Središnja svečanost obilježavanja 70. obljetnice pobjede – dan europe za Splitsko-dalmatinsku županiju, Sinj, 9. svibnja 2015. Ispis

U Sinju je 9. svibnja 2015. održana središnja svečanost obilježavanja 70. obljetnice pobjede nad fašizmom i Dana Europe za Splitsko-dalmatinsku županiju. U nastavku donosimo uvodno izlaganje predsjednika Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Splitsko-dalmatinske županije Krešimira Sršena, na toj svečanosti.

Poštovani partizanke i partizani, hrvatski branitelji i antifašisti, dame i gospodo,drugarice i drugovi!

Čast mi je da Vas mogu srdačno pozdraviti s najvećim zadovoljstvom u ime Predsjedništva SABA RH i Zajednice udruga ABA SDŽ

Čestitam jubilarnu 70. obljetnicu Dana pobjede nad faši-nacizmom – Dan Europe. Okupili smo se iz više povijesno-vrijednosnih razloga, u glavnom gradu Cetinske karajine – Sinju, gradu Hrvatskog prkosa, ponosa, viteštva, junaštva i slave, kada se istovremeno u glavnom gradu Hrvatske i širom Europe i Svijeta održavaju svečanosti na kojima se evociraju sjećanja kako je došlo do definitivnog poraza i sloma zločinačkih ideologija i sustava fašizma i nacizma. Geslo: „Jedan narod, jedna država, jedan vođa“, stvorilo je osovinu RIM-BERLIN - TOKIO, pod kojim se krenulo u pokoravanje Europe i Svijeta radi stvaranja „Novog poretka“, u kojem će nekoliko gospodujućih naroda vladati nad cijelim čovječanstvom, pretvorenih u roblje.

U ime vladavine više arijevske rase, otpočeo je 2. Svjetski rat, uništavanje Židova, ali i Slavena. Najavljen je i rat masonima i liberalima, a prije svega komunistima.

Uz Firera i Dučea, stali su deseci vazala - sluga, među njima i najveći izdajnik, kojeg je mogla roditi hrvatska majka, dr. Ante Pavelić, poglavnik proglašene tzv. NDH.

Na prostorima raskomadane buržoaske i agrarno zaostale Jugoslavije, inače zemlje bezdušne socijalne eksploatacije i nacionalne neravnopravnosti, razbuktao se 1941-45.g, pod vodstvom komunista i J.B.Tita, antifašistički pokret kakvom nije bilo premca u Europi. Titova je vojska u slamanju fašizma sudjelovala je, prema međunarodnoj vojnoj ocjeni, kao četvrta po snazi vojska u Europi.

U Hrvatskoj, zbog svireposti ustaškog režima i ustaša Ante Pavelića, Musollinijevog i Hitlerovog sluge, prema Srbima, Židovima, Romima i Hrvatima antifašistima, NOP i Partizanska vojska narasli su više nego igdje drugdje u Jugoslaviji.

Partizan i veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor, ispod planine u Hercegovini, šalje poruku Dalmatincima: „Prodičimo hrvatstvo koje su izdajice i mlitavci ukaljali“.

Partizanska povijest je ono što se dogodilo. Ona je djelo povjesničara, ne za njih, nego za narod i generacije koje dolaze. Partizanska povijest nalazi se i u svim svjetskim arhivima. Tamo je naši revizionisti i mađioničari ne mogu dohvatiti da bi je promijenili ili uništili. Koliko je smiješno, toliko je i tragično da od nastanka „novog doba“ ili uspostavljanje „nulte“ godine, mjeru antifašizmu uzimaju ili određuju neofašistički sljedbenici, ne bi li ga učinilo destiliranim, sterilnim i apstraktnim protivno civilizaciji i Ustavu RH iz 1990.g. u kojem, između ostalog piše da je ZAVNOH temelj Hrvatske državnosti. Bez spomena komunista, partizana i Tita, uz uništenu spomeničku baštinu, NOBH, jednostavno ispada strašilo na polju 2. svjetskog rata.

Antifašizam je dio našeg identiteta. To je jedna od temeljnih vrijednosti civiliziranog i demokratskog svijeta. U svjetonazor i stajališta naše djece i mladih stalno moramo prenositi tu istinu. Naš imperativ je vratiti i promicati vrijednosti antifašizma, slobode, miroljubivost, toleranciju i borbu protiv svih predrasuda, mržnje i nejednakosti, u svaki dječji vrtić, u školu i u našu obitelj. Našoj djeci moramo reći da je prvi organizirani otpor fašizmu u okupiranoj Europi počeo upravo u Hrvatskoj.

Djela Josipa Broza Tita učinila su ga mitskim likom. Format tog čovjeka ucrtan je tribinom s njegove sahrane, na kojoj su se, kao đaci u autobusu, natiskivale vladajuće svjetske veličine i lideri sa svih kontinenata.

Dok ljudi i danas šeću trgovima i alejama koje nose njegovo ime u desecima svjetskih metropola, na našu opću žalost, u rodnoj mu se Hrvatskoj zatire svaki spomen, koliko i komunistima, kao odlučujućim povijesnim činjenicama, bez kojih ne bi bilo antifašizma, partizanske NOB-e i suvremene Hrvatske. Kojekakvi revizionisti po svaku cijenu, pokušavaju 2. svjetski rat na našim prostorima učiniti nezavršenim i tragedijom koju promatraju samo kroz Bleiburg. Za svaki zdravi razum i političku zrelost antifašizam nije komunizam. Istina je da su svi komunisti bili antifašisti a svi antifašisti nisu bili komunisti. Među antifašistima bilo je i onih koji nisu vjerovali u komunizam.

