In memoriam: prof. Milivoj Lalin (1925-2012.) Ispis
Srijeda, 29 Kolovoz 2012 08:27

Poštovana obitelji, gđo Ženja i kćeri Tanja, rodbino, prijatelji i antifašisti,

Okupili smo se oko odra pok. druga Milivoja Lalina, da bi mu odali priznanje i zahvalnost za sve što je učinio u životu za opće dobro čovječanstva. Neumitna smrt, u kratkom roku, otela ga je najmilijem gradu Splitu, nakon jednog neobičnog života.

U ime SABA RH, međunarodnih asocijacija antifašista, veterana i logoraša iz 2. SR, Zajednice udruga AB i antifašista SDŽ, osobito Udruge antifašista i AB Grada Split izražavam obitelji i svima prisutnima iskreno i duboko žaljenje. Obitelji, vaša tuga je i naša tuga.

Dopustite mi poštovani, da u najkraćim crtama, pred Vama, označim njegov životni put.

Drug Milivoj Lalin rođen je u Kotoru – Crna Gora 30.01.1925. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Splitu, gdje se nastanio, za stalno.

Talijanskog okupatora i režim NDH, u Splitu, kao Skojevac doživio je, da se je odlučio na otpor, učestvovanjem u prikupljanju oružja, učestvovanjem u demonstracijama srednjoškolske omladine zbog izdavanja svjedodžbi na talijanskom jeziku. Zbog njegovog otpora i ilegalnog rada, fašisti ga 16.04.1942.g. hapse. Da bi nakon odvođenja u šŠibenski zatvor, od talijanskog suda bio osuđen na robiju, 19.11.1942.g., nakon osude, do kapitulacije Italije, u više talijanskih zatvora je robijao. Iskrcavanjem antifašističkog Saveza na Siciliju, Nijemci prilikom povlačenja na sjever Italije, robijaše transportiraju u konc.logor Dachau, zatim u Bunchewald, a 12.09.1944, u logor Halbestara, koji je bombardiran, a robijaš Milivoj Lalin, i drugi evakuirani su u istočnu Njemačku. Gradovi: Duben i Torgo gdje dolazi do sastanka angloameričkih i ruskih trupa, stvoreni su uvjeti za bijeg Milivoja Lalina i drugova. U grad Split dolazi u 22. godini života, s 32 kg, kako on reće „Kostur je nosio njegov život“.

U logorima aktivno i organizirano je antifašistički djelovao. Bio je član omladinskog logorskog komiteta, član ilegalne vojne grupe, učestvovao je u sabotaži špula FAU 1 i FAU 2.

Konačno, 20.10.1945. reparacijom, dolazi u najmiliji i zavičajni grad Split. Služi redovni kadrovski rok, 1947. u JA.

Bio je i novinar TANJUGA. Fakultetski obrazovan radi kao profesor, a od 1959. obnaša dužnost direktora škole, sve do umirovljenja 1991.g.

Od 1945., osim radnih obveza bio je neprofesionalno angažiran u: društvenom, političkom, kulturnom, sportskom radu, a osobito u SUBNOR-u. U dva maha obnašao je dužnost odbornika SO Split, bio je zastupnik SABOR-a Split. U dva maha obnašao je dužnost odbornika SO Split. Bio je zastupnik SABOR-a SRH, u vrijeme donošenja ustava.

Na srce mu je bilo osnivanje prijateljstvo Hrvatske s Francuskom, 1983.g.

Uspostavlja kulturno-pomorsko-brodsku vezu između Splita i Pescare. Osniva književni časopis „Vidik“, dječji list „Dječja radost“, gdje je bio više od 30 godina glavni i odgovorni urednik. Uređuje „Školski vjesnik“. Mnogo je toga bilo u radu prof. Milivoja Lalina. Nezaobilazan je njegov angažman u SUBNOR-u, od 1972.g. Najveću zaslugu ima u osnivanju Zajednice UABA SDŽ. Do tada, bio je predsjednik Predsjedništva UABA grada Splita. Jedan je od onih koji je zaslužan da grad Split ima i Udrugu mladih antifašista.

Osnivanjem SABA RH postaje član Predsjedništva.

Posebno se istakao na povezivanju logoraša, kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu. Postao je potpredsjednik Međunarodnog komiteta konc. logora u Buchenwaldu. Bio je nosilac organiziraja izložbe, s tematikom: „Život u konc.logorima“.

Njegovom zaslugom u Splitu podignut je i otkriven spomenik političkim zatvorenicima u 2. SR, 1976.g.

Objavio je podosta članaka o konc-logorima.

Jedan je od zaslužnih za izdavanje knjige „Antifašistički Split – ratna kronika 1941-45“.

Učesnik je više skupova u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj u svezi logora. Za sav taj osebujni rad dobio je više odlikovanja i priznanja, preko tridesetak. Najdraža priznanja bila su mu: Plaketa SUBNOR-a, odlikovanje „Red Stjepana Radića“, Predsjednikaq RH, Prof.dr. Ive Josipovića.

Dragi naš profesore, druže, dugogodišnji predsjedniče Udruga ABA i prijatelju, u tvom dugom i plodnom životu, borba za istinu, pravdu i humanost bila je iznad svega. Živio si skromno sa svojom obitelji i ostao, do smrti, odan svojim idealima na dobrobit čovječanstva. Znao si „zagrmiti“ u mnogim prilikama, a osobito u školi gdje si bio desetljećima direktor. U tvojoj „grmljavini“, tvoje kolege, učenici i suradnici, vidjeli su samo tvoje veliko dobrotvorno srce i iskrenost.

U borbi za održavanje i njegovanje antifašizma Hrvatske, vandalima na te tekovine NOB-e, u svim prilikama, nisi ostajao dužan, da ih javno prozoveš. Tvoja obitelj i mi svi drugi u tome smo te podržavali.

Obećavam da ćemo nastaviti Tvoju započetu borbu, jer to od nas traži 19.100 poginulih boraca i oko 40.000 žrtava fašizma Dalmacije.

Poštovani dugogodišnji Predsjedniče djela antifašističkog pletera Hrvatske, opraštajući se od tebe, ostali smo siromašniji za jedno prijateljstvo, ali bogatiji za jednu uspomenu, trajne vrijednosti.

Hvala Ti na svemu! Neka ti je laka zemlja najmilijeg i vječnog grada Splita. Počivao u miru!

Split, 24.08.2012. Krešimir Sršen, prof.