Govor u povodu 68. obljetnice oslobođenja Dalmacije PDF Print E-mail

Dame i gospodo, drugarice i drugovi, poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske, pokrovitelju ove svečane Akademije kojom obilježavamo 68. obljetnicu OSLOBOĐENJA DALMACIJE, čija je OPERACIJA, kroz tešku i krvavu borbu, trajala oko tri mjeseca, do tada, nezabilježene na području Dalmacije. Imam čast, da Vas još jednom pozdravim i da Vam zahvalim na osobnom prisustvu. U ime, nazočnih uzvanika i gostiju, boraca NOR-a i antifašista, organizirani u udruge i zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista s područja četiri dalmatinske Županije. Zahvaljujem svim predstavnicima općina i županija koji su se odazvali.

 

Želim ispričati zamjenika splitskog gradonačelnika Juru Šundova, koji je jutros bio s nama na polaganju vijenaca, ali nažalost, zbog drugih protokolarnih obveza nije mogao doći na otvaranje svečanosti. Među nama su „nosioci Partizanske spomenice – 1941“, borci i junaci NOR-a i Domovinskog rata. Pozivam Vas da ih još jednom pozdravimo gromkim aplauzom!

Poštovani, hrvatski ponos, prkos i junaštvo pokazano kroz vjekove, od VII. stoljeća, dolaskom Hrvata na Jadran, djelima naših otaca i pradjedova, čiji je život uvijek bio gorak, težak, prepun patnje i stradanja. Tuđincima i njihovim slugama nikada nisu dopustili da ih pokore, već su im se suprotstavljali hrabrošću i borbom, prisiljavajući ih na bijeg i poraz.

Neretljani bijahu strah i trepet nekadašnjim Mlečanima. Ravni kotari bijahu kolijevka junačkih srdaca. Poljičani su se opirali generalima silnog osvajača cara Napoleona.

Dubrovčani bijahu treća pomorska sila u svijetu i uzor većim pomorskim zemljama. Vještinom i smjelošću dalmatinskih mornara, kod otoka Visa potopljena su brodovlja talijanskog admirala PERSONA.

Okupaciju fašističke Italije, narod Dalmacije je primio s gorčinom i negodovanjem. Od momenta, kada je poglavnik dr. Ante Pavelić, potpisao Ugovor o darivanju Mussoliniju veći dio Hrvatskog priobalja i otoka, narod Dalmacije svoje nezadovoljstvo pretače u otpor i u oružanu borbu, organiziran i rukovođen KPH i KPJ. Ostale političke opcije uvukle su se u mišije rupe, a HSS, kao najjača i najmasovnija politička opcija, u najvećem broju stavlja se na stranu okupatora i režima lažne NDH.

Iz naroda, i s narodom Dalmacije, počinju se formirati prve partizanske grupe, u odjeći: ribarskoj, težačkoj, mornarskoj i radničkoj, sa ili bez dalmatinske kape, rijetko okićene krpenom „crvenom zvijezdom petokrakom“, znakom vjere u pobjedu i slobodu. Od brojnih partizanskih grupa nastaju čete, bataljuni, brigade i divizije, da bi u konačnici bile okrunjene u 8. korpusom NOVH. Borbeni poklič: „Budi zaspale i podiži klonule“, prolamao se dalmatinskim kršem (Dinare, Mosora i Biokova), preko priobalnog žala, odzvanjajući našim otocima i potresajući naša sela i gradove. Njegovi odjeci, čuli su se i iznad virova Neretve, Sutjeske i Drine, te u oslobođenim planinama, s povikom: „Osvetite nas!“.

Dalmatinskih boraca bilo je u svim proleterskim brigadama NOVJ. Oni su, svoje junaštvo, kroz strašne borbe, ispisivali krvlju u Jajcu, Prozoru, na Neretvi, Drini i Sutjesci, Donje i Gornje Bare i Zelengori. Samo u bitci na Neretvi i na Sutjesci, narod Dalmacije je dao oko 6.000 sinova i kćeri.

