Prigodni govor povodom 70. obljetnice formiranja 4. splitske narodno-oslobodilačke brigade Print

"Hrvatski ponos, hrvatski prkos i hrvatsko junaštvo pokazivalo se kroz vjekove djelima naših otaca i pradjedova. Mlitavost, ravnodušnost, prilagođavanje autoritativnim zahtjevima, savijanje šije pred otimačima i pred krvnikom, odricanje od svog jezika i od svojih običaja, puzanje pod tuđinskom petom; sve te sramote i svi ti poroci nisu nikad okaljali Dalmatinci“ (odlomak iz poruke „Dalmatincima“ velikog hrvatskog pisca, Vladimira Nazora, ožujak 1943).

 

Dame i gospodo, poštovani prvoborci i borci NOB-e, hrvatski branitelji Domovinskog rata i antifašisti, drugarice i drugovi, imam posebnu čast, da Vas sve skupa još jednom pozdravim, s najvećim zadovoljstvom, u ime Predsjedništva SABA RH i Zajednice udruga ABA SDŽ.

Čestitam jubilarnu 70. obljetnicu Brigade, na njen ponos i slavu.

Položili smo vijence – cvijeće, sjetili se onih koji su dali svoj život za slobodu, za demokraciju, za bolju i sretniju Hrvatsku.

Poštovani,

Neviđeni je bio zanos kojim se hrvatski Split s bližom okolinom odupirao mračnoj sili fašizma, ne pitajući za cijenu slobode.

Italija je kapitulirala, Split i njegova okolina je na nogama. Mnoštvo ljudi prekrilo je Rivu.

NOO Split u Proglasu, rodoljubima građana Splita, piše: „Krv i suze nisu bile uzaludne“! U njemu, između ostalog, pozivaju se i pripadnici talijanske vojske za zajedničku borbu protiv Nijemaca. 13. rujna 1943. u gradu Splitu dolazi do formiranja talijansko-partizanskog bataljuna „Garibaldi“. Narod: Splita, Sinja, Solina, Klisa, Kaštela, Trogira i ostale šire okoline razoružavaju talijansku vojsku. Razoružano je oko 13.000 talijanskih vojnika. U sudskim i policijskim tamnicama zatvorenici štrajkaju glađu. Fašisti i petokolonaši pokušavaju zametnuti krvave tragove, a najvažnije objekte pale i pretvaraju u oganj. U tim i takvim složenim okolnostima, NOO Splita ne posustaje, nego proglašava Opću mobilizaciju, a u hotelu „Park“ na Bačvicama, u prvoj dekadi rujna, zapovjednik Štaba talijanske divizije „Bergamo“ potpisuje sporazum o predaji.

Grad Split i šira okolina ispunjeni su pravim narodnim ustankom. Naređenjem Štaba IV. OZ NOVH ovdje u Kučinama formirana je IV. splitske NO brigada, od: dva splitska i po jedan solinski i kaštelanski bataljun, te prištabskih jedinica, s oko 980 partizanskih boraca. Među prvih 600 okupljenih dragovoljaca, samo troje su bili članovi KPH, od toga jedna žena. Za prvog zapovjednika brigade postavljen je kaštelanin Josip Babin – Bepo, dok je za komesara imenovan sinjanin Bere Badurina iz sastava Splitskog partizanskog odreda.

Odmah, po formiranju, Brigada je angažirana u borbama južno od Klisa protiv njemačkih, ustaških i zaostalih talijanskih fašističkih jedinica.

Njemačke snage, ne obazirući se mnogo na žrtve, nastojale su, što prije ući u grad Split, u kojem se građanstvo diglo na Opći ustanak. U tim teškim trenucima, u gradu Splitu i u bližoj okolini, nije bilo organizirane i iskusne jedinice NOV-e, koja bi zatvorila pravac Split-Klis.

Na poziv PK KPH za Dalmaciju i NOO Splita, masa dragovoljaca, među njima najviše omladine, krenula je u pravcu Podmosorja, u mjesto Dubrava. Nije bilo vremena ni za obuku, ni za popis boraca, čak, ni za razvrstavanja po jedinicama. Dragovoljce, naoružane, upućivalo se na položaje četa i bataljune, određujući im rukovodioce, od dojučerašnjih radnika seljaka i đaka ili od Skojevaca naučeni rukovanju s puškom i bombama. Ti, neiskusni borci, izdržali su čitave serije višednevnih bombardiranja i mitraljiranja njemačkih „štuka“ i mnoge napade 7. SS „Eugen Prinz“ divizije. Izdržali su, jer su bili svjesni, da se iza njih nalazi grad Split, zahvaćen revolucionarnim poletom.

Revolucionar Ivo Lola Ribar iz grada Splita, s oduševljenjem javlja drugu Titu: „Splitski ustanak je nešto što se bitno razlikuje od svega do sada. U ovom slučaju, mi smo grad dobili u prvom redu akcijom iznutra, a tek u drugom stepenu dejstvom naših vojnih jedinica s polja. Narodne mase pokazuju nevjerojatan primjer jedinstva, discipline i inicijative, samo to objašnjava rezultate koje smo uspjeli postići“.

Splitska brigada jedinstveni je primjer u NOV-u. Stvarana je u borbi i neposredno na vatrenim položajima s kojih je dvije sedmice odbijala njemačke pokušaje da prodru prema Splitu. Za upornost i zalaganje u obrani svoga grada, u prvim danima svog nastajanja, dobila je POHVALU od VŠ NOVJ.

Za spas grada Splita i okoline, osim IV. splitske NO brigade, u operaciji obrane učestvovale su i jedinice IX. dalmatinske divizije (1. i 3. dalmatinska brigada) i nekoliko brigada 4. krajiške i 1. proleterske divizije NOVJ.

Dok se krvarilo i masovno ginulo ispod i oko Klisa, Štab brigade, da bi se zaštitila leđa partizanskim jedinicama, naložio je pripadnicima Posadnog bataljuna u Splitu, da se obračunaju s pojedincima ili grupacijama privrženim neprijateljski i kvinslinškim oružanim snagama.

Neprijatelj, kada je prikupio velike snage, oko 2500 vojnika: 7.SS Eugen Prinz i 114. divizije, te 92. motorizirani puk, zaprijetivši opkoljavanju i uništenju branilaca Splita i bliže okoline, Štab brigade odlučio je da, još mladu Brigadu, izvuče s položaja i da je bespućima Moseća i Svilaje, prebaci na greben Dinare. Njemačke oružane snage i ustaško-domobranske od Sinja preko Klisa do Splita, te sa zapada njemačke oružane snage i četničke horde, gdje su god naišli na nedužno civilno stanovništvo, na licu mjesta, su ih ubijali, ostavljajući iza sebe, ne samo strašne zločine, nego i pustoš (pljačku i palež). U Splitu, zbog bombardiranja, poginulo je deseci i deseci ljudi, a uhapšeno je 120 Židova, od kojih se ni jedan nije vratio živ. Broj poginulih partizana nije poznat. Njemačka komanda je objavila da je poginulo 1200 partizana, najvjerojatnije u tu brojku su uključili su i oko 500 poginulih civila.

Nakon završetka borbi za obranu Splita, VŠ NOVJ naređuje formiranje 8. dalmatinskog korpusa NOVH-e, od četri dalmatinske divizije: 9., 19., 20., 26. i više samostalnih partizanskih jedinica, te Ratne mornarice. Brigada postaje sastavnica ponovo formirane IX. dalmatinske divizije NOVH-e.

Nakon što se je Brigada, s grebena Dinare, locirala u Livanjsko polje, nastavila je borbeni put na pravcima opskrbe i evakuacije njemačkim snagama, koje su prodrle u Split. Na crti Trilj-Posušje prihvaća nove borbe. Njen daljnji borbeni put nastavlja se kroz Bosnu (Livno, Duvno i „Drvarska operacija“), Liku (Gračac, Otrić i Srb), Dalmaciju („Kninska operacija“, gdje vodi posljednje borbe s neprijateljskim oružanim snagama, koja pobjeđuje, završavajući time oslobođenje Dalmacije, dobivajući naziv IV. splitska NOU brigada). Njen borbeni put nastavljen je u Hercegovini („Mostarska operacija“), Istri, i Slovenskom Primorju do Trsta.

Brigada, prije uključivanja u Završne operacije oslobađanja, nakon kraćeg odmora u Imotskom, odlazi na područje Dubrovačkog Primorja (Slano), odakle jedan manji sastav, po posebnom zadatku, odlazi u Prizren, u pokrajnu Kosovu, a Glavnina brigade, pomorskim putem, 18. travnja 1945., uplovljava u svoj grad Split, po prvi put, nakon 574 dana teških i krvavih borbi. Doček na Rivi bio je veličanstven od mase građana.

Brigada samo što je prenočila, u gradu Splitu, nastavila je borbeni put u sastavu IX. dalmatinske NO udarne divizije, prema Karlobagu, Rabu, Cresu, Istri i Trstu. Nakon uspješnih borbi kroz Istarsko primorje nastavila je borbeno djelovanje prema Trstu, povezujući se s jedinicama XX. dalmatinske NOU divizije. U Trstu, istakla se u uličnim borbama.

U Trstu, Brigada, nakon posljednjih borbi i zarobljavanja njemačkih vojnika, 9. svibnja 1945. proslavila je Dan pobjede. Na mitingu je govorio zadnji, od šest zapovjednika Brigade, Bruno Vuletić, koji je preuzeo dužnost zapovjednika Brigade 22. travnja 1945., od majora Ivana Gaće, koji preuzima dužnost zapovjednika I2. dalmatinske proleterske brigade.

Četvrta splitska brigada, u prosjeku je imala oko 1200-1300 boraca. Preko 85% njenog socijalnog sastava činili su radnici i seljaci, a po nacionalnom sastavu bili su 87% Hrvati. Kroz brigadu je prošlo oko 4000 partizanskih boraca, od toga 533 su poginula. Brigada je odlikovana sa dva ordena.

Poštovani,

Prvi državnotvorni grad u hrvatskoj povijesti i najveći bastion antifašizma u Dalmaciji Split prepun je tekovinama i tradicijama od svog postanka. Posebno mjesto zauzimaju vrijednosti iz NOB-e, koje su ispreplele čvrsti i duboki antifašistički pleter. Bez rezultata NOB-e, odluka ZAVNOH-a i Ustava 1974.g., bilo bi nemoguće zamisliti uspješnu obranu i pobjedu nad novim agresorom, s početka 90-tih godina 20. stoljeća. I u takvom, nametnutom Miloševićevom ratu, grad Split i bliža okolina postaju nosioci i pokretači oružane borbe u RH. Jedinstvo naroda, kakvog, do tada, povijest nije zabilježila, rađa se HRM i gardijske brigade HV. Pobjeda naroda i hrvatske OS u Domovinskom ratu okovječili su da, danas, imamo Hrvatsku: samostalnu, suverenu i međunarodno priznatu državu i, konačno, članicu EU.

Međutim, nažalost, neki lažni domoljubi, ne daju nam mira, a nemire su činili i u doba Domovinskog rata: masovna rušenja, uništavanja i brisanja simbola: nepokorenosti, nepobjedivosti i herojstva, služeći se vandalističkim metodama i sredstvima, da bi popunili svoj jad i bijedu „vrijednostima“ poraženih neprijateljskih i kvinsliških snaga. Šireći, istovremeno, propagandu; da su najbolji sinovi i kćeri antifašizma Hrvatske, iz doba NOB-a, „komunistički zločinci“, a ne osloboditelji i pobjednici.

Naša pokoljenja trebaju znati da su, upravo partizani i antifašisti, rukovođeni JB Titom, otuđena, oteta i darovana ogromna hrvatska prostranstva, vratili Matici zemlji – Hrvatskoj.

Monopol nad domoljublju nije ništa drugo nego - Zao duh koji truje ponos pobjede i tugu za sve one koji su poginuli za slobodnu Hrvatsku. Antifašizam Hrvatske, ma šta tko govorio ili pisao, nezamisliv je, ako pobjedu u NOB- i u Domovinskom ratu ne vidimo kao jedan jedini i nedjeljivi antifašistički pleter Hrvatske. Dakle, antifašizam je naša konstanta i ostat će u temeljima Hrvatske kao što je u temeljima civilizirane i demokratske Europe i Svijeta.

Na kraju, dozvolite da, iz „Partizanske proze“, velikog hrvatskog pisca Vladimira Nazora, citiram:

„Pridonijeli smo i Mi uništenju Zla

i uzvišenju Dobra.

„Čuvajmo svoju čast i obraz,

Dostojni smo i mi da živimo na suncu Božjem

u novom bratskom savezu oslobođenih

i preporođenih naroda“.

Smrt fašizmu - sloboda narodu!

Hvala!

Krešimir Sršen, prof.