Hrvatski državni sabor Print

Na konstituirajućoj sjednici novog saziva Hrvatskog sabora, izabrani predsjednik, akademik Željko Reiner, održao je prigodni nastupni govor u kojem najavljuje „da će predložiti promjenu naziva Hrvatski Sabor u naziv HRVATSKI DRŽAVNI SABOR“. U javnom mnijenju ova je najava odmah poprimila vrlo kritične tonove s aspekta povijesne zbilje i zdravog razuma jer su u njoj kritičari opravdano vidjeli njegovanje i afirmaciju neslavne hrvatske prošlosti određene proglašenjem i postojanjem NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

 

Da bi se jedan broj kritičara neutraliziralo, u eter su se javili oni drugi koji u nazivu Hrvatski državni Sabor vide slavni dio hrvatske prošlosti. Tako je izvjesni Ante Baraba – Miš u tjedniku „7 dnevno“ od 8. siječnja 2016.g., u opširnom sadržaju opravdao nazivlje Hrvatski državni Sabor zaključujući: „Hrvatski državni Sabor na svom zasjedanju blaženog dana 29.10.1918.g. donio je odluku o uspostavi NDH i razvrgnuće s Austro-Ugarskom državom“.

Međutim, pregledom više povijesnih vrela proizlazi slijedeća konstatacija: “Hrvatski Sabor, 29.10.1918.g., odlučio je i donio odluku o ukidanju svih državno-pravnih veza s Austro-Ugarskom i o pristupanju u novu državu Slovenaca, Hrvata i Srba.“ Ubrzo se vidjelo da je ovom odlukom Hrvatska država završila period svoje povijesti kao rezultat razvoja kroz jedanaest stoljeća. Zbog neuspjeha novostvorene države SHS da dobije međunarodnu podršku, a zbog talijanskih i mađarskih pretenzija na hrvatske teritorije koji nisu bili obranjivi, nakon zasjedanja Hrvatskog državnog vijeća, 1.12.1918.g., Hrvatska postaje sastavnica Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

Pročitavši u Slobodnoj Dalmaciji od 11.1.2016.g. intervju s akademikom Davorinom Rudolfom koji, između ostalog, na upit: „što misli o preimenovanju parlamenta u Hrvatski državni Sabor?“ odgovara: „Hrvatski državni Sabor bio je još u vrijeme stvaranja Jugoslavije…“, zbog činjenice što ova tvrdnja nema uporišta u povijesnim vrelima, posebno sam motiviran da odgovorim slijedeće:

Gospodine akademiče Davorine Rudolf, naziv Hrvatski državni Sabor, koji je u izričaju postojao i ranije, pravno je utemeljio poglavnik NDH dr. Ante Pavelić koji je i izabrao njegove članove, na svoju sliku i priliku, u duhu svog izdajničkog režima, koji je dao potpuni legalitet i legimitet faši-nacističkoj okupatorskoj vlasti i oružanim snagama na cjelokupnom teritoriju Hrvatske. Koliko je on držao do tog Sabora dovoljno se vidi iz zapisnika sa sjednice Hrvatskog državnog Sabora.

Ono što je povijesno nemoguće mijenjati jest, da je u novoj Jugoslaviji Hrvatska imala ZAVNOH koji je 8/9.5.1944.g. proglašen Vrhovnim zakonodavnim i izvršno-političkim tijelom i najvišim organom državne vlasti federalne Demokratske Hrvatske. Odlukom ZAVNOH-a od 24/25.7.1945.g., ZAVNOH postaje Narodni Sabor Hrvatske i kao takav djelovao je do izbora Ustavotvornog Sabora Hrvatske, tj. do 1946.g.

Naziv Hrvatski državni Sabor, u razdoblju od 1997.g. do 2001.g., vjerojatno je proizašao iz nostalgije i senzibiliteta, a zasigurno iz duha društvenih odnosa u kojima je dominirao polupredsjednički sustav na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman. Ukidanjem tog polupredsjedničkog i uvođenjem novog parlamentarnog sustava, što je predstavljalo novi kvalitet u društvenim odnosima, a osobito u vladavini naroda, neminovno se uvjetovalo da Hrvatski državni Sabor dobije naziv Hrvatski Sabor, čije članove biraju građani Hrvatske i kojeg čine zastupnici izabrani s lista političkih stranaka po utvrđenom redoslijedu. Dakle, naziv Sabora ne proizlazi iz nivoa i forme nego iz biti društvenih odnosa.

Pametnima i zdravom razumu dosta, a onim drugima i previše.

Predsjednik Zajednice antifašističkih boraca i antifašista Splitsko-dalmatinske županije

Krešimir Sršen, prof.