Stradavanje boraca Prvih dalmatinskih odreda, u drugoj polovici 1941.g., narod Dalmacije je zavilo u crno, a svaki kamen i drvo je tugovalo. Ta tragedija, narod nije obeshrabrila. Naprotiv! Rađa 48 PO, četiri Grupe NO odreda. Mornaricu NOVJ i druge samostalne jedinice, s kojima zapovijeda, u okviru IV. OZ, VICKO KRSTULOVIĆ, revolucionar, partijski prvak za Dalmaciju i Narodni heroj.

Padom fašističke Italije narod Dalmacije odlučuje se na opći narodni ustanak. Grad Split postaje najveći grad u Europi slobodan, 17 dana. Hitlerovske OS, u zajedništvu s ustašama i četnicima, ubrzanim tempom, brojnom oružanom silom kreće u okupaciju Dalmacije. Na tom putu, potiskuju partizanske jedinice, a nad nevinim civilima čine zvjerstva, a osobito u krajevima, gdje je narod dao svoje najbolje sinove i kćeri u NOB-u.

Formiranjem 8. korpusa NOVH-e neprijateljskim oružanim snagama i njihovim slugama ne piše se dobro. Neprijatelj postaje nesiguran, a u nametnutim borbama trpi velike gubitke, od kraja 1943.godine, pa i nadalje, tijekom 1944. i 45.

Najveći protivnik komunizma, u svijetu, Wiston Chirchill, nakon sastanka Velike trojice u Techeranu, krajem studenog 1943., u Britanskom parlamentu, rekao je: „Odlučili smo stati na stranu TITA zbog njegove nepokolebljive i hrabre borbe protiv njemačke armije. Partizani su sada gospodari tamošnje situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce… Razvili su jedinstven pokret za slobodu cijelog naroda… Komunistima pripada čast, što su prvi započeli borbu…“

Tito, sa suradnicima, u prisustvu savezničkih vojnih emisija, rješava vojna, politička i diplomatska strateška pitanja na otoku Visu. Osim toga, Vis postaje središte, gdje se donose provedbeni akti oživotvorenja Odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a.

Viški Sporazum, Cherchill je popratio riječima: „Tito je dobio prvu rundu“, što ga je motiviralo da se sastane s Titom u Italiji.

Da bi se spasilo civilno stanovništvo: djeca, žene i starci, NOO i drugi dijelovi civilne narodne vlasti, uz pomoć NOVH i Mornarice NOVJ, od njemačkih, ustaških i četničkih zvjerstava, organizira ZBJEG, za oko 39.000 osoba, preko otoka za o. Vis, a odatle u južnu Italiju i u sjevernu Afriku. Iz ZBJEGA dobrovoljno se prijavilo više od 1.200 omladinaca u NOVH-e.

Dok se odvijao taj ZBJEG, Nijemci u dogovoru s ustaškim režimom s područja Dalmacije, vrše deportaciju oko 15.000 stanovnika u Bosnu i Slavoniju, da bi dijelove Dalmacije, naselili sa stanovnicima iz Hercegovine, koji su bili privrženi ustaškom režimu.

Cijeneći situaciju na Balkanu i u Europi, s gledišta sve većeg poraza Nijemaca i njihovih slugu, maršal Tito osmislio je operaciju za oslobođenje cijele Dalmacije. Dana 12. rujna pred postrojbama 26. dalmatinske divizije, Tenkovske brigade i Topničke grupe, Prvoj dalmatinskoj UB predaje Orden narodnog oslobođenja. Tom prigodom, rekao je: „TUĐE NEĆEMO-SVOJE NEDAMO!“. Ove TITOVE riječi bile su idejna vodilja svim borcima 8.korpusa NOVH sve do Soče 08.svibnja 1945.

Operacija oslobađanja Dalmacije otpočela je početkom rujna 1944., u tri faze.

U Prvoj fazi jedinice, pod zapovjedništvom 26.dalmatinske divizije NOVH, oslobodile su srednjodalmatinske otoke Mljet, Korčula, Hvar, Brač, Šolta i poluotok Pelješac. Vrlo žestoka i pogibeljna borba vođena je protiv oko 5.000 neprijateljskih vojnika.

