Kratak osvrt povodom jubileja – obilježavanja 70. obljetnice oslobođenja Dalmacije od faši-nacizma PDF Ispis E-mail

U Dubrovniku 13. prosinca 2014.g. održat će se svečanost povodom oslobođenja Dalmacije od faši-nacizma 1944.g., pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske. Svečanost će se održati u hotelu Valamar Lacroma – Babin kuk, s početkom u 12 sati.

Oslobođenje Dalmacije od naci-fašizma prethodilo je opće stanje i situacija na Europskom ratištu. Sredinom 1944.g. nastupila je završnica u konačnom ratnom obračunu Antifašističke koalicije protiv naci-fašističkih sila Osovine u Europi.

Završne snage zauzele su Rim (4.lipnja) da bi nastavilE nastupanje u pravcu sjeverne Italije. Došlo je do iskrcavanja savezničkih snaga u Normandiju (6. lipnja). Oslobođen je jug Francuske i Pariz (kolovoz). Finska, Rumunjska i Bugarska izišle su iz bloka Osovine. u Poljskoj i Slovačkoj buknuo je ustanak. Postrojbe Sovjetsko-ukrajinskog fronta, početka rujna, izbile su na Dunavu, na jugoslavensku granicu.

U takovoj vrlo složenoj i nepovoljnoj situaciji Vrhovna komanda njemačkih OS je naredila da se Grupa armija (GA) „E“ povuče iz Grčke i Albanije, oko 300.000 vojnika. S glavninom snaga u pravcu Beograda, a iz Albanije 21. armijskim korpusom prema Crnoj Gori, u namjeri da, uz dalmatinsku obalu, stigne do Splita i dalje na zapad, gdje se nalaze krupne njemačke snage.

U Dalmaciji, Lici i Istri ukupno je bilo oko 200.000 njemačkih vojnika i oko 50.000 kvislinških.

Njemačko zapovjedništvo nije namjeravalo brzo napustiti Dalmaciju, njenu obalu i otoke, nego ju braniti. Zbog vrlo nepovoljne situacije, po Njemačke oružane snage na Europskom stratištu, ipak, Njemačka komanda je odlučila da 1. rujna napuste samo Srednjodalmatinske otoke, da bi sa jedinicama 5. SS i 15. brdskog korpusa omogućilo povlačenje na crtu Knin-Mostar.

Pred početak ofenzive jedinica 8. dalmatinskog korpusa NOV i POH, u Dalmaciji okupatorske snage činile su jedinice: 118. lovačka, 369. hrvatska legendarna „Vražja“, 264. pješačka i 373. hrvatska legionarska „tigar“ divizija, 649. i 944. obalska brigada i 29. tvrđavski puk te jake snage Admirala Jadrana. Od domaćih slugu (kvislinga) bile su OS: 3., 6. i 9. ustaška brigada (oko 12.000 vojnika) i još 5.000 četnika. Dakle, grupacija neprijateljskih jedinica u Dalmaciji brojila je oko 62.000 vojnika, a jedinice 8. dalmatinskog korpusa oko 25.470 vojnika i 5.080 u mornarici NOVJ na Visu.

Preko Visa je prošlo oko 3.400 savezničkih vojnika. Borci 26. dalmatinske divizije spasili su 1.836 saveznička zrakoplovca i 210 zrakoplova, više nego igdje na teritoriju Jugoslavije u 2. svjetskom ratu.

Opća ofenziva NOV i POH je otpočela 12. rujna 1944.g., s otoka Visa, nakon što je, na Viškoj rivi, Maršal Tito izvršio smotru boraca 1. dalmatinske proleterske brigade i drugih postrojbi, izgovorivši: „Tuđe nećemo, a svoje ne damo!“.

Ukupno s otoka Visa krenulo je oko 13.500 boraca NOB i POH. Najjača je bila 26. dalmatinska divizija, čija je vatrena moć visoko kotirala; u jednoj minuti mogla je izbaciti 18 tona čelika.

Na kopnu bila je druga grupacija koju su činile; 9., 19. i 20. dalmatinska divizija.

Saveznici su, samo, podržavali višku Operativnu grupu ratnim brodovima, topništvom i zrakoplovstvom.

