Jazovka Ispis

Poštovana gospođo Predsjednice Republike Hrvatske,

Ponukani Vašim pokroviteljstvom nad obilježavanjem skupa kod jame Jazovke u Žumberku, dužni smo Vas upoznati ss povijesnim činjenicama.

Nije potrebno nabrajati sva zla koje je počinio ustaški poredak tijekom Drugog.svjetskog rata, jer o tome postoji pregršt dokumenata. Želimo Vam samo skrenuti pažnju na događanja što se odnose na Jazovku.

Ustaše su na terenu Žumberka iz Krašića sustavno terorizirali narod tog dijela Hrvatske. Rujna 1945. Napadali su borce Narodno oslobodilačke vojske, pa su u sklopu tih napada prešli i u Sloveniju. U predjelu zvanom Planina zatekli su bolnicu NOV-a, te su na tom mjestu poubijali ranjenike i bolničko osoblje. Mrtve su bacili u Jazovku. Odveli su i 90 civila, koji su osumnjičeni za suradnju s partizanima. U jednoj od akcija protiv naroda Žumberka, ustaše su ubile i rođenog brata kardinala Stepinca. O zbivanjima u Drugom svjetskom ratu. na prostoru Žumberka može se pročitati više u zborniku Žumberak – Gorjanci, tiskanom 2005. u Samoboru.

Glavni štab NOV-a Hrvatske odlučio je da se to ustaško uporište likvidira, što je i učinjeno 3.siječnja 1943. Nakon žestokih borbi zarobljeno je 120 ustaša. Javno su suđeni i zatim sreljani. I oni su, zajedno s poginulim u borbi, bačeni u Jazovku.

U svibnju 1945. jedinice NOV-a, po ulasku u Zagreb, u bolnicama su našle velik broj ranjenika - ustaša, policajaca i pripadnika raznih represivnih jedinica nacističke vojske, koji su odgovorni za brojne žrtve. Bili su to ljudi različitih nacija, iz Europe pa čak i iz Azije. Dakle, nisu bili samo Hrvati, što je razvidno iz lječničkih lista, koje se, nadamo se, još nalaze u Državnom arhivu. Ti ljudi su, zbog počinjenih zločina završili u Jazovki, a ne zbog svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti. Vjerojatno je bilo i onih, koji nisu trebali tamo završiti.

I ovogodišnji skup kod Jazovke, kao i onaj na Bleiburgu, održan je u znaku opravdavanja zločinaca. Do današnjeg dana nitko i nigdje nije izrazio žaljenje za počinjene zločine ustaškog poretka, koji su doista brojni i grozni..

Inzistiranje na tome da je žrtva doista žrtva, ma o kome se radilo, samo opravdava zločine i zločince. Zar je pravedno da su oni, koji su poklali djecu, žene i mirne ljude u njihovim domovima, doista izjednačeni sa svojim žrtvama. Smatramo da bi o tome uvijek trebalo razmiliti prije odluke o prihvaćanju pokroviteljstva nad događajima iz Drugog svjetskog rata.

S poštovanjem!

Predsjednik

Franjo Habulin