Sudbinski datum – 6. travnja: CIJELO JE SARAJEVO BILO VALTER Print

Uspravno, s dostojanstvom i ponosom, prisutnim na svakom koraku, Sarajevo je obilježilo svoje šestoaprilske obljetnice, odlučno da kao moralna prijestolnica svijeta, s više razumijevanja međunarodne zajednice i pregnućem svojih ljudi, rješava narasle probleme

Delegacije dubrovačkih i makarskih antifašista su, na poziv SABNOR-a sarajevskog Kantona, prisustvovale nizu manifestacija i događanja kojima je obilježen 6. travnja – Dan oslobođenja Sarajeva. Kako je često isticano, 6. travnja je gotovo sudbinski datum u novijoj povijesti Sarajeva: početak nacifašističke okupacije 1941., oslobođenje od fašizma i dolazak slobode prije sedamdeset godina 1945. te tužni i tragični početak četničke agresije i potpune blokade, koja je od 1992. trajala više od tisuću petsto dana.

Obnovljeno i uređeno Sarajevo, ali i s još vidljivim ranama obilježilo je ponosno i dostojanstveno svoj Dan oslobođenja, kada su 6. travnja, prije sedamdeset godina jedinice NOV i POJ, poslije teških i dugotrajnih borbi, kroz Višegradsku kapiju ušle u okupirani grad i poslije četiri teške ratne godine potjerali okupatore, donijevši Sarajevu toliko žuđenu slobodu u koju su utkani životi oko 11 tisuća poginulih boraca. U Sarajevo, na jubilarnu proslavu pristigli su brojni gosti, poštovatelji i prijatelji grada na Miljacki, iz Slovenije, Njemačke, iz Barcelone, Pule, Makarske, Dubrovnika… i uz prigodna prisjećanja, polaganje vijenaca i cvijeća na spomen obilježja: na Višegradskoj kapiji, Vječnom plamenu i na Vracama, odana je počast poginulim partizanima, oslobodiocima ponosnog i nikad pokorenog grada u kome su strah i trepet okupatorima, sve vrijeme njihove zločinačke okupacije, bili sarajevski mladići i djevojke, brojni skojevci, komunisti i drugi rodoljubi koje je u njihovim akcijama predvodio legendarni Valter Perić, od čijeg su spomena imena nacifašisti bijesnili i ludili, jer je zapravo cijelo Sarajevo bilo „Valter“.

Pred spomen obilježjem na mostu preko Miljacke u središtu Sarajeva, koji nosi njihovo ime, polaganjem vijenaca i cvijeća odana je počast i Suadi Dilberović, mladoj dubrovačkoj studentici u Sarajevu i Olgi Sučić koje su, pokošene snajperom zlikovaca pale kao prve civilne žrtve četničke agresije iz prošlih devedesetih. Vijencima i cvijećem na Spomen fontani, koju su učenici sarajevskih škola okitili i vijencem od mnogobrojnih bijelih balona, uslijedilo je prisjećanje i na stravični podatak da je u toku te zločinačke četničke agresije u opkoljenom gradu od 1992. – 1995., među oko jedanaest tisuća žrtava poginulo i 1641 sarajevsko dijete. Uz duboki uzdah i tužno sjećanje i osnovna misao vodilja ponosnih ljudi napaćenog grada: „Ne dogodilo se nikada više!“

Središnji dio programa šestoaprilskih sarajevskih obilježavanja bila je Svečana sjednica Gradskog vijeća u velebnoj zgradi obnovljene Vijećnice, koja je 1992. zapaljena četničkim zapaljivim bombama i u kojoj je izgorio vrijedan povijesni fundus. Ta poznata sarajevska građevina smještena do čuvene Baščaršije, koja će uskoro obilježiti 114. obljetnicu izgradnje, simbol duhovnog otpora grada na Miljacki i njegovih ljudi protiv ubijanja, destrukcije i mržnje, kao spomenik kulture obnovljena je prema izvornom projektu i sredstvima međunarodne zajednice, a u punom svjetlu i ljepoti ponovno je simbolično zasjala upravo na Dan pobjede nad fašizmom. U svečanom programu prigodno je govorio sarajevski gradonačelnik prof. dr. Ivo Komšić te su dodijeljene grupne i pojedinačne Nagrade grada.

Unatoč lošim vremenskim prilikama i, makar s još vidljivim ratnim ranama i posljedicama urušenom gospodarstva, opterećenog sa oko sedamdeset tisuća nezaposlenih i brojnim drugim problemima, Sarajevo je uspravno, s dostojanstvom i ponosom, prisutnim na svakom koraku, obilježilo svoje šestoaprilske obljetnice, odlučno da kao moralna prijestolnica svijeta, s više razumijevanja međunarodne zajednice i pregnućem svojih ljudi, rješava narasle probleme za život dostojan čovjeka i na dobrobit svih generacija svojih stanovnika, s vječnom pjesmom Kemala Montena na usnama „Sarajevo ljubavi moja“.

Među delegacijama koje su pristigle na obilježavanja sarajevskih obljetnica, i predstavnike dubrovačkih i makarskih antifašista primio je gradonačelnik Sarajeva prof. dr Ivo Komšić i zadržao se s njima u srdačnom razgovoru naglasivši pritom da uspomene na slavne dane antifašističke borbe naroda treba čuvati i prenositi generacijama što dolaze i razvijati antifašizam kao način mišljenja i suprotstavljanja pojavnim oblicima fašizma i svakom drugom zlu, a za slobodu, ravnopravnost, toleranciju, suživot i prihvaćanje različitosti među ljudima i narodima. Upravo na tim temeljnim ljudskim postulatima Sarajevo je nastajalo, uporno se tiranima suprotstavljalo i opstalo.

Krešimir Ladik