji simbol mučenjaosuđenih na smrt glađu. Među tim logorašima bili su najbrojniji Splićani: Vinko Aljinović, Nikola Podrug, Josip Treursić, Antun Treursić, Josip Antonini, Ivan Benevoli i ArmandoPapareli. Agonija umiranja trajala je od 5 do 57 dana. Ćelije su se otvarale samo onda kada su se iznosili mrtvi…Ivan Sirišćević i Frane Kapoviz Kaštela likvidirani su prilikom juriša iz čelije.

Kraj rata, od petnaest Splićanina dočekali su trojica: Ivo Senjanović, Lovre Borovčić-Kurir i Vlado Boban, kao partizanski borci. Vlado Boban je bio jedan od organizatora Četvrte splitske brigade, nakon kapitulacije Italije. Logoraš Petar Cecić pušten je iz logora, ali je ponovo uhapšen u Zagrebu i prebačen u Lepoglavu gdje je zaklan zajedno s ostalim zatočenicima, neposredno pred oslobođenjem logora.

Njihovi životi, kao i životi mnogih drugih žrtava fašističkog terora ugrađeni su u temelje slobodne Hrvatske. Neka im je vječna slava!

PREDSJEDNIŠTVO ZUABA SDŽ