Glina: Vjerovali da će im Crkva spasiti živote PDF Ispis E-mail

Sedamdesetpet godina od masovnog ubojstva muškaraca starijih od l5 godina u svibnju, te isto tako masovni pokolj počinjen u glinskoj srpsko-pravoslavnoj crkvi Presvete Bogorodice koncem srpnja i masovni masakr početkom kolovoza, ističu se među mnoštvom drugih počinjenih ustaških zločina 1941. godine na podruju Banije

Vozeći se autobusom u Glinu na komemoraciju prvog masovnog ustaškog zločina, sjeo sam do devedesetogodišnjeg  svjedoka glinskog pokolja. Stevan Pjevac slabo vidi i čuje, ali tragične dane u svibnju 1941. živo pamti do najsitnijih detalja.

„Ustaše su jednostavno, 12. svibnja uvečer ulazili redom u kuće i dvorišta stanovnika srpske nacionalnosti u Glini i okolici i odvodili sve muškarce starosti od 16 godina naviše. Do te večeri sve je bilo u redu. Možda su neki i znali što se sprema, ali većina nije imala pojma. Dan prije normalno smo živjeli, radili i družili se s našim susjedima Hrvatima. Skriven pod krevetom, prestravljeno sam  gledao kako hapse djeda, oca i njegova dva brata i odvode ih u noć. Sve do svoje smrti, mnogo godina kasnije, baka i majka su se raspitivale i nadale da je    bar netko od njih preživio i da će, kad-tad, banuti na vrata. Evo, idem zajedno sa malobrojnim preživjelim svjedocima zapalim svijeću i odam počast nedužnim žrtvama“,smireno i razborito kazuje nam gospodin Pjevac.

U organizaciji SNV-a upriličen je komemorativni skup u povodu 75. obljetnice masakra u glinskoj crkvi na platou ispred Hrvatskog doma u Glini. Među okupljenima bili su brojni poklonici antifašizma iz Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Zagrebake županije i Grada Zagreba, predstavnici Antifašističke lige Hrvatske, nevladinih udruga, aktivisti Documente, te vjernici iz Gline, Petrinje i Zagreba (paratos je služo mitropolit zagrebačko-ljubljanski Portfirije i svećenici iz Gornjokarlovačke eparhije. Skupu su nazučili i Vesna Teršelič, voditeljica Documente i Miloš Branković, predjednik UABA Glina. O događanjima o prvom ustaškom masovnom zločinu u Glini govorili su Milorad Pupovac, predsjednik i Olivera Radović, članica SNV-a. U kulturno-umjetničkom programu nastupili su zbor „Jedinsvo“ iz Banja Luke i instrumentalni solist Radoslav Ivanović

Krvavi pokolji nisu zaboravljeni

Govornici su podsjetili na masovna ubojstva glinskih građana, muškaraca starijih od l5 godina u svibnju, te isto tako masovni pokolj počinjen u glinskoj sprsko-pravoslavnoj crkvi Presvete Bogorodice koncem srpnja i masovni masakr početkom kolovoza 1941. godine – oni se ističu među mnoštvom drugih počinjenih zločina na Baniji. Žrtva kulturocida bila je i sama crkva, koja je sruštena nakon zločina, u kolovozu 1941. godine. Krajem 60-ih sagrađen je  Spomen-dom, a kasnije su stavljene kamene ploče sa  imenima stradalih. U kolovozu 1995. godine, nakon Oluje, spomenik je devastiran, ploče su uklonjene, a Spomen-dom preimenovan u Hrvatski dom. Objektu na mjestu nekadašnje crkve treba vratiti njegovo izvorno ime  - Somen dom, a ploče s imenima žrtava treba vratiti na njihova mjesta – istakao je Milorad Pupovac.  Još prije pet godina, na inicijativu Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom, Documentom i SNV održan je međunarodni znanstveni skup, pod naslovom „Što se uistinu dogodilo u glinskoj srpsko-pravoslavnoj crkvi između 29./30. srpnja i 4./5. kolovoza 1941. godine?“ U međuvremenu oglasio se i ugledni intelektualac i antifašist Slavko Goldstein koji je u otvorenom pismu, tadašnju premijerku Jadranku Kosor pozvao da dođe u Glinu i „potpiše ili s lokalnim vlastima supotpiše odluku da se sadašnji Hrvatski dom vraća njegovoj prvotnoj namjeni Spomen-doma, posvećenog stradalnicima ustaškog pokolja na tome mjestu, a da se istovremeno pokrene inicijativa za podizanje novog Hrvatskog doma“. Naravno – sve je ostalo na inicijativi.

