Lepoglava: ZAHVALA ŽRTVAMA USTAŠKE „BASTILLE“ PDF Print E-mail

Vjenci i cvijeće na Spomen groblju u povodu tragičnih zbivanja iza zidova Kaznionice – 961 pokopana  žrtva fašističkog terora. To su bili ljudi drugačijih političkih uvjerenja ili vjeroispovjesti nasuprot politici NDH – rečeno je na komemorativnom skupu.


U organizaciji Udruge antifašističkih boraca i atifašista Ivanec-Lepoglava, a pod pokroviteljstvom Grada Lepoglave upriličena je komemorativna svečanost. Neposredno prije konačnog oslobođenja zemlje, veljače, ožujka i travnja 1945. godine, ustaše su nad logorašima antifašistima u Lepoglavi izvršili masovni pokolj. Tim su povodom vijence i cvijeće na Spomen groblju Lepoglava, kod spomen obilježja iza Pavlinskog zida, Spomen bunara i spomen obilježja poginulim borcima 12. slavonske divizije i Kalničkog partizanskog odreda te u Parku žrtava fašizma  položile brojne delegacije antifašističkih boraca Krapisnko-zagorske, Varaždinske, Međimurske i Zagrebačke županije, logoraši i članovi obitelji stradalih, te predstavnici lokalnih vlasti i političkih stranaka.

 

Na prigodnom skupu govorili su Marija Varović, predsjednica UABA Ivanec-Lepoglava, Marina Marković Sambol, suatorica knjige „Lepoglava 1921-1945.“, Stjepan Šafran, izaslanik Franje Habulina, predsjednika SABA RH,a pozdravne riječi nazočnima uputili su Marijan Škvarić, gradonačelnik Lepoglave i Dubravka Biberdžić, predsjednica Skupštine Varaždinske županije. Josip Podsečki evocirao je sjećanja i saznanja o tragediji dviju obitelji koje su skončale u lepoglavskom logoru- Mladi glazbenik Dorian Varović interpretirao je pjesmu „Bilećanka“, autora Moše Pijade i Milana Apiha lepoglavskih zatočenika. Program su vodile Branka Funda i Olja Gregur.

Zloglasna kaznionica

Lepoglava je naselje u dolini Bednje u Hrvatskom zagorju. Oko 1400. godine osnovan je pavlinski samostan. Tu je od 1503.- 1644. djelovala prva javna gimnazija u Hrvatskoj, a od druge polovice XVII. Stojeća visoka škola kojoj je car Leopold I. dodijelio status akademije. Pavlinski je red ukinut 1786. godine, a samostan je 1854. pretvoren u kaznionicu.

Pored stare kaznionice, nekadašnjeg pavlinskog samostana, u Lepoglavi je 1914. godine podignuta nova zgrada kaznionice. Od 1921. u toj kaznionici je izdržavalo robiju nekoliko stotina komunista, među njima i Josip Broz, Moša Pijade, Rodoljub Čolaković, Đuro Pucar, Ognjen Prica…

Među mnogobrojnim akcijama koje su vodili komunisti protiv nepodnošljivog zatvoreničkog režima posebno je poznata ona iz 1935. godine, koja je poprimila karakter pobune i dovela do teških represalija od strane režima i prebacivanja političkih zatvorenika u Sremsku Mitrovicu. Za vrijeme Banovine Hrvatske u Lepoglavi je bio koncentracijski logor, pa je oko 50 zatvorenih komunista predano ustašama.

Na godišnjicu pada Bastille (14. srpnja 1789. godine), ozlogašene nekadašnje tvrđave u pariškom predgrađu koji simbolizira datum novog razdoblja povijesti, te se smatra početkom Francuske revolucije – 14. srpnja 1943. partizani su oslobodili iz kaznionice u Lepoglavi osuđenike i zatočene pripadnike Narodnooslobodilačkog pokreta. Rade Bulat, narodni heroj, tada načelnik Štaba jedinica koje su oslobodile političke zatočenike iz kaznionice u Lepoglavi, kazao je da je ta akcija bila „jedinstvena na području tadašnje Jugoslavije, a njena direktna posljedica bilo je širenje i jačanje NOP-a, ne samo na području tadašnjeg kotara Ivanec, već i u cijeloj sjverozapadnoj Hrvatskoj“.

Oslobađanje zatočenika

Već u rano proljeće 1943. godine pronosili su se glasovi da će partizani osloboditi lepoglavske osuđenike. Stoga su prema zatvorenicima poduzimane strože mjere, a uprava je usavršavala sustav obrane. Postavljani su mitraljezi na krovove nekih zgrada, izgrađeni su bunkeri i rovovi, u zidovima su napravljene puškarnice, stražari su odlazili na obuku, dopremano je novo oružje. Sve je to unosilo neku napetost i kod osoblja i kod osuđenika.

…Partizani su bili raspoređeni za napad. Borci su čekali samo na znak. Prekinuta je veza Lepoglave s ostalim mjestima. Svuda unaokolo bile su zasjede. Dignut je most u zrak ispred rudnika Sokolovca. Lepoglava je bila opsjednuta sa svih strana, a da o tome njena posada gotovo ništa nije znala. Stražari, iako budni, nisu očekivali da će baš te noći – 13/l4. srpnja 1943. godine, biti izvršen prepad. Otpočela je uraganska vatra.

Za tren, partizani su se našli kod samog zida, iako ga je neprijatelj tukao s dva teška mitraljeza. Tu, oko zidina nastala je višesatna borba. Tek kad je dovučena jedna od zarobljenih haubica i nakon velikog broja ispaljenih granata, zid je probijen. Kroz otvor su borci upali unutra i bombama likvidrali posade mitrljeza.

Zatočenici su obijali vrata, provalili iz svojih ćelija. Partizani nisu ni primijetili kada su im se nad glavama pojavile „štuke“. Eksplozije bombi od tada nisu prestajale dok Lepoglava nije pala. Oko tri sata partizani su oslobodili iz kaznionice u Lepoglavi osuđenike i zatočene prpadnike Narodnooslobodilačkog pokreta.

Pokolj logoraša

Nakon što su partizani oslobodili zatočenike, kaznionica u Lepoglavi postaje logor, a njezin prvi zapovjednik Ljubo Miloš zavodi teror. Pojedine likvidacije provođene su noćnim upadima u ćelije. Početkom travnja 1945. godine strahujući da bi logor mogao biti oslobođen, zapovjednik Maks Luburić naložio je hitnu likvidaciju lepoglavskog kazamata.

Konačna likvidacija (nakon što su na slobodu pušteni kriminalci i zatočenici-ustše) otpočela je sredinom travnja 1945. godine. Prvi transport od 900 logoraša upućen je 11. Travnja, a drugi sa 500 zatočenika za dva dana –pravac Jasenovac. Iz jednog vagona tijekom transporta uspjelo je pobjeći i tako se spasiti 28 nesretnika.

Većina logoraša po dolasku u Jasenovac odmah je pobijena. U lepoglavskoj kaznionici ostalo je sedamdesetak zatočenika kako bi održavali logor. Nekoliko njih uspjelo je ugledati slobodu – bijegom preko zida.

 

Bojan Mirosavljev