Povodom 70. obljetnice žrtvama talijansko – četničkih zločin Ispis

U povodu 70. obljetnice žrtvama talijansko – četničkih zločina, u Gatima kod Omiša 30.09.2012. održat će se sv.misa i Komemoracija s polaganjem vijenaca na zajedničku Spomen – grobnicu, s prigodnim govorom.

Talijanski okupator s kvinslinzima, kad god im nije polazilo za rukom, da pobijede ili unište partizansku NOVH, osmišljavali su akcije za uništavanje hrvatskih sela sa stanovništvom iz kojih su, u najvećem broju, bili regrutirani partizanski borci i u kojima su najveću potporu imali štabovi i jedinice NOVH.

Takve okupatorske i kvinslinške akcije, u pravilu, bile su odmazda, koja je završavala sa strašnim zločinima nad ljudima svih uzrasta i s pustošenjem objekata i pljačkom.

Talijanski komandant, pukovnik Umberto Volpi i četnički oficiri za vezu planirali su akciju odmazde u više hrvatskih sela na području Mosora.

Navečer, 30. rujna 1942. talijanski okupator, u pet kamiona, iz Splita u Omiš dovezli su oko 150 četnika popa Momčila Đujića. S njima je rukovodio krvoločni četnik Mane Rotkvić.

Ujutro 1.10.1942., oko 06 sati iz Omiša, oko 150 četnika, u pratnji pripadnika talijanske vojske i dva ustaška narednika, krenuli su u pravcu sela Gata. Kod Gatske vodenice naišli su na devet žena – mljekarica koje su, nakon silovanja, na zvjerski način ubili.

U Gatima su ubili 89 ili 94, a ranili 30-tak stanovnika (većinom žena i djece), dok je selo spaljeno do temelja. U Zvečanju zaklano je 20-tak ljudi, u Čišlama 18, a u Naklicama ubijena je jedna osoba. Sve što je bilo vrijedno opljačkali su.

Borci Mosorskog voda, Solinske udarne grupe i Leteće dugopoljske desetine, kada su čuli za strašni četničko-talijanski pokolj, trčeći, 2.10.1942. zauzevši visove iznad spaljenih sela, otpočeli su oružanu borbu, što je iznenadilo četnike i talijansku vojsku, te ih natjerali u bijeg. Dio partizanskih boraca ostao je u selima izvršenog zločina i zajedno s okolnim stanovništvom sahranili žrtve fašizma.

Iza 12 sati, četnici , u talijanskim kamionima, napustili su Omiš i preko Splita došli u Klis, gdje su kratko orgijali i pjevali osvetničke pjesme, npr.:“Boj se bije za slobodu Srbije, a nevaljalo Dugopolje bit će bolje…“.

Četnički koljači u pratnji crnokošuljaša, 2.10.42., u popodnevnim satima, otpočeli su svoj krvavi monstruozni pir. U Dugopolju ubijene su 31 osoba, u Kotlenici 17, u Docima 30-tak i u Srinjinama 3 osobe među njima zaklan je i župnik don Frane Babić. Veći dio stambenih i drugih objekata je spaljeno. Dolaskom četnika u Dolac Donji ustaška posada je pobjegla u Bisko. Iz Dugopolja, četnici su odnijeli 300 ovaca 80 goveda, veću količinu žita i ostalih namirnica. Četničko zvjerstvo, narod Dalmacije ponovo je zavilo u crno, ali ga nije odvratilo, da šalje svoje sinove i kćeri u NOB-u i da još čvršće i žešće prionu uz NOP.

S toga nama danas i ubuduće ne preostaje ništa drugo nego da pokažemo naše simpatije s pijetetom za žrtve fašizma koje su s borcima NOVH ispleli jedan i jedinstveni hrvatski antifašistički pleter, bez kojeg ne bi imali pravedni i obrambeni oslobodilački rat, kakav je bio, niti bi, u konačnici, ostvarili danas imajuću: samostalnu, suverenu i međunarodnu priznatu Republiku Hrvatsku.

Poruka: „Neka sve loše ostane kao opomena, a svako dobro, neka nam bude putokaz za mir i dobro."

PREDSJEDNIK

Krešimir Sršen, prof.