Partizani i ustaše, danas se često spominju da su prošlost, što je istina. Međutim, između partizana i ustaša nema znaka jednakosti. Mora se znati i nikad zaboraviti da su partizani – NOV bili jedini ustanici protiv okupatora i njihovih slugu, pobjednici, utemeljitelji novih i boljih društvenih odnosa i donositelji slobode. Samo su tako mogli postali dio povijesti ili „učiteljica života“, dok su ustaše i njihov režim bili fašisti i izdajnici vlastitog naroda, tragičnog poraza, te postali dio opominjuće povijesti s porukom: Ne ponovilo se!

Riječi antikomuniste Winstona Cherchila u Engleskom parlamentu, kolovoza 1944, najbolje ocrtavaju partizansko ratovanje. Citiram: „Odlučili smo stati na stranu Tita zbog njegove nepokolebljive i hrabre borbe protiv Njemačke armije. Partizani su sada gospodari tamošnje situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce. Oko ovih hrabrih snaga i u njihovim redovima razvio se jedan jedinstveni pokret za slobodu cijelog naroda. Komunistima pripada čast što su prvi započeli borbu. Ti valjani Titovi sljedbenici drže onoliko Nijemaca u Jugoslaviji koliko ih drže kombinirane anglo-američke snage u Italiji“. Ili riječi Eisenhovera: „Maršal Tito je najveći heroj 2. SR.“ ili De Gaulla: „Tito je legendarni junak“. Ivan Meštrović je zapisao: „Tito je bez svake sumnje najveći čovjek koga su u čitavoj povijesti imali jugoslavenski narodi“.

Zasade na antifašizmu bile su jedan jedinstveni čvrsti pleter, koji je narode Hrvatske podigao na noge, na otpor i oružanu borbu u Domovinskom ratu protiv agresije pod geslom „Jedna država, jedan narod, jedan vođa“ Miloševićevog režima i njegovih istomišljenika.

Žrtve Hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu je veliki dug za sve nas, kao i žrtve antifašističke borbe u NOV-u. Bilo bi za povijest naših naroda tragično kada bi bilo tko ili bilo kada u hrvatskim braniteljima vidio zločince, kao što to danas čine naše „gnjide“- protivnici NOB-a, od partizanskih boraca NOVH.

U NOB-i kao i u Domovinskom ratu počinjeni su zločini, koji su se mogli izbjeći. O njima treba govoriti i pisati, bez zadrške. Zločini u najvećem broju slučajeva počinjeni su prilikom primjene „prekomjerne“ obrane.

Međutim, oni ne smiju zatamniti pravednu, obrambenu i oslobodilačku borbu naroda Hrvatske za slobodu.

Poštovani,

Ustavom iz 1974.g. Hrvatska je postala država unutar Federalne Jugoslavije. Da nije bilo antifašizma Jugoslavija bi bila obnovljena kao monarhija, a Hrvatska bi bila izbrisana sa zemljopisne karte. To se nije dogodilo zahvaljujući NOP-u i partizanima Hrvatske, koji su na svojim plećima iznijeli oslobađanje i pobjedu, stvarajući uvjete za opstanak Hrvatske, a dugoročno da postane država s pravom na samostalnost. Bili su to kameni temeljci za samostalnost i međunarodno priznanje RH, koja je nakon velikih napora i dokazivanja postala članicom NATO saveza i velike obitelji - Europske unije.

Poštovani,

Danas smo ovdje jer želimo reći, po ne znam koji put, što znače vrijednosti antifašističke Hrvatske, za koje se trebamo boriti stalno i svaki dan iznova.

Danas smo ovdje jer ne želimo okrenuti glavu od iscrtanih kukastih križeva, ustaških znakovlja i pozdrava, te od nastojanja da se fašističko-kvislinška sadržina, mjesto i uloga NDH neutralizira, kao sastavnica Sila osovine, koja se borila protiv antifašističke NOVH.

Danas smo ovdje jer ne prihvaćamo one, koji ušutkuju, ignoriraju, zatiru i negiraju antifašističku borbu i žrtve antifašističkih boraca, kao jedan od temelja naše domovine.

Danas smo ovdje, jer imamo odgovornost istinu prenijeti novim generacijama, jer znamo; da neznanje i manipuliranje s poviješću donosi nesreću i nove sukobe.

Danas antifašizam traži nove metode i alate u aktivnostima protiv svih oblika: ugrožavanja ljudskih prava, rasizma, ksenofobije, organiziranog kriminala i sl., ostajući na nepopustljivoj averziji prema subverzivnoj i fašističkoj desnici. Sve što je do sada postignuto nije bio poklon ili donacija državnih moćnika, nego rezultat demokracije i slobode, koju trebaju uživati svi pripadnici društva, bez razlike.

Naš glas i glas svih naših prijatelja širom Hrvatske i Europe mora doprijeti do onih koji su dužni, između ostaloga, da Deklaraciju o antifašizmu Hrvatskog Sabora, iz 2005.g., jednom počnu provoditi u djelo. Isto tako, naš glas mora doći i do onih snaga, koje su u manjini u Europskom parlamentu, a bore se za Europu naroda: socijalne kohezije, održivog razvoja, socijalne pravde, pravo radnika i za bolju budućnost mlade generacije.

„Čuvajmo svoju čast i obraz svoj! Dostojni smo i mi da živimo na suncu Božjem u novom bratskom savezu oslobođenih i preporođenih naroda“.

(riječi su partizana, prvog predsjednika ZAVNOH-a i velikog hrvatskog pisca, Vladimira Nazora).

Neka je vječna slava svima koji su dali svoje živote za slobodnu Hrvatsku. A Mi, ako mislimo opstati, moramo koračati stopama jedinstva mira i dobra.

Živjela sloboda!