Prvi masovni zločin na Baniji dogodio se svega mjesec dana od proglašenja NDH. U noći 11./12. svibnja 1941. godine u Glini su pohapsili više od 400 muškaraca i u narednoj noći ustaše su ih pobili i zakopali tajno kod sela Prekopa.  O tom masovnom zločinu saznalo se, u svim pojedinostima, tek 1944. godine, kad su Glinu oslobodili prtizani  i kada su organi NOP-a proveli istragu. Ranih devedesetih, kosti žrtava prenesene su u zajedničku grobnicu na pravoslavnom groblju, na mjesto gdje je nekada bila kapela Svetog Georgija, a koju su ustaše u Drugom svjetskom ratu sravnili sa zemljom.

Svibanjski masakr u Glini nije, nažalst, bio konac, već početak  niza krvavih zločina ustaša nad stanovništvom ovog dijela Banije. Ustaše su krajem srpnja i početkom kolovoza pristupili realizaciji svoga plana likvidacije Srba. izdvaja se masovno klanje u pravoslavnoj crkvi u Glini i likvidiranje civila s područja Vrginmosta nakon lažnog poziva na pokrštavanje.

Smrt u „hramu božjem“

U razdoblju od 26. so 29. srpnja 1941. godine ustaše su pohapsili oko 300 žitelja Topuskog Gline i okolnih sela, zatvorili ih u pravoslavnu crkvu u Glini i u noću 29./30.  ih pobili u samom „hramu božjem“ i obližnjim stratištima. Tijela ubijenih zakopana su u masovne grobnice u šikari Latinovo u blizini Glinskog Novog Sela i Graberja. Jedini preživjeli svjedok  bio je Ljuban Jednak iz Selišta kod Gline, koji  je detaljno na svjedočenju opisao sam čin klanja. I pored činjenice da je Jednak preživio masakr i sudjelovanje u NOR-u kao partizan, doživio je duboku starost, njegova se životna sudbina ponovno poigrala.

Dvije godine pred kraj života (1995.) „Olujom“ je protjeran sa svojim sumještanima iz svog zavičaja. Nakon dvogodišnjeg izbjeglištva  snašla ga je i smrt u tuđini bez ikoga i bez ičega. Zahvaljujući zalaganju prof. dr. Svetozara Livade, Savez boraca u Beogradu pronašao mu je grobno mjesto – na groblju Bežanijska kosa. Poznato je da se osim Jednaka izvukao još jedan preživjeli, ali su ga ustaše kasnije pronašli i ubili.

Lažno pokrštavanje

Početkom kolovoza ustaše su u Vrginmost pozvali na pokrštavanje odnosno pokatoličenje seljake iz okolnih naselja, šireći glasine da će biti pošteđeni svi koji prijeđu na katoličku vjeru. Oko 1200 žitelja na prvoslavni praznik Sv. Ilije, 2. kolovoza skupilo se u Vrginmostu. Umjesto pokrštenja, ustaše su zatočene seljake kamionima odvzli u Glinu, gdje su ih najprije zatvorili, a onda ih u noći 3./4. kolovoza odvezli na stratište Lotin kod Glinskog Novog Sela, gdje su ih likvidirali. I tada je dio pohapšenih seljaka bio zatvoren u pravoslavnoj crkvi u Glini, ali nema pouzdanih podataka o ubijanju u samoj ckrvi.

Postojeća crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Glini, sagrađena je 1963. godine, nekoliko desetaka metara dalje od nekadašnje.

Bojan Mirosavljev



 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika: Zatočenici u „hramu božjem“ čekaju smrt