1.i 12. dalmatinska brigada oslobodile su Brač (18. rujna). 1. dalmatinska proleterska oslobodila je Hvar (21. rujna). 3. pomorska brigada oslobodila je Korčulu (13/14. rujna). 11. dalmatinska brigada oslobodila je poluotok Pelješac. Dubrovnik je oslobođen (18.listopada) s jedinicama 2. dalmatinske proleterske brigade i 10. brigade 29. hercegovačke divizije, uz učestvovanje dubrovačkog i konavoskog odreda. 2. dalmatinska proleterska brigada u Popovom polju porazila je oko 2.000 hercegovačkih četnika i onemogućila zauzimanje Dubrovnika kao grada Velike Srbije. Zahvaljujući samo Titovoj NOV Dubrovnik je ostao hrvatski.

11. dalmatinska i 1. dalmatinska proleterska brigada, 22. listopada 1944., kod Vukova klanca, iznad Neuma, uništili su glavninu 369. hrvatske legionarske „Vražje“ divizije, koja je 18. rujna u ranu zoru napustila Dubrovnik. U toj borbi poginulo je oko 2.000 i 1.070 vojnika je zarobljeno.

Ofenziva jedinica 8. dalmatinskog korpusa odvijala se: 19. dalmatinska oslobodila je Benkovac, a 20. dalmatinska divizija Aržano i Sinj (25.listopada). 9. dalmatinska divizija oslobodila je Imotski (28.listopada). Split je oslobođen (26. listopada) jedinicama 26. i 20. dalmatinske divizije. U grad prva je ušla 12. dalmatinska (otočka) brigada. Oslobađanje Dalmacije je nastavljeno: Solin (26. listopada), Kaštela (27. listopada) i Trogir (29. listopada), a Zadar je oslobođen 1. studenog. Šibenik je oslobođen 3. studenog, a zatim Drniš.

16. studenog 1944. otpočela je Kninska operacija. Bitka rijetko viđena na teritoriju Dalmacije. Tada, jedinice 8. dalmatinskog korpusa su imale oko 55. tisuća boraca. Glavna i završna bitka vodila se od 26. studenog do 4. prosinca 1944.g. Knin je držalo i osutno branilo oko 14.000 njemačkih vojnika. Četnici i vojska NDH su ranije napustili položaje i povukli se preko Knina ka Zagrebu i Rijeci. Totalni poraz je doživjela 264. njemačka divizija, koja je nakon toga izbrisana iz registra njemačkih divizija. Izgubili su oko 10.800 vojnika, od toga 6.555 poginulo, a 4.285 zarobljenih. Kninskom operacijom konačno je probijena njemačka fronta na crti Knin-Mostar. Nakon toga njemačko Zapovjedništvo postavilo je novu crtu Gospić-Lapac-Karlobag.

Operacija oslobađanja Dalmacije trajala je oko 90 dana. Kninska operacija je potvrdila kvalitet vojne operacije i zapovijedanja u izvođenju frontalnih borbi i suvremenih operacija 8. dalmatinskog udarnog korpusa, kojeg je organizirao i vodio GLAVNI ŠTAB HRVATSKE. Bio je to početak oslobađanja Hrvatske vlastitim snagama, bila je garancija da se može osloboditi Hrvatska.

Zapovjednik njemačke GA „E“ ferdmaršal A.von Lorh u svom izvješću Vrhovnoj komandi je napisao: „Borbe u regionu Knin po jačini ljudstva, kao i dobrom rukovođenju od strane neprijatelja, izgubile su karakter vođenje rata protiv bandi. Neprijatelj se u neposrednoj borbi može usporediti s regularnim jedinicama…“.

Bilanca u Operaciji oslobađanja Dalmacije:

- Neprijatelj je izgubio 22.000 vojnika, od toga oko 12.000 je poginulo.

- Na strani NOV i PO je poginulo 1.884 borca, od toga iz Dalmacije 1.445 i 77 iz ostalih krajeva Hrvatske. Izvan Hrvatske poginulo je 227 boraca i 65 iz stranih država (najviše iz Italije).

Dalmacija je prva u Hrvatskoj, a među prvima i u Jugoslaviji, konačno i potpuno oslobođena. Ovim je u Dalmaciji završen 2. svjetski rat na vječnu zahvalnost i slavu svima koji su dali svoje živote i bili žrtve za slobodu Hrvatske.

Split, 11. prosinca 2014.g.

PREDSJEDNIK: KREŠIMIR SRŠEN, prof.