Druga faza oslobođenja započela je polovinom listopada 1944.g. iskrcavanjem jedinica 26.dalmatinske divizije na priobalja: Stonsko-neretvansko, preko Makarskog primorja Splita i okolnih mjesta, preko Trogira i Šibenskog područja, do uključno sjeverne Dalmacije, općim napadom jedinica 8.korpusa NOVH-e, od kojeg su jedinice 20.i 9.dalmatinske divizije vodile žestoku borbu (u zaleđu Dalmacije. Oslobađanjem većih gradova Dalmacije sa zaleđem nije bilo zamislivo, bez oslobođenja Splita. Oslobođenje grada Zadra bilo je od posebnog povijesnog značaja, ako se zna da je od 1918. do pada Italije bio okupiran i pod talijanskom upravom. Oslobođeni Zadar postaje sjedište GŠ Hrvatske, Šibenik sjedište rukovodstva ZAVNOH-e i Split mjesto formiranja Prve Narodne Vlade federalne Hrvatske. U ovoj fazi, oslobođeno je Dubrovačko primorje i Dubrovnik sa zaleđem jedinicama 2.dalmatinske udarne brigade i dijelovima jedinica 29. Hercegovačke divizije. Grad Dubrovnik i njegovo Primorje, uključujući Korčulu i Mljet, u ratu, imali su 4.000 ubijenih, zarobljenih i prognanih.

369.legionarska njemačka divizija i jedna brigada ustaško-domobranska, bježeći iz Dubrovnika u pravcu Metković, našle su se u okruženju dijela jedinica 26.dalmatinske divizije, u Vukovu klancu, gdje doživljavaju potpuni poraz i uništenje. Od 4.400 neprijateljskih vojnika, oko 2.000 je poginulo, a 1.086 zarobljeno.

Neprijateljske oružane snage, bježeći ispred jedinica 8.korpusa NOVH, sručile su se u rajon Knina, čiju glavninu čine 264.njemačke divizije s oko 14.000 vojnika, oko 1.400 ustaša i oko 4.500 četnika popa Đujića.

VŠ NOVJ, sagledavajući prioritete, u konačnom oslobođenju zemlje, naređuje Štabu 8.korpusa NOVH da se ne udaljava daleko od obale, najdalje do Knina. Postupajući po toj naredbi, otpočinje Treća etapa, Kninska-operacija otpočela je 26.11.1944., sa snažnim udarom, sa svih strana. Vještim manevriranjem, slomljena je moć i uništena je 264.njemačka divizija s kvinslinzima, koja je nestala s popisa njemačkih divizija.

Kninska-operacija je potvrdila koliko je bila kvalitetna NOV naroda Dalmacije u 2.svjetskom ratu, postajući tako uzor jedinicama, ne samo u ostalim dijelovima Jugoslavenskog ratišta, nego i u antifašističke Europe.

Osmi korpus NOVH je imao oko 35.000 boraca i rešpektni broj tehničkih borbenih sredstava. U operaciji poginulo je1.191 borac, 2.439 ranjeno i 126 nestalo. Nijemci su imali u Kninskoj operaciji 6.555 poginulih i ranjenih, a 4.285 ih je zarobljeno. Zapovjednik Štaba 8.korpusa NOVH-e, general Petar Drapšin šalje telegram GŠ NOVJ, sadržaja: „Na teritorij Dalmacije nema više neprijatelja“.

Dalmacija je u NOB-i, u razdoblju 1941.-1945., imala je oko 110.000 narodnih boraca i 41 narodnih heroja.

U Dalmaciji je poginulo oko 33.000 osoba, od toga oko 18.000 u jedinicama NOV, a oko 15.000 osoba bile su žrtve fašizma. Kroz kojekakve zatvore i logore, prošlo je oko 82.000 ljudi, a oko 15.000 stanovnika je prognano i deportirano.

Partizani su bili „svojina“ naroda Dalmacije, a ne Partije. Pobijedili su i istjerali talijanskog i njemačkog okupatora, vojsku i sramotni režim NDH i četnike Draže Mihailovića. Oteta i darovana područja fašističkoj Italiji, u periodu od 1918.do 1941., oslobođena su i pripojena matici zemlji.

To je najveće djelo pobjede ANTIFAŠISTIČKE DALMACIJE I HRVATSKE u 2. svjetskom ratu.

Narod Dalmacije, ne samo u 2.svjetskom ratu, nego i u poraću, s drugim narodima, ispleo je ČVRSTI I SNAŽNI antifašistički hrvatski pleter, kojeg su generacije i generacije njegovale i obogaćivale, prenosile i propagirale diljem svijeta.

Kada je, s početka 90-tih godina prošlog stoljeća bio ugrožen PLETER ANTIFAŠISTIČKE HRVATSKE od režima neofašizma Srbije i Crne Gore, narod Hrvatske, bez dvoumljenja, odlučuje pružiti otpor, i da oružanom borbom, obrani samostalnost i suverenitet Hrvatske. Zahvaljujući narodu i Hrvatskoj vojsci, u liku Domovinskog rata, koji je bio pravedan i obrambeno-oslobodilački, obranjen je suverenitet i samostalnost RH, što je omogućilo da HRVATSKA bude međunarodno priznata članica OUN-a.

Da nije bilo antifašističke tekovine vjerojatno bi pobjeda u Domovinskom ratu bila složenija, s daleko većim posljedicama. NOB-a i Domovinski rat su za svakog istinskog hrvatskog rodoljuba i razumnog čovjeka jedan i jedinstveni antifašizam Hrvatske. Kada se to ima u vidu, čovjek ne može a da se ne upita. Koji je to „VRAG“ koji među nama „loži vatru“? Pa, od žrtava faši-nacizma, čini „OPOMENU“, a od žrtava poražene strane „PUTOKAZ“.

Međutim, nitko nema pravo, s bilo kojeg aspekta, izjednačavati faši-nacističke čine i posljedice s činima i posljedicama antifašističke NOB-e.

Na našu zajedničku žalost i tugu, ne mali broj je oko nas, koji od antifašizma Hrvatske čine „baba rogu“, od ZAVNOH-a , u Ustavu RH, „strašilo“ na polju 2.svjetskog rata, a od partizanskih boraca i NOVH-e „komunističke zločince“, kako ih je nazvao Hitler, a prihvatio ustaški režim. Tu Hitlerovsku i Pavelićevu maštovitost obožavatelji bi htjeli nadživiti samog autora, zaboravljajući da je povijest: „Učiteljica života“, a ne: „Opaka tužiteljica“. Ako k tome dodamo, da je NOBH-e sadržajno, u udžbenicima povijesti, puna „bljedila“ i krivotvorina, naša budućnost i budućnost mlade generacije postaje upitna. Iz takvih sadržaja i neodgovornih pojedinih političara u ratnim okolnostima, vandalima u „odori“ neofašizma, dalo je podstreha u rušenju oko 3.000 spomenika i spomen obilježja, što je ostavilo strašne i duboke posljedice na duši i tijelu NOBH-e.

Što poručiti svim tim vandalima i krivotvoriteljima povijesti antifašizma Hrvatske? Jednostavno, treba im reći, da je antifašizam Hrvatske i Europske unije jedan i jedinstven, tekovina civilizacije i demokracije, neuništiv. Njihov jad i bijeda, ma šta oni mislili o sebi, nadamo se, da će ih uvesti u „svijet „ umiranna u vlastitoj agoniji.

Da bi svi ti nasrtaji nestali, neminovno nam se nameće, da se u najkraćem vremenu oživotvori saborska Rezolucija o antifašizmu Hrvatske, te donošenje adekvatnih zakonskih propisa, da bi već od sutra, o antifašizmu i partizanima Hrvatske mogli govoriti i pisati s ponosom i otvoreno, kao što točine, već duže vrijeme, starije i mlađe generacije međunarodnog FORUMA PERMANENTE – ANPI - antifašisti Italije i partizani.

Čuvajmo tekovine NOB-e i antifašizam Hrvatske, čiji je neodvojivi dio domovinski rat, i na tom putu ostanimo časni, hrabri i dostojanstveni, u zajedništvu Saveza oslobođenih i preporođenih naroda, uz poklik: „Smrt fašizmu – slobodu narodu“!.

Split, 8. prosinca 2012.g.

Krešimir Sršen, prof.