Vremeplov - 75. obljetnica dolaska stranih emisara Ispis
Petak, 06 Travanj 2018 08:42

SAVEZNIČKE VOJNE MISIJE

U proljeće 1943. godine padobranom se, nedaleko od Brinja u Lici, „na slijepo“ spustila prva saveznička vojna misija među jugoslavenske partizane. Bila je to Vojna misija Velike Britanije. Partizani su tu misiju već drugi dan doveli u Glavni štab Hrvatske, koji je imao stalnu vezu s Vrhovnim štabom i Titom

Po završetku rata, prestale su funkcije savezničkih vojnih misija. Njihove obaveze preuzeli su vojni atašei. Uloga savezničkih vojnih misija bila je značajna jer je i preko njih prodirala istina o Narodnooslobodilačkom ratu i stizala je odgovarajuća materijalna i druga pomoć

Veliki uspjesi narodnooslobodilačke borbe u izgradnji slobodne narodne države i stvaranje snažne Narodnooslobodilačke vojske, prisilili su saveznike da priznaju realnost i da uspostave službene odnose s narodnooslobodilačkim pokretom i njegovim vojnim i političkim rukovodiocima. Na zapadu se počelo drugačije gledati na zbivanja u Jugoslaviji, srušio se mit o četništvu. Pojedini povjesničari zamjeraju Titu na njegovom opredjeljenju da se u tadašnjoj situaciji prvenstveno usmjerio na poraz  rivala  -  četnika, kao drugu ratujuću stranu. U datoj situaciji nije se moglo ni pomišljati da se u bližem vremenu tuku njemačke i talijanske jedinice. Drugi bitan činilac što je saveznička Vrhovna komanda za Srednji istok svoju pozornost skrenula na Balkan, posebice na njegovu središnjicu, a to je teritorij Hrvatske.

Prva grupa emisara

Saveznici su odlučili izolirati talijansko ratište po njegovim prilazima, da se ne dozvoli manevriranje od Istočnog fronta prema Italiji, opskrba naftom, opremom i drugim potrebnim materijalima. Glavne prometnice nalazile su se u Hrvatskoj i njih je trebalo neutralizirati. Sredinom ožujka 1943. godine, predsjednik britanske vlade  Winston Churchill suglasio se sa slanjem promatrača u NOVJ, sa zadatkom da prouče pravo stanje te da počnu suradnju s Titovim partizanima. Preko Glavnog štaba Hrvatske počeli su prvi saveznički kontakti pa je prva saveznička vojna misija (britanska) stigla među partizane, nakon bitke na Neretvi, kad je poražena glavnina četnika. Na zapadu se počelo drugačije gledati na zbivanja u Jugoslaviji, rušio se mit o četništvu. Odluka iz Casablance o neiskrcavanju saveznika na Balkan uništila je do kraja nade Draže Mihailovića da će uz pomoć britanskih i američkih trupa, nametnuti svoju vlast u Jugoslaviji i osigurati povratak monarhije. Njegova koncepcija o preuzimanju vlasti zasnivala se upravo na očekivanom iskrcavanju savezničkih snaga na Balkan.

Prva saveznička vojna misija koja je došla među jugoslavenske partizane, bila je Vojna misija Velike Britanije koja se spustila kod Glavnog štaba Hrvatske travnja 1943. godine. Preko nje uspostavljena je veza između VŠ NIVJ i savezničke Vrhovne komande na Srednjem istoku i osiguran dolazak britanske Vojne misije kod Vrhovnog štaba NOVJ 27./28.  svibnja 1943. godine u tijeku bitke na Sutjesci. Kod Glavnog štaba Hrvatske i štabova korpusa od travnja 1943. godine sve do kraja rata, postojale su razne savezničke vojne misije, rijetko kod divizija.

Bez najave, noću 20./21. travnja 1943. godine, padobranom „na slijepo“ spustila se nedaleko Brinja (Lika) prva grupa savezničkih emisara. Činili su je  -  Pavao Pavlić, Petar Erdeljac i radio-telegrafist Aleksandar Simić. Prva dvojica su bili članovi KP Kanade, simpatizirali su NOP u Jugoslaviji i dragovoljno su se javili u britansku vojsku da budu upućeni u Jugoslaviju. Prije polaska završili su diverzantski tečaj u Kanadi i padobranski u Palestini. Partizani su tu misiju već drugi dan doveli u Glavni štab Hrvatske, koji je imao stalnu vezu s Vrhovnim štabom, pa je Vladimir Bakarić o dolasku misije odmah izvijestio Tita. Pristigla grupa se interesirala za stanje na fronti, jačinu NOP-a, snagu NOV Hrvatske i situaciju na željezničkoj pruzi Zagreb – Sušak. O svemu su javili vrhovnoj komandi u Kairu. Uz obilnu prepisku između Tita i GŠ Hrvatske u VŠ NOV i POJ donijeta je odluka da se uspostave kontakti sa saveznicima, traži vojna pomoć, bombardiranje njemačko-talijanskih koncentracija u Crnoj Gori, Sandžaku i aerodroma u Sarajevu.

Stiže saveznička pomoć

Za to vrijeme u Derni su se za odlazak u Jugoslaviju spremala dva britanska oficira – major William Jones (jednooki Kanađanin s junačkom prošlošću u Prvom svjetskom ratu) i kapetan Anthony Hanter. Oni su se noću 18./19. svibnja 1943. godine spustili na Krbavsko polje, nedaleko od Glavnog štaba Hrvatske. To je bila prva vojna misija Velike Britanije kod NOVJ. Preko ove misije VŠ NOVJ tražio je da se kod njih spusti saveznička Vojna misija, što je realizirano 28./29.  svibnja 1943., kad su se i spustila blizu Žabljaka u Crnoj Gori. U Glavnom štabu Hrvatske dr. Vladimir Bakarić neposredno je kontaktirao s britanskom Vojnom misijom, davao im potrebne informacije i druge podatke za zajedničko djelovanje.

Na sjeveru Bosne, kod Šehovića, 20./21. travnja 1943. godine spustila se posebna grupa savezničkih promatrača. Baš u to doba u glavnom štabu Hrvatske našla su se tri visoka dužnosnika VŠ NOV i POJ  -  Edvard Kardelj, Ivo Lolo Ribar i Arsa Jovanović. Kardelj je o svemu javio Titu, potpuno zadovoljan onim što je vidio i što je u razgovoru s dr. Vladimirom Bakarićem čuo. Prva saveznička pomoć u sanitetskom materijalu počela je stizati za NOV Hrvatske 22. svibnja 1943. Bila je  simbolična, ali politički važna za budućnost. Pri Glavnom štabu Hrvatske postojala je misija „Fungus“ koja je istovremeno radila i kod Četvrtog korpusa. Šef misije bio je britanski potpukovnik Randolph Churchill (sin britanskog premijera). Pri štabu Šestog korpusa bila je britanska vojna misija „Geishva“, Osmog dalmatinskog korpusa „Relator“, Desetog korpusa „Isaruc“, Jedanaestog korpusa „Agate“… Postojale su i misije za kontraobavještajnu djelatnost.

Dolazak, boravak i djelatnost Vojne misije Velike Britanije priglavnom štabu Hrvatske označio je, s međunarodnog stajališta, prijelomni trenutak u ukupnom trendu budućih odnosa između zapadnih saveznika i NOVJ. Ovim su se činom počeli otvarati putovi buduće vrlo dobre suradnje NOVJ s armijama antihitlerovske koalicije. Ovim činom saveznici su „de facto“ počeli priznavati Naronooslbodilački pokret, mada će do potpunog priznanja proći još prilično vremena.

Sovjetske i američke misije

Vrhovni štab je preko Kominterne tražio da i Moskva pošalje svoju misiju, ali do toga neće tako brzo doći. Sovjetska vojna misija došla je u Glavni štab Hrvatske tek sredinom 1944. godine. Šef je bio potpukovnik Pavle Gligorijevič Rak. Američka vojna misija postojala je pri VŠ NOVJ, a odjeljke je imala pri glavnim štabovima. Tako je pri Glavnom štabu Hrvatske djelovala Samostalna američka vojna misija (šef potpukovnik Franclin Lindsey), a od veljače 1945., pukovnik Rex Dean).

Od srpnja 1943. godine Narodnooslobodilačka vojska počela je dobivati savezničku vojnu pomoć, i to vojni materijal u malim količinama, spuštan iz aviona. Nakon kapitulacije Italije formiranjem baze NOVJ u Italiji pomoć je povećana. Po završetku rata prestale su funkcije savezničkih vojnih misija. Njihove obaveze preuzeli su vojni atašei. Uloga savezničkih vojnih misija bila je značajna jer je i preko njih prodirala istina o NOR-u i stizala je odgovarajuća materijalna i druga pomoć.

 

PIŠE Bojan Mirosavljev