Jadovno: MJESTO STRAŠNOG ZLOČINA PDF Ispis E-mail

      Komemorativnim skupom kod Šaranove jame na Velebitu, prvog masovnog gubilišta u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, obilježena je 75. obljetnica osnutka logora Jadovno. Ne smije se dopustiti manipuliranje povijesnim činjenicama kojima se danas nastoji zatrovati ponajprije mlade generacije – poručili su govornici na skupu   kojemu nisu nazočili predstavnici državnog vrha – jer ih organizatori nisu ni pozvali 

    Mjesta na kojima je stradao čovjek, isključivo zato što je svojim rođenjem ili svojim uvjerenjem pripadao nekoj određenoj grupi, moraju biti i mjesta savjesti i pohođenja, čulo se na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve stradale u kompleksu ustaških logora smrti u Jadovnu, a koji je obuhvaćao i logore u uvali Slana i Metajni na otoku Pagu. Organizatori (Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Srpko narodno vijeće i Koordinacija židovskih općina RH) su ove godine odlučili da na komemoraciju ne pozovu predstavnike dravnog vrha jer su, kao i u Jasenovcu, željeli da izraze protest protiv njihovog odnosa prema Holokaustu i genocidu koji je počinjen u Drugom svjetskom ratu.

 

Nakon Jasenovca – najveće stratište

    Logor Jadovno (kako navode autori knjige Mišo Deverić i Ivan Fumić – „Hrvatska u logorima 1941.-1945.“) formiran je 25. lipnja 1941. godine i djelovao do 21. kolovoza iste godine. Zapovjednici logora bili su Stjepan Rubinić, Rade Ritz i Dragutin Pudić „Paraliza“. U logoru je moglo boraviti do 2000 osoba. Logor u Gospiću bio je samo tranzitna baza za Jadovno i otok Pag.

   Jadovno je šumoviti dio Velebita na oko 1200 metara nadmorske visine, nenaseljen, s mnogo vrtača i kraških jama (Šaranova jama, Jama na Grgurinom brijegu).       Od prvih dana ustaše su u njih bacali ubijene Srbe, Židove, Rome ali i Hrvate –komuniste. U stvari, Jadovno i nije bio logor već međustanica do gubilišta.  Nakon Jasenovca, Jadovno je s okolnim gubilištima bio najveće stratište utaškog režima na cijelom teritoriju tzv. NDH. Najmanje preživjelih logoraša bilo je zapravo iz logora Jadovno, a najmanje je i dokumenata o ubijenima, jer ustaše nisu vodili evidenciju o dovedenim i ubijenim ljudima. Logor Jadovno je likvidiran 21. kolovoza 1941. godine, kad je fašistička Italija na tom dijelu preuzela vlast od Hrvatske.

    Za razliku od ostalih logora u tzv. NDH o Jadovnom gotovo nitko ništa nije znao. Nitko iz logora nije primio niti jedno pismo i nitko ondje nije imao pristupa, osim nadležnih ustaša. Zatočenici koji su bili određeni za Pag odvođeni su kamionima do Baških Oštarija ili Karlobaga, gdje su ih preuzimali pripadnici 13. ustaške bojne koji su pod zapovjedništvom ustaše Ivana Devčića Pivca bili nadležni za logore Slana i Metajna na Pagu.

    Zatočenici kioji su iz kaznionice otpremani u Jadovno obično su kamionima dovoženi do sela Trnovca, a odatle su morali 13 kilometara propješačiti do logora, uz fizičko maltretiranje. Na stratištima logora Jadovno likvidirana su i 73 pravoslavna svećenika. Posebno okrutno ubijeni su mitropolit sarajevski Petar Zimonjić i episkop gornjokarlovački Sava Trlajić.

 

Pobijeno 42.123 ljudi

   Teško je saznati točan broj muškaraca, žena i djece ubijenih u kompleksu ustaških logra Jadovno u samo 132 dana njegova postojanja. Kako ističe dr. Đuro Zatezalo, povjesničar, inače autor dvotomne studije „Jadovno“ (dosad najtemeljitije istraživačko djelo o logoru), ubijeno je u njemu točno 42.123 muškaraca, žena i djece, dovedenih s područja cijele tzv. Nezavisne države Hrvatske.

    Posljednjih 2.123 zatočenika Jadovnog nisu ustaše uspjele pobiti, u tome ih je spriječila talijanska vojska. Na brzinu su transportirani u ustaški logor Jastrebarsko, tamo je 200 pobijeno, ostali su otpremljeni u tek osnovani Jasenovac i postali njegovi prvi zatočenici.

    Enciklopedija Leksikografskog zavoda navodi da je na Jadovnom pobijeno oko 35 tisuće hrvatskih građana.  Slavko Goldstein, povjesničar, raspolaže podacima da je na Jadovnom, uključujući i Slanu i Metajnu, stradalo 24 tisuća ljudi. Dr. Franjo Tuđman, u svojstvu povjesničara tvrdio je da je na Jadovnom izgubilo živote oko 25 tisuća ljudi. Bez obzira o kojoj se brojci radilo, sama činjenica da je ovdje, u kratkom roku pobijeno više desetaka tisuća ljudi je stravična. Mišo Deverić i Ivan Fumić u svojoj knjizi navode da su u Jadovnom ubijene 32.103 osobe.

Stradali i Hrvati

   Franjo Habulin, predsjednik SABA RH  rekao je da su među 30 do 40  tisuća likvidiranih i pobacanih u jame bezdanke, osim Židova, Srba i Roma, i Hrvati koji su hrvatsku državu vidjeli drugačijom nego što je bila tzv. Nezavisna država Hrvatska. Podsjetio je da je u kolovozu 1941. sutav logora Gospić-Jadovno-Pag, zahvaljujući Mussoliniju, bio zatvoren te su posljednji preživjeli zatočenici najprije bili prebačeni u Jastrebarsko, a zatim u Jasenovac, gdje su postali prvi zatočenici i graditelji koncentracijskog logora.

-         Ne smije se šutjeti o onome što se dogodilo u Jadovnu i na ostalim stratištima. Zločine su počinili oni koji su odgojeni u klerofašističkom duhu, dok su u akcijama formiranja ustaških postrojbi sudjelovali i pojedini svećenici, o čemu postoje brojni dokazi. I danas imamo one koji ističu samo vjeru, naciju i obitelj kao najviše vrijednosti. I danas pojedinci i grupacije brane zločince i zločine, iako o tome vremenu i počinjenim zločinima znaju samo iz propagande i priča rodbine, zaključio je Habulin.

       Podsjećajući nazočne na egzekucije nekoliko tisuća nevinih  Srba, Židova i Roma, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac je rekao da se to dogodilo u samo nekoliko mjeseci 1941. godine, a ustaše za to nisu trebali izmišljati opravdanja, kao mjesec dana prije u Gudovcu i Veljunu, jer su netom prije bili doneseni monstruozni rasni zakoni po kojima su genocidno djelovali. Ističući da su, među ostalim nevinim žrtvama, u Jadovnom bila ubijena i 74 prvoslavna svećenika, ne spominjući ime nadbiskupa Stepinca rekao je kako mu je obveza upozoriti one „koji prešućuju te strahote i zaobilaze ih, da razmisle o kojoj i kakvoj svetosti govore“. Na te komemoracije trebali bi doći, čuti i osjetiti ono što se tu čuje i osjeća pa da ih onda pitamo mogu li i dalje zagovarati zaborav i negirati strahote, dodao je Pupovac. Revizju povijesti nazvao je „pranjem prošlosti“, itičući kako je važno da se takvim sjećanjima i tugovanjem suprotstave onima koji im to sjećanje i pravo na tugovanje žele zatrti.

    U ime Koordinacije židovskih općina RH, Ognjen Kraus je kazao da su oni danas na toj komemoraciji tisućama nevinih žrtava sa samo jednom mišlju – „da se nikada ne zaboravi i da se nikada ne ponovi“.

    Uz otvor Šaranove jame, jedne od mnogih krških jama kamo su pobacane žrtve, molili su svećenici Srpske pravoslavne crkve i glavni rabin Hrvatske Moše Prelević, a vijence je podno spomenika, među ostalima, položilo i izaslanstvo Republike Srbije s veleposlanicom Mirom Nikolić na čelu. Osim potomaka žrtava, brojnih aktivista iz antifašističkih udruga i manjinskih organizacija, skupu su, medju inim, nazočili predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatke Aleksandar Tolnauer i zamjenik ličko-senjskog župana Nikola Lalić.

 Bojan Mirosavljev