Pozdravna riječ povodom obilježavanja obljetnice bitke na Sutjesci 14. lipnja 2014. Ispis

Dame i gospodo, drugarice i drugovi antifašisti, osobita mi je čast da vas mogu pozdraviti u ime SABA RH, svih antifašista Republike Hrvatske i svih štovatelja herojske partizanske borbe protiv nacifašističke vojske i domaćih izdajnika u NOR-u.

Posebna mi je čast da vas, kao dalmatinac mogu pozdraviti i uz sjećanje nekoliko tisuća Dalmatinaca koji su glavninom u sastavu tri slavne proleterske brigade, pobjedi u ratnoj epopeji, čiju obljetnicu danas obilježavamo, sa svojih gotovo 6.000 boraca dali najveći doprinos. Ponosim se i na članove svoje šire obitelji koji su bili u sastavu ovih slavnih brigada.

Smatram svojom obavezom zamoliti vas da prije svega u ime nas antifašista, a posebno još, nažalost malobrojnih preživjelih boraca Sutjeske, izrazimo posebnu zahvalnost tisućama boraca koji su svoje živote dali suprotstavljajući se nacifašističkoj okupaciji zemlje, uz obećanje da njih i njihovu herojsku borbu nikada nećemo zaboraviti. Smijemo li zaboraviti herojsku borbu oko 22.000 partizanskih boraca, koji su k tome brinuli i o oko 3500 ranjenika, i koji su u okruženju oko 127.000 njemačkih, talijanskih, ustaških, četničkih i bugarskih fašističkih vojnika uspjeli probiti obruč, koji su svom vrhovnom komandantu poručili: izgubili smo 2/3 ljudstva, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu.

U ime humanizma moramo ih štovati, ne samo zbog konvencionalnog pijeteta koji se odaje poginulim i umrlim, nego zbog civilizacijske vrijednosti antifašizma, njihovih plemenitih ideala, njihovih djela i zbog kulture povijesnog sjećanja.

Ugledajmo se u Zapadne saveznike. S kojim i kolikim pijetetom odaju počast svojim borcima. Francuzi su primjerice od svog pokreta otpora, koji ni približno nije bio ravan našemu, napravili mit. Njemci i Talijani slave dan pobjede nad fašizmom. Antifašistička koalicija dan iskrcavanje u Normandiji kojega oni kao označavanje prekretnice u II. svetskom ratu nazivaju dan „D“, a mi epopeju na Sutjesci, naš dan „D“, sve više prepuštamo zaboravu. U ime poginulih i preživjelih boraca, ali i zbog civilizacijske vrijednosti antifašizma nemamo pravo na zaborav. Nemamo pravo izdali njihove ideale, to im dugujemo i najmanje što za njih možemo učiniti.

Njihova herojska borba, nakon velikih gubitaka i iscrpljenosti bitkom za ranjenike na Neretvi i pobjeda nad brojčano i tehnički višestruko jačim neprijateljskim snagama, označila je prekretnicu za daljnje ratovanje i priznavanje NOVJ kao sastavnice savezničke antifašističke koalicije. I zapovjednici savezničkih snaga i vojni analitičari, iako nerado zbog vodeće uloge komunističke partije, nakon ovih bitaka odali su priznanje partizanskoj vojsci i prihvatili je kao nositelja antifašističke borbe na teritoriju tadašnje Jugoslavije. Da je to tako svjedoči i činjenica da se bitke na Neretvi i Sutjesci još i danas izučavaju na brojnim vojnim školama i akademijama.

Zaslužili su pijetet – naše duboko poštovanje, poštovanje svih demokratski orijentiranih ljudi i svih slobodoljubivih građana, ne samo zato što su dali svoje živote za slobodu, nego i za iskazanu hrabrost. I zato mi, sve današnje i buduće generacije moramo na njih biti ponosni, jer su životom pokazali kako se voli svoja domovina, svoj narod, kako sloboda nema cijene.

Nažalost, svjedoci smo da još uvijek, i danas, i sve više, i ne samo u Hrvatskoj i drugim državama bivše Jugoslavije, nego u cijeloj Europi, ne samo da oživljavaju, nego rastu i sve agresivnije javno istupaju aveti fašističke ideologije. Snage koje žele rehabilitirati fašističke pokrete. Sto znači veličanje ustaškog poglavnika Ante Pavelića, ili zahtjev za rehabilitaciju četničkog vojvode Draže Mihailovića, kojima se i mise zadušnice služe.

Iako je teško razumjeti, moramo se pomiriti s činjenicom da će određeni kvazi neovisni znanstvenici, određeni ideolozi i kreatori politike uvijek zagovarati neofašizam i različite oblike diskriminacije, atakirati na građanska prava ljudske slobode. Pozivaju na okupljanje neofašističkih stranaka. U ime demokratskih sloboda i navodnom brigom za nevine žrtve totalitarnih režima žele rehabilitirati ili u najmanju ruku relativizirati ustaške i četničke zločine, izjednačavajući partizane s kvislinškim jedinicama, uporno negiraju vrijednost i antifašistički doprinos partizanske narodno-oslobodilačke borbe i za našu današnju slobodu. Uporno žele, a nažalost u dobroj mjeri i uspijevaju revidirati povijest.

Mi antifašisti se moramo tome odupirati svim svojim bićem. Počnimo mijenjati školske programe, obrazujmo i odgajajmo mlade na objektivnim povijesnim činjenicama onako kao to povijest u danom vremenu i okolnostima znanstveno zahtijeva. Moramo ustrajati u obrani vrijednosti antifašizma, u borbi protiv svih oblika diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Nije li nam dosta sijanja mržnje i izazivanja sukoba, prikrivanja i falsificiranja povijesti. Kada će, jednom zauvijek, prevladati razum i kada će početi ponašanje temeljeno na ljudskim, humanim, civilizacijskim vrijednostima, kada će prestati tendenciozno prekopavanje jama, prebrojavanje krvnih zrnaca, kada će nas u raznoraznim javnim medijima prestati trovati povijesnim falsifikatima, kada ćemo se okrenuti budućnosti. Kada će se sve žrtve II. svjetskog rata na ovim prostorima prestati smatrati žrtvama partizanskih komunističkih zločina. Svaka je žrtva jednako teška i svaka posebno nevina zaslužuje pijetet. Svaki je zločin jednako težak, svaki je zločin - zločin bez obzira kada i od koga dolazio mora biti osuđen, ali po međunarodno priznatim kriterijima, a ne kriterijima raznih kvazi povjesničara ili nacionalista po zanimanju. Nemaju sve žrtve isti predznak. Nacionalni ponos se ne iskazuje rušenjem spomenika, niti bilo kojim oblikom diskriminacije. Zločin se ne može pravdati, ali ni osuđivati novim zločinima. Dio nas je u Europi, a dio pred vratima Europe i ako želimo biti Europa moramo prihvatiti europske civilizacijske vrijednosti koje uz poštivanje ljudskih sloboda i prava čovjeka uključuju i antifašizam. Valjamo se truditi i početi mijenjati da ne budemo na repu ili da pred vratima Europske unije ne ostanemo.

Francuska i Njemačka su ratovale cijelu povijest, a danas su stupovi Europske unije. Ugledajmo se u ostale zemlje pobjedničke koalicije. To Europa s pravom od nas očekuje, to dugujemo našim prošlim, sadašnjim i budućim generacijama.

Smrt neofašizmu - demokratska sloboda narodu!

Prof emeritus dr. sc. Josip Milat.

Zamjenik predsjednika